Papa se tako vratio u bolnicu „Gemelli“ nakon operativnog zahvata kojem je podvrgnut u srpnju da, kako je rekao, „sa zahvalnošću“ proslavi 60. godišnjicu otvorenja Fakulteta medicine i kirurgije kojim se ispunio san oca Agostina Gemellija, ali i da kaže svoj „hvala“ za brigu i ljubav koju je primio tijekom svoje hospitalizacije.

Na velikom trgu ispred bioloških instituta, na kojem je slavljena misa, okupili su brojni liječnici, doktorandi, medicinske sestre koji ondje svakoga dana predano daju sve od sebe za druge, uz poštivanje osobe i u ljubavi koju pronalaze u licima bolesnika. Upravo njih Papa ima pred očima u misnoj homiliji u kojoj je uputio snažnu poruku: da njihov rad poprimi duboko značenje i ne postane jednostavno teret, nešto što prolazi „ne ostavljajući nikakvoga traga“ ili što, u konačnici, ostaje, tek „puno truda i umora“.

Dobro nam je, navečer, sjetiti se lica koja smo sreli, primljenih osmijeha, lijepih riječi. To su sjećanja puna ljubavi… Kako su samo važna ta sjećanja u bolnicama! Ona mogu dati smisao danu jednog bolesnika. Bratska riječ, osmijeh, milovanje po licu: to su sjećanja koja iznutra ozdravljaju, melem su za srce. Ne zaboravimo terapiju sjećanja!, pozvao je Papa.

Bez sjećanja, nastavio je Sveti Otac, gube se korijeni, a bez korijena se ne možete rasti. Dobro nam je gajiti sjećanje na one koji su nas voljeli, za nas skrbili, sokolili nas. Želim danas još jednom reći „hvala“ za brigu i ljubav koja mi je ovdje iskazivana. Vjerujem da nam je u ovom vremenu pandemije dobro prisjetiti se i razdoblja najvećih patnji i trpljenja: ne zato da se ražalostimo, nego da ne padnu u zaborav i da nas vode u našim izborima u svjetlu ne tako davne prošlosti.

Gajiti sjećanje, objasnio je Papa, znači spominjati se nekoga ili nečega što nam je dotaklo srce. Valja nam njegovati „umijeće sjećanja“ obogaćujući se licima koja susrećemo, poručio je Papa. Isus, dodao je, ozdravlja naše sjećanje jer ga „ukorjenjuje na najčvršćim temeljima“: njegova nas ljubav utemeljuje u milosrđu, kako kaže sveti Pavao, a da bismo to učinili moramo se naći licem u lice s Gospodinom, prepustiti da nas gleda i ljubi u klanjanju.

Naš Bog je Bog blizine, suosjećanja i nježnosti. Koliko samo riječi govorimo o Bogu, a da ne dopuštamo da iz njih zrači ljubav! Ljubav, međutim, govori sama za sebe, ona ne govori o sebi. Molimo za milost da gajimo veliku ljubav prema čovjeku koji pati, da silno zavolimo služenje, kako bi Crkva, prije nego odluči govoriti, čuvala srce koje kuca od ljubavi, prije nego progovori, naučila čuvati srce puno ljubavi, rekao je Papa.

Zgrada Fakulteta medicine i kirurgije Katoličkog sveučilišta Presvetoga Srca // Foto: Vatican Media