Sva svećenička formacija, osobito ona budućih pastira, u središtu je evangelizacije, naglasak je pape Franje u tekstu koji je uručio nazočnim rektorima i formatorima sjemeništa iz područja Latinske Amerike i Kariba. „Kako je potrebna kvalitetna formacija onima koji će biti Gospodinova sakramentalna prisutnost usred njegova stada, hraneći ga i liječeći Riječju i sakramentima!”, navodi.

Ističe kako dokument Kongregacije za kler (sada Dikasterij za kler) Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis – „Dar svećeničkog zvanja” o svećeničkom odgoju i izobrazbi potvrđuje doprinos učiteljstva njegovih prethodnika: svetoga Ivana Pavla i njegovu apostolsku pobudnicu Pastores dabo vobis (25. ožujka 1992.) te Benedikta XVI., autora motuproprija Ministrorum institutio (16. siječnja 2013.). Papa Ivan Pavao II. nudio je u dokumentu „cjelovitu antropološku viziju, koja istodobno i na uravnotežen način uzima u obzir četiri dimenzije prisutne u osobi sjemeništarca: ljudsku, intelektualnu, duhovnu i pastoralnu”. S druge strane, Benedikt XVI. je „jasno dao do znanja da se formacija sjemeništaraca nastavlja, naravno, u trajnoj formaciji svećenika, te obje čine jednu stvarnost”.

Jedan od velikih doprinosa aktualnog dokumenta Ratio fundamentalis je što „opisuje proces formacije svećenika od sjemenišnih godina na temelju četiriju značajki formacije, koja je predstavljena kao jedinstvena, cjelovita, zajednička i misionarska”, navodi nadalje papa Franjo, ističući kako jedan od najznačajnijih izazova s kojima se danas suočavaju ustanove za svećeničku formaciju je da „budu istinske kršćanske zajednice”. To podrazumijeva ne samo koherentan projekt formacije, već i prikladan broj sjemeništaraca i odgojitelja „koji će osigurati istinsko zajedničko iskustvo u svim dimenzijama formacije”. Nerijetko se na taj izazov odgovara stvaranjem ili učvršćivanjem međubiskupijskih, provincijskih ili regionalnih sjemeništa te je to zadatak koji „biskupi moraju sinodski preuzeti”, naglašava Sveti Otac.

Rektori i formatori pozvani su surađivati s odanošću i proaktivnošću, nastavlja. Za to je potrebno „napustiti inerciju i protagonizam te početi sanjati zajedno, ne žudeći za prošlošću, ne sami, nego ujedinjeni i otvoreni onome što Gospodin danas želi kao formaciju za sljedeće naraštaje svećenika, nadahnuti aktualni crkvenim smjernicama”.

Svećenici su „suučenici” drugih vjernika, stoga dijele iste ljudske i duhovne potrebe te su također podložni istim slabostima, ograničenjima i pogreškama, podsjeća Papa. Potrebna je svijest kako zadatak formatora nije oblikovati „nadljude” koji tvrde da znaju i kontroliraju sve te su samodostatni, već upravo suprotno: trebaju formirati ljude „koji ponizno slijede proces koji je izabrao Sin Božji, put utjelovljenja”.

„Ljudska dimenzija svećeničke formacije, dakle, nije puka škola kreposti, rasta vlastite osobnosti ili osobnog razvoja, ona ponajprije podrazumijeva cjelovito sazrijevanje osobe osnažene milošću Božjom”. Autentična motivacija za življenje poziva, odnosno nasljedovanje Gospodina i uspostava Kraljevstva Božjega, temelj su procesa koji je i ljudski i duhovni.

U tom je kontekstu bitno da svaki svećenik gleda na svoj vlastiti put poziva te ga neprestano učvršćuje. Potrebna je svijest o utjecaju koji ima život i služba formatora na sjemeništarce, dodaje Papa. „Ljudski i duhovni sklad formatora, osobito rektora sjemeništa, jedno je od najvažnijih posrednika u formativnoj pratnji”. Jedan od pokazatelja ljudskog i duhovnog sazrijevanja je razvoj sposobnosti slušanja i umijeća dijaloga, koji su prirodno usidreni u molitvenom životu, gdje svećenik svakodnevno, čak i u trenucima suhoće ili zbunjenosti, ulazi u dijalog s Gospodinom.

„Dragi svećenici, svjestan sam da služba koju činite Crkvi nije jednostavna i nerijetko je izazov vašoj vlastitoj ljudskosti”, navodi Papa u tekstu, ističući kako je upravo zato važno svakodnevno se obraćati Isusu.