Pedeset godina prošlo je od objave motuproprija sv. Pavla VI. „Ministeria quaedam“, kojim su reformirani niži redovi i uspostavljene laičke službe. Tom prigodom objavljena je poruka pape Franje potpisana 15. kolovoza u kojoj najavljuje da želi započeti dijalog s biskupskim konferencijama diljem svijeta „da bi mogli podijeliti bogatstvo iskustava službi koja je Crkva proživjela u ovih pedeset godina“, bilo to da se odnosi na ustanovljene službe (lektori, akoliti i, tek nedavno, katehiste) ili na izvanredne i de facto službe.

Svrha je, objašnjava Papa u pismu, „biti u stanju slušati glas Duha i ne zaustaviti proces, pazeći da ga ne prisiljavamo nametanjem izbora koji su rezultat ideoloških vizija“. Stoga smatra da je „korisno razmijeniti iskustva posljednjih godina, osobito u ozračju sinodalnog putovanja. Ona mogu ponuditi dragocjene naznake kako doći do skladne vizije pitanja krsnih službi i tako nastaviti našim putom“.

Put pape Pavla VI. i pisma pape Franje

Papa Franjo u motupropriju podsjeća da motuproprij Pavla VI. nije samo obnovio disciplinu nižih redova i subđakonata, „već je ponudio Crkvi važnu perspektivu koja je imala snagu da potakne daljnji razvoj“.

Podsjećamo, tijekom sinode o Amazoniji raspravljalo se o mogućnosti daljnjeg razvoja službi. Papa Franjo je o tomu progovorio u dvama apostolskim pismima: prvim, „Spiritus Domini“, 10. siječnja 2021., ženama je otvoren pristup ustanovljenoj službi lektorata i akolitata. Drugim, „Antiquum ministerium“, 10. svibnja 2021., ustanovljena je služba katehista.

Ta dva pisma, objašnjava Papa, „ne smiju se tumačiti kao nadvladavanje prethodne doktrine, nego kao daljnji razvoj koji je omogućen jer se temelji na istim načelima – u skladu s razmatranjem Drugoga vatikanskog koncila“ koji je nadahnuo Pavla VI.

Sv. Pavao VI., prihvaćajući zahtjeve „nemalog broja“ koncilskih otaca, prije pedeset godina zapravo je „priznao Biskupskim konferencijama mogućnost da zamole Svetu Stolicu za uspostavljanje onih službi koje se smatraju potrebnima ili vrlo korisnima u njihovim krajevima. Čak i molitva biskupova ređenja, u dijelu zagovora, među njegovim glavnim zadaćama, upućuje na organiziranje službi.“

Temelji svake službe

Papa Franjo objašnjava da je ta „tema od temeljne važnosti za život Crkve: zapravo, nema kršćanske zajednice koja ne izražava službe“, kao što pokazuju pavlovske poslanice, koje opisuju „široko rasprostranjenu ministerijalnost, organiziranu na dva sigurna temelja: u ishodištu svake službe uvijek je Bog koji svojim Duhom Svetim čini sve u svima (usp. 1 Kor 12, 4 – 6); svrha svake službe uvijek je opće dobro (usp. 1 Kor 12, 7), izgradnja zajednice (usp. 1 Kor 14, 12). Svaka služba je Božji poziv za dobrobit zajednice“.

Zahvaljujući tim dvama temeljima, kršćanska zajednica može organizirati „raznolikost službi koje Duh pokreće u odnosu na konkretnu situaciju u kojoj živi“. Ta organizacija, piše Papa, „nije samo funkcionalna činjenica, nego je prije pažljivo razlučivanje zajednice, slušanje onoga što Duh predlaže Crkvi, na konkretnom mjestu i u sadašnjem trenutku njezina života“.

Stoga je „svaka službena struktura koja proizlazi iz tog razlučivanja dinamična, živa, fleksibilna poput djelovanja Duha: mora se sve dublje ukorijeniti da ne bi riskirala da dinamika postane pomutnja, da živost bude svedena na nepripremljenu improvizaciju, da se fleksibilnost pretvori u proizvoljne i ideološke prilagodbe“.

Stvarnost je nadmoćnija od ideje

Papa Franjo u svojoj poruci podsjeća da su „ekleziologija zajedništva, sakramentalnost Crkve, komplementarnost općeg svećeništva i ministerijalnog svećeništva i liturgijska vidljivost svake službe doktrinarna načela koja, potaknuta djelovanjem Duha, čine sklad raznolikih službi“.

Pitanje krsne službe dotiče se raznih aspekata koji se „svakako moraju uzeti u obzir: terminologija koja se koristi za označavanje službi, njihovo doktrinarno utemeljenje, pravni aspekti, razlike i odnosi između pojedinih službi, njihova strukovna vrijednost, formativni putovi, institucionalni događaj koji omogućuje vršenje službe, liturgijske dimenzije svake službe“.

Očito složena pitanja, potvrđuje Papa, koja „svakako treba nastaviti istraživati“, ali bez „pretenzije definiranja i rješavanja da bismo mogli potom živjeti ministerijalnost“, jer postupajući na taj način „najvjerojatnije ne bismo bili sposobni ići jako daleko“.

Zato papa Franjo u poruci ponavlja ono što je već napisano u pobudnici „Evangelii gaudium“, naime, da je „stvarnost nadmoćnija od ideje“ te „između njih dvoje moramo uspostaviti stalni dijalog, izbjegavajući da ideja završi razdvajanjem od stvarnosti“. Nadalje, Sveti Otac podsjeća da je „vrijeme veće od prostora“.

Stoga, „umjesto opsjednutosti trenutnim rezultatima u rješavanju svih napetosti i razjašnjavanju svakog aspekta, riskirajući tako kristalizirati procese i, ponekad, pokušavajući ih zaustaviti, moramo podržati djelovanje Duha Gospodnjeg“.