Upravo je od njihovih riječi Papa krenuo u svojemu govoru usredotočenom na samo jednu poruku: Bog te voli. Istaknuo je to mladićima i djevojkama koji bi inače mogli biti zatočeni lijenošću, strahom, sramom, ili onim prodornim ustrajnim porukama zbog kojih život ovisi o odjeći koju nose ili o automobilu koji voze. Ukratko, onim „sirenama“ koje vas danas žele očarati zavodljivim i ustrajnim porukama, kojima je cilj laka zarada, lažne potrebe konzumerizma, kult tjelesnoga blagostanja, te zabava pod svaku cijenu… Mnogo je vatrometa koji zablista na trenutak, ali u zraku ostavljaju samo dim, upozorio je Papa.

Nije lako oduprijeti se, primijetio je Sveti Otac te kao primjer dao Orfeja, koji je svojom pjesmom nadglasao pjev sirena. Ta je melodija za svaku mladu osobu „ljepota vjere“, napomenuo je te dodao: Nismo kršćani zato što to moramo biti, nego zato što je lijepo. Potom se spomenuo staroga poziva urezanoga na nadvratniku hrama u Delfiju: ‘Upoznaj sebe’. Priznaj da vrijediš zbog onoga što jesi, a ne zbog onoga što imaš. Ne vrijediš zbog marke haljine ili cipela koje nosiš, nego zato što si jedinstven, jedinstvena, istaknuo je Papa.

Jedinstveni ste jer ste ljubljena djeca Božja. Srce vjere nije neka ideja ili moral nego stvarnost, prekrasna stvarnost koja ne ovisi o nama i koja ostavlja bez riječi: mi smo ljubljena Božja djeca! Imamo Oca koji bdije nad nama ne prestajući nas voljeti. Razmislimo o tomu, potaknuo je Papa. Što god ti pomislio ili učinio, pa i nešto najgore, Bog te i dalje voli. Ako stanemo pred ogledalo možda se ne vidimo kako bismo željeli jer bismo se mogli usredotočiti na ono što nam se ne sviđa. Ali, ako stanemo pred Boga, perspektiva se mijenja.

Istina je da pred nerazumijevanjem ili pred teškoćama u životu, u trenucima samoće ili razočaranja, na vrata srca može pokucati sumnja da možda ne radimo dobro, da smo možda u krivu… Ali, to je napast koju valja odbiti, koju đavao potiče da bi nas bacio u žalost. Što tada učiniti? Što učiniti kada takva sumnja postane mučna i ne ostavlja nas na miru, kada izgubimo povjerenje i ne znamo otkuda početi? Valja pronaći polazište, a to je čuđenje, divljenje. ‘Thaumàzein’, ona iskra, ono otkriće koje je početak filozofije, kulture, umjetnosti, znanosti.

Čuđenje nije samo početak filozofije, nego je i početak naše vjere, napomenuo je Papa. Nemojmo nikada izgubiti tu začuđenost da smo, unatoč svim našim slabostima i grijesima, za Boga voljena djeca, i to oduvijek i zauvijek. Umjesto da dan započnete pred ogledalom, zašto ne otvorite prozor svoje sobe i usredotočite se na svu ljepotu koju vidite, primijetio je Sveti Otac.

Kada se razočaramo zbog nečega što smo učinili, postoji još jedno čuđenje koje ne smijemo propustiti – čuđenje oprosta. Nemojmo dopustiti da nam lijenost, strah ili sram ukradu blago oprosta. Dopustimo da nas zadivi ljubav Božja! Tako ćemo ponovno otkriti sebe; ne ono što drugi kažu o nama ili što poticaji trenutka pobuđuju u nama; ne ono što na nas bacaju reklamne poruke, nego našu najdublju istinu, onu koju vidi Bog, onu u koju On vjeruje, odnosno našu neponovljivu ljepotu.

Da bismo očuvali tu ljepotu, recimo ‘ne’ onomu što ju želi potamniti, ohrabrio je papa Franjo. Naprotiv, recimo ‘da’ onomu što donosi radost, kao što je posvećivanje drugima, što ne znači da smo gubitnici, nego pobjednici; to je način da učinimo nešto doista novo u povijesti. Nemojte se zadovoljiti virtualnim susretima, tražite one stvarne, ponajviše s onima koji vas trebaju; nemojte tražiti vidljivost, nego nevidljive. To je originalno, revolucionarno, istaknuo je Rimski biskup.

Mnogi su danas vrlo aktivni na društvenim mrežama, ali slabo društveni; zatvoreni u sebe, zatočenici mobitela koji drže u ruci. Ali, na ekranu nedostaje drugi, nedostaju njegove oči, njegov dah, njegove ruke. Ekran lako postaje ogledalo, kada misliš da stojiš pred svijetom, a zapravo si sam, u virtualnom svijetu punom privida, uljepšanih fotografija kako bismo izgledali uvijek lijepi i u formi. Naprotiv, kako je lijepo biti s drugima, otkriti novost drugoga! To je drugi način za ponovno pronalaženje sebe. Naravno, teško je izići iz vlastite zone udobnosti, lakše je sjesti u naslonjač ispred televizora. Ali, to nije za mlade. Mladi trebaju reagirati: kada se osjetite sami, valja se otvoriti; kada dođe napast da se zatvorite, tražite druge, vježbajte tu gimnastiku duše, rekao je Papa.

Smisao života nije u tomu da stojimo na plaži čekajući da nam vjetar donese novosti. Spas je na otvorenom moru, u zanosu, u traženju, u nasljedovanju snova, onih stvarnih, onih sanjanih otvorenih očiju, koji zahtijevaju napor, borbu, suprotne vjetrove, iznenadne oluje. Ali, ne dopustite da vas paraliziraju strahovi, sanjajte na veliko! I sanjajte zajedno. Uvijek će biti onih koji će vas pokušati zaustaviti. Oni su uništavatelji snova, ubojice nade, neizlječivi nostalgičari za prošlošću.

Njegujte hrabrost nade, potaknuo je Papa. Izbor je izazov. To je suočavanje sa strahom od nepoznatoga, to je izlazak iz močvare homologacije, to je odluka da uzmete život u svoje ruke. Za dobre odluke valja misliti samo jedno: Dobre se odluke uvijek odnose na druge, a ne samo na same sebe. To su odluke zbog kojih vrijedi riskirati, snovi koje valja ostvariti: oni koji zahtijevaju hrabrost i uključuju druge, zaključio je papa Franjo.