Papa Franjo se u utorak, 10. rujna u jutarnjim satima susreo s biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim osobama, bogoslovima, katehetama i katehetkinjama u katedrali Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Diliju.

Po dolasku, Papu su u dvorištu ispred katedrale dočekali kardinal Virgílio do Carmo da Silva, SDB, nadbiskup Dilija i predsjednik Biskupske konferencije, zatim biskup Maliane, mons. Norberto do Amaral, te katedralni župnik. Prije dolaska na oltar Papa je pozdravio skupinu osoba s invaliditetom.

Upravo zato što je Istočni Timor “na rubu“ svijeta”, on je “u središtu evanđelja”, napomenuo je papa Franjo u svom govoru. “Znamo da su u Kristovu srcu ‘egzistencijalne periferije’ središte”, kazao je.

Osvrnuvši se na rad i izazove mjesne Crkve koje su mu opisali redovnica, svećenik i kateheta svojim svjedočanstvima, Papa se pozvao na Evanđelje po Ivanu i na izvješće o Mariji iz Betanije koja je pomazala Isusove noge miomirisom. U tom se izvješću govori kako su miomiris Krista i Evanđelja “dar koji moramo čuvati i koji smo pozvani širiti”. Koristeći metaforu sandalovine, porijeklom iz te regije, pozvao je svećenike, redovnike, redovnice i katehete Istočnog Timora da se vrate biti svoje vjere, prepoznajući da su oni “miomiris Kristov” u toj zemlji. „Kao Marija iz Betanije… i mi moramo njegovati ljubav kojom nas je Gospodin pomazao, kako ne bi izbljedila i izgubila svoj miris“.

Taj miris, upozorio je Sveti Otac, nije za njihovo osobno korištenje, već za “pomazanje Kristovih nogu, navješćivanje evanđelja i služenje siromasima”. Pozvao ih je da budu budni protiv “mlake duhovne prosječnosti”, koja “uvijek vreba”.

Nadalje je naglasio potrebu za kontinuiranim rastom u znanju o kršćanskome učenju i vjeri kako bi se mogla “pročistiti” kultura “od arhaičnih i ponekad praznovjernih običaja i tradicija” koji bi mogli biti u opraci s kršćanskim učenjima. S druge strane, Papa ih je potaknuo da cijene neke “lijepe” vidove svoje kulture, kao što su vjera u uskrsnuće i poštovanje prema dušama mrtvih.

Papa je ohrabrio svećenike, redovnike te katehete da u Istočnom Timoru “šire miomiris” Evanđelja sa žarom i hrabrošću te da prihvate dinamičan, misionarski duh. Pozivajući se na Mariju koja razbija alabastrenu posudu kako bi pomazala Krista miomirisom, Papa je objasnio kako se evangelizacija događa kad imamo hrabrosti “razbiti” posudu, odnosno “ljusku“ koja nas često zatvara u služenju vlastitim potrebama. Stoga je naglasio potrebu za obnovljenim poticajem za evangelizacijom u zemlji, “ukorijenjenoj u dugoj kršćanskoj povijesti”.

Miomiris evanđelja miris je suosjećanja, “koji će pomoći siromasima ponovno stati na noge” te se mora širiti u borbi protiv društvenih bolesti koje pogađaju Istočni Timor, kao što su nasilje, alkoholizam i nepoštivanje žena. Na tome tragu, zemlja treba “strastvene, pripremljene i kreativne” svećenike, osobe posvećenog života i katehete.

Osvrnuvši se posebno na svećenike, papa Franjo ih je pozvao da ostanu ponizni i da ne iskorištavaju svoju ulogu za osobni probitak ili društveni prestiž. “Uvijek treba blagoslivljati i tješiti; uvijek treba biti službenik suosjećanja i znak Božjeg milosrđa“, poručio je Papa.

Nakon susreta Papa se nakratko zaustavio na sporednom izlazu iz katedrale kako bi pozdravio skupinu bolesnika te se na kraju automobilom vratio u Apostolsku nuncijaturu gdje se nasamo susreo s prisutnim članovima Družbe Isusove koji djeluju u toj zemlji.