Papa Franjo u novoj enciklici citirao pismo HBK: „Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje“
Susret pape Franje i hrvatskih biskupa, pohod Ad limina apostolorum 12. studenoga 2018.
Papa Franjo u svojoj trećoj enciklici „Fratelli tutti“ (Svi smo braća), objavljenoj na blagdan sv. Franje Asiškoga, 4. listopada 2020., citira Pismo Hrvatske biskupske konferencije o 50. obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata, potpisano 1. svibnja 1995., objavila je Fratellanza umana.
U broju 253. nove enciklike o bratstvu i društvenom prijateljstvu Sveti Otac citira Pismo HBK u kojemu biskupi za vjernike i za cijelo hrvatsko društvo postavljaju vrlo važna moralna pitanja:
Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje medu ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?
Papa navodi odlomak Pisma koji prethodi navedenom, također povezan s odnosom prema žrtvama „druge strane“. Tako 253. broj nove Papine enciklike glasi:
253. Kad je bilo nepravdi s obje strane, mora se jasno prepoznati da one možda nisu imale jednaku težinu ili nisu usporedive. Nasilje koje vrše strukture i moć države nije na istoj razini kao nasilje pojedinih skupina. U svakom slučaju, ne može se očekivati da će se spominjati tek nepravedne patnje samo jedne od strana. Kao što su poučili biskupi Hrvatske, ‚svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti ni etničkih, ni konfesionalnih, ni nacionalnih ni političkih razlikâ‘.
To je vjerojatno prvi put da je jedan papa u enciklici citirao neki dokument HBK. Osim hrvatskih biskupa, Papa je citirao još nekoliko dokumenata drugih biskupskih konferencija, što je učinio i u enciklici Laudato si’.
Također, Sveti Otac ponovio je riječi iz svog govora u Sarajevu 2015. u Predsjedničkoj palači. Tako je, razlažući o dijalogu, napisao:
Potreban nam je razgovor, otkrivanje bogatstva svakoga od nas, vrednovanje onoga što nas ujedinjuje te doživljavanje razlika kao mogućnost rasta, pritom poštujući svakog pojedinca. Prijeko je potreban strpljiv dijalog, pun povjerenja, tako da pojedinci, obitelji i zajednice mogu prenositi vrijednosti vlastite kulture i prihvaćati sve ono dobro u tuđim iskustvima (FT 134).