Papa ih je potaknuo da donose svjetlo evanđelja tamo „gdje su umor i bol jači, gdje se krše prava, gdje rat dijeli narode, gdje je dostojanstvo zatirano“.

Poziv svjetovnih ustanova je osebujan te je Papa ponudio na audijenciji nekoliko misli kako bi njihova karizma „postala britkija u vremenu u kojem živimo“.

Osvrnuvši se najprije na pojam svjetovnosti, papa Franjo kazao je kako ono nije potpuno istovjetno s laikatom. Kako je poručio pripadnicima svjetovnih ustanova, svjetovnost je „srce vašeg poziva koji očituje svjetovnu narav Crkve, Božjeg naroda, koji putuje među narodima i s narodima“. Crkva je to na izlasku, dodao je.

„Poslanje koje vršite je osebujno i vodi vas da budete među ljudima, kako biste upoznali i razumjeli što se događa u srcima današnjih muškaraca i žena, kako biste se s njima radovali i s njima patili, u stilu blizine.“

To je i Božji stil, nastavio je, koji je svoju blizinu i ljubav prema čovječanstvu pokazao rođenjem od žene. Karizma koju ste primili, poručio je Papa svjetovnim institutima, obvezuje vas, pojedinačno i kao zajednice, da združite kontemplaciju s onim sudjelovanjem koje vam omogućuje da dijelite želje i nade čovječanstva, prihvaćajući njihova pitanja kako biste ih obasjali svjetlom evanđelja.

„Pozvani ste živjeti svu nesigurnost privremenog i svu ljepotu apsolutnog u svakodnevnome životu, ulicama kojima hodaju ljudi, gdje su umor i bol jači, gdje se krše prava, gdje rat dijeli narode, gdje je dostojanstvo zatirano. Upravo tamo, kao što nam je Isus pokazao, Bog nam nastavlja davati spasenje.“

No, gdje pronaći snagu za velikodušno služenje drugima, hrabrost za donošenje odvažnih odluka koje vode svjedočenju? Kako je podsjetio Papa, tu snagu i hrabrost pronalaze u molitvi, u tihoj kontemplaciji Krista. Molitveni susret s Isusom ispunjava njihova srca njegovim mirom i njegovom ljubavlju koju će moći darovati drugima. Marljivo traženje Boga, poznavanje Svetoga pisma i pristupanje sakramentima ključ su plodnosti djelovanja svjetovnih ustanova.

Njihov je poziv onaj na granicama, istaknuo je Papa, prisjećajući se kako ponekad ih župnici nisu prepoznavali, što bi dovelo do povlačenja iz dijaloga – što nije dobro.

Ipak, njihov poziv otvara putove, naglasio je, ističući primjere poput crkvenih sredina koje su blokirane klerikalizmom, gdje poziv članova svjetovnih ustanova „govori o ljepoti blažene svjetovnosti otvarajući Crkvu za blizinu svakom muškarcu i ženi“. Oni svjedoče i u društvu u kojima su ženama uskraćena prava, gdje mogu promicati njihovo dostojanstvo. Mnogo je mjesta – u politici, društvu, kulturi – gdje se prilagođava dominantnoj struji lili vlastitoj udobnosti, no svjetovne su ustanove pozvane zapamtiti da ne postoji usamljena sudbina.

„Nemojte se umoriti pokazivati ​​lice Crkve koja se treba ponovno otkriti na putu sa svima, te prihvatiti svijet sa svim njegovim teškoćama i sa svim onim što je lijepo u njemu“, rekao je Sveti Otac.

Crkva, kazao je Papa, nije laboratorij za smirenje i odmor, Crkva je poslanje.

„Taj put zahtijeva odbacivanje običaja koji više nikome ništa ne govore, razbijanje shema koje zaustavljaju navještaj, nudeći utjelovljene riječi, sposobne doprijeti do ljudskih života jer se hrane životom koji je u njima, a ne apstraktnim idejama.“

Posljednja se Papina preporuka odnosila na stav koji treba zauzeti, predstavljajući svijetu „svjetovnost s blagošću, bez bespravnog svojatanja, ali s odlučnošću i s autoritetom koji proizlazi iz služenja“

„Neka vaša služba bude služba sjemena, služba kvasca, skrivena služba, a istovremeno očita, koja zna umrijeti unutar događaja – pa i crkvenih – kako bi se mogli promijeniti iznutra i donijeti plodove dobra.“

Ne smijete se umarati, zaključio je papa Franjo, donositi svijetu navještaj novog života, općeg bratstva i trajnog mira, „te sjajne darove Uskrsloga Gospodina“.