Ne bojmo se Gospodina, jer je jako dobar, blag i uvijek je uz nas. On nas je došao spasiti. Ne bojmo se Isusovog svjetla, preporučio je Papa osvrćući se na Isusove riječi što ih donosi Ivan u današnjem Evanđelju: „Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. a nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan”.

Iz ovog odlomka Evanđelja vidimo intimnost koja postoji između Oca i Isusa. Isus je činio ono što mu je govorio Otac, rekao je Papa i pojasnio kako je Isusovo poslanje bilo donijeti na svijet svjetlost, kako bi svi oni koji vjeruju izašli iz tmine, u kojoj živi svijet. Drama Isusovog svjetla sastoji se međutim u tome što je to svjetlo odbačeno. Ljudi su navikli živjeti u tami. Svojom borbom Isus nastavlja osvjetljivati svijet te omogućuje vidjeti slobodu i istinu. To iskustvo je doživio i sv. Pavao. Bio je slijep. Krštenjem je progledao – rekao je Papa i primijetio kako se krštenje u prvim stoljećima nazivalo “prosvjetljenjem”. Zato dijete na krštenju dobiva svijeću. Pakosti, svjetovnost i oholost nas međutim privlače na drugu stranu i tako ostajemo u tmini, rekao je Papa i primijetio kako postoje i duhovne i obiteljske mafije koje nas prikrivaju kako bismo ostali u tmini. Svjetlo nam međutim omogućuje vidjeti u nama mnoge ružne stvari, koje ne želimo vidjeti, a to su upravo te pakosti, oholost i duh svijeta, koje nas sprječavaju i udaljavaju od Isusovog svjetla.