U pismu Papa primjećuje da se posljednjih godinu dana, kao posljedica pandemije covida-19, „naš svijet bio prisiljen suočiti s nizom ozbiljnih i međusobno povezanih ekonomskih, ekoloških i političkih kriza“.

Izrazio je nadu da će rasprave na tim sastancima doprinijeti modelu „oporavka“ kadrom iznjedriti nova, sveobuhvatnija i održiva rješenja za potporu realnoj ekonomiji, pomažući pojedincima i zajednicama ostvariti njihove najdublje težnje i postići univerzalno opće dobro. Bilo bi pogrešno, smatra Papa, zadovoljiti se povratkom na nejednakom i neodrživom modelu ekonomskog i društvenog života gdje neznatna manjina svjetskog pučanstva posjeduje polovicu njegova bogatstva.

„Unatoč našim duboko ukorijenjenim uvjerenjima da su svi muškarci i žene stvoreni jednaki, mnoga naša braća i sestre u ljudskoj obitelji, posebno oni na marginama društva, zapravo su isključeni iz financijskog svijeta“. Pandemija je, nastavio je, podsjetila da se „nitko ne spašava sâm“. „Ako želimo iz ove situacije izaći kao bolji, humaniji i solidarniji svijet moraju se osmisliti novi i kreativni oblici društvenog, političkog i ekonomskog sudjelovanja, osjetljivi na glas siromašnih i predani njihovu uključivanju u izgradnju naše zajedničke budućnosti“, kroz inkluzivne projekte, predlaže Sveti Otac.

Papa je zatim primijetio da mnoge zemlje sada konsolidiraju plan oporavka za covid, ali da „i dalje postoji hitna potreba za globalnim planom koji može stvoriti nove ili obnoviti postojeće institucije, posebno one globalnog upravljanja, i pomoći u izgrađivanju nove mreže međunarodnih odnosa sa ciljem unaprjeđivanja cjelovitog ljudskog razvoja svih naroda“. To, objasnio je, znači dati siromašnim i manje razvijenim zemljama aktivnu ulogu u donošenju odluka i olakšati pristup međunarodnom tržištu.

Logo Međunarodog monetarnog fonda. Foto: Vatican media

Ne smije se prešućivati „ekološki dug“ koji postoji posebno između Sjevera i Juga svijeta, nastavio je Papa u pismu sudionicima proljetnih sastanaka Grupe Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda koji se održavaju od 5. do 11. travnja. „Imamo, zapravo, dug prema samoj prirodi, kao i ljudima i zemljama pogođenim ekološkim srozavanjem kojeg uzrokuje čovjek i gubitkom bioraznolikosti“. U vezi s tim Papa piše: „Vjerujem da će se financijska industrija, koju odlikuje velika kreativnost, pokazati sposobnom razviti uspješne mehanizme za izračunavanje ovog ekološkog duga, tako da ga razvijene zemlje mogu platiti, ne samo značajnim ograničavanjem vlastite potrošnje neobnovljive energije ili pomaganjem siromašnijim zemljama da donesu politike i programe održivog razvoja, nego i pokrivanjem troškova inovacijâ potrebnih u tu svrhu“.

„Za pravedan i integriran razvoj – ističe Papa – od ključne je važnosti duboko uvažavanje bitnog cilja i svrhe cjelokupnog gospodarskog života, a to je univerzalno opće dobro: javni novac nikada ne smije biti odvojen od javnog dobra, a financijska tržišta treba poduprijeti zakonima i propisima koji će imati za cilj osigurati da istinski služe općem dobru. To znači razmišljati i djelovati u smislu zajedništva, dati prednost životu sviju pred prisvajanjem dobara od strane nekolicine. To također znači boriti se protiv strukturnih uzroka siromaštva, nejednakosti, nedostatka posla, zemlje i doma, nijekanja socijalnih i radnih prava. To znači boriti se protiv razornih učinaka vladavine novca… Solidarnost, shvaćena u njenom najdubljem smislu, način je stvaranja povijesti“.

Na kraju pisma Papa ističe da je vrijeme da se prizna da tržišta ne upravljaju sama sobom. „Tržišta moraju biti poduprta zakonima i propisima koji osiguravaju da će ova služiti općem dobru, jamčeći da će financije biti stavljene u službu društvenih ciljeva koji su silno potrebnu u kontekstu trenutne globalnih izvanrednih zdravstvenih prilika. U tom smislu, posebno nam je potrebna pravedno financirana solidarnost cjepiva, jer ne možemo dopustiti da zakon tržišta ima prednost nad zakonom ljubavi i zdravlja sviju“.

Papa na kraju izražava nadu da će za vrijeme tih višednevnih sastanaka Grupe Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda i osobnih susreta uroditi „mudrim rješenjima za sveobuhvatniju i održiviju budućnost. Budućnost u kojoj su financije u službi općeg dobra, gdje su ranjivi i marginalizirani u središtu i gdje se zemlji, našem zajedničkom domu, posvećuje primjerenu skrb“.