Papa je potaknuo na sjećanje onih koji su nam prethodili: djedova i baka koji su nas poučili dobru, nježnosti i mudrosti, u čijem domu smo udisali miris evanđelja, snagu vjere koja ima okus doma jer – još je jednom ponovio – vjera se prenosi na dijalektu, kroz ljubav i ohrabrenje, brigu i blizinu. 

Od djedova i baka učimo ljubav koja nije nikada prisila, nikada ne lišava drugoga njegove unutarnje slobode. Potrudimo se naučiti to kao pojedinci i kao Crkva: ne valja nikada savjest drugoga podvrgavati pritisku, nikada sputavati slobodu onih koji su pred nama te, ponajviše, nikada uskraćivati ljubav i poštovanje prema osobama koje su nam prethodile i koje su nam povjerene, one su dragocjeno blago koje čuvaju povijest veću od njih.

Papa Franjo je stoga potaknuo da nikada ne izgubimo sjećanje i povijest koja je iznjedrila naš život, da razgovaramo sa svojima starijima, posvećujemo im svoje vrijeme te da se pred odlukama koje danas moramo donositi pitamo što bi oni učinili na našem mjestu.

U našim kućama, sve više opremljenima, modernima i funkcionalnima, znamo li pronaći dostojan prostor za čuvanje njihovih uspomena, neko posebno namijenjeno mjesto, malo obiteljsko svetište koje nam, preko slika i dragih predmeta, omogućuje također upućivati misli i molitve onima koji su nam prethodili? – upitao je Papa te dodao – Jesmo li očuvali Bibliju i krunicu svojih predaka?

Polazeći od sjećanja na one koji su nam prethodili, Papa je potaknuo sve da budu generativni. Često se život mjeri na temelju novca koji se zaradi na temelju ostvarene karijere, uspjeha i ugleda koji imamo kod drugih. Ali, pravo je pitanje generiram li ja život? Starije osobe koje su sanjale, nadale se i žrtvovale se za nas, pitaju nas: kakvo društvo želite izgraditi?

Što želimo ostaviti u naslijeđe svojim potomcima? Živu vjeru ili „ružinu vodicu“, društvo utemeljeno na profitu pojedinaca ili na bratstvu, svijet u miru ili u ratu, sve stvoreno uništeno ili dom koji je još uvijek ugodan? Nemojte nikada upasti u karikaturu tradicije koja vodi u kulturu „zaostalosti“, koja sadašnjost uokviruje u logiku „uvijek se tako radilo“, upozorio je Papa. Gospodin ne želi da budemo samo kritičari sustava, ne želi da budemo zatvoreni i „zaostali“, nego tvorci nove povijesti, tkalci nade, graditelji budućnosti, mirotvorci.

Papa je stoga potaknuo da zajedno idemo naprijed, zajedno sanjamo budućnost u kojoj starije osobe neće više biti odbačene, u kojoj se vrijednost osobe neće procjenjivati samo po onome što proizvedu; koja neće biti ravnodušna prema starijima kojima je potrebno više vremena i pozornosti; budućnost u kojoj se povijest nasilja i marginalizacije, koju su pretrpjela naša braća i sestre iz autohtonih naroda, neće ponoviti ni za koga. Taj je san moguć uz Božju pomoć, ako ne prekinemo vezu s onima koji su nam prethodili i ako njegujemo dijalog s onima koji će doći poslije nas, zaključio je papa Franjo.

Papi je na kraju za dolazak, predvođenje slavlja i riječi ljubavi i podrške zahvalio domaćin nadbiskup Edmontona Richard William Smith, što je popraćeno snažnim pljeskom hodočasnika. Prije početka mise Papa se u papamobilu provezao kroz okupljeno mnoštvo, pozdravljajući hodočasnike i blagoslivljajući djecu. 

Stadion Commonwealth s 56.000 mjesta najveći je otvoreni stadion u zemlji. Organizatori navode kako su besplatne ulaznice podijeljene za nekoliko minuta, a za predstavnike autohtonih naroda rezervirana su posebna sjedeća mjesta.

U poslijepodnevnim satima Papa sudjeluje u tradicionalnome hodočašću i Službi riječi na Jezeru sv. Ane (Lac Ste. Anne), 70-ak kilometara od Edmontona, mjestu molitve i duhovnih okupljanja koje je 2004. godine proglašeno nacionalnim povijesnim mjestom. Papa Franjo završava posjet zapadnoj Kanadi u srijedu 27. srpnja te odlazi u Quebec City.