Na susretu naslovljenom Convivium, a koji je sazvao madridski nadbiskup kardinal José Cobo Cano, okupili su se svećenici koji u španjolskoj prijestolnici imaju odgovornosti u župnim pastoralnim vijećima, redovničkim zajednicama, dekanatima, pokretima i novim crkvenim stvarnostima. Četiri su teme o kojima su sudionici pozvani razmišljati, a proizašle su iz radova otprilike 300 skupina u toj nadbiskupiji, koje su sudjelovale u procesu podijeljenom u tri faze. Teme su umor i usamljenost svećenika, administrativno preopterećenje, odnos s biskupima te revizija struktura koje mogu otežati evangelizaciju.

„Skupština je prilika za bratstvo i jedinstvo kako biste raspravljali o zajedničkim pitanjima, ali i pružili uzajamnu potporu u zajedničkom poslanju“, istaknuo je Sveti Otac u pismu svećenicima te im je izrazio zahvalnost za njihovo zalaganje u župama i različitim stvarnostima, često usred napora, složenih situacija i tihog zalaganja. Uz riječi blizine i ohrabrenja, Papa im je dao iskreno promišljanje o figuri svećenika u današnjem kulturnom i društvenom kontekstu.

U tim se kontekstima u mnogim područjima očituju uznapredovali procesi sekularizacije, rastuća polarizacija javnog diskursa i sklonost pojednostavljivanju složenosti ljudske osobe, tumačeći je kroz ideologije ili djelomične i nedostatne kategorije. „U takvim kontekstima postoji rizik da instrumentaliziramo, banaliziramo ili potisnemo vjeru u sferu nevažnoga, dok se istodobno učvršćuju oblici suživota koji isključuju sve ono što upućuje na transcendentno“, poručio je Papa.

Petrov nasljednik istaknuo je da se ne smije zanemariti ni duboka kulturna promjena, odnosno postupno nestajanje zajedničkih referentnih točaka. Naime, dugo je vremena kršćansko sjeme nalazilo vrlo plodno tlo jer su moralni jezik, velika pitanja o smislu života i neka temeljna shvaćanja bili, barem djelomično, zajednički. Danas je to zajedničko tlo znatno oslabjelo i mnoge konceptualne pretpostavke koje su stoljećima olakšavale prenošenje kršćanske poruke prestale su biti očite, a u mnogim slučajevima i razumljive. „Evanđelje se danas ne susreće samo s ravnodušnošću, nego i s drukčijim kulturnim okružjem u kojem riječi više nemaju isto značenje i u kojem se prvi navještaj više ne može uzeti zdravo za gotovo“, poručio je.

Novi nemir među mladima

Međutim, Sveti Otac je istaknuo kako je čvrsto uvjeren da se u srcu mnogih ljudi, osobito mladih, budi novi pozitivan nemir. Apsolutiziranje blagostanja nije donijelo očekivanu sreću, sloboda odvojena od istine nije proizvela obećano ispunjenje, a materijalni napredak sam po sebi nije uspio zadovoljiti najdublje želje ljudskog srca. Uz to, prevladavajuće perspektive, zajedno s određenim hermeneutičkim i filozofskim tumačenjima sudbine čovječanstva, nisu pružile dostatne odgovore, nego su često ostavljale još veći osjećaj umora i praznine. Upravo se zato mnogi ljudi počinju otvarati iskrenijem i autentičnijem traženju koje ih ponovno vodi prema susretu s Kristom, rekao je Papa te napomenuo da za svećenike to nije vrijeme povlačenja ili odustajanja, nego vjerne prisutnosti i velikodušne raspoloživosti.

„Tako postaje jasnije kakve svećenike Madrid, ali i cijela Crkva, trebaju u ovom vremenu. Ne muškarce određene mnoštvom zadataka ili pritiskom rezultata, nego ljude suobličene Kristu, sposobne podupirati svoju službu kroz živi odnos s njime, koji je raspiren euharistijom i koji se izražava u pastoralnoj ljubavi obilježenoj iskrenim sebedarjem“, poručio je Papa.

Istaknuo je i kako nije potrebno izmisliti nove modele niti preoblikovati identitet samih svećenika, nego s obnovljenom snagom ponovno predložiti svećeništvo u njegovoj najautentičnijoj srži, odnosno biti alter Christus kroz službu proživljenu u intimnosti s Bogom i kroz konkretno služenje ljudima.

Rimski biskup je napomenuo da svećenik ne živi da bi se pokazao, ali niti da bi se skrivao. Njegov život mora biti vidljiv, dosljedan i prepoznatljiv, iako ga ljudi ne razumiju uvijek. Svećenik nikada nije svrha samome sebi. Cijeli njegov život pozvan je upućivati na Boga i hoditi prema njegovom otajstvu, bez zauzimanja njegova mjesta. Svećenik mora biti u svijetu, ali ne od svijeta, zaključio je Papa. „Na tom se putu nalaze celibat, siromaštvo i poslušnost, ne kao nijekanje života, nego kao konkretan način na koji svećenik može u potpunosti pripadati Bogu, nastavljajući hoditi među ljudima“, dodao je.

Dom koja prihvaća i štiti

Petrov nasljednik zatim je istaknuo da je Crkva pozvana biti kao zajednička dom gdje svatko ima svoje mjesto. Ona mora osobito prema svojim svećenicima biti kuća koja prihvaća, štiti i nikada ne napušta. Upravo se na taj način treba živjeti svećeničko bratstvo, kao konkretno iskustvo osjećaja odgovornosti jednih za druge, pažnje prema životu naše braće i spremnosti da se međusobno podupiremo, potaknuo je Sveti Otac. „Dragi moji, neka se nitko ne osjeća izložen ili sam u vršenju svećeničke službe: zajedno se oduprimo individualizmu koji osiromašuje srce i oslabljuje poslanje“, istaknuo je.

Rimski biskup je nadalje u pismu istaknuo da svećenički život ne stoji sam od sebe, nego se oslanja na živu tradiciju i učiteljstvo Crkve. Ukorijenjen u tom temelju, svaki svećenik izbjegava graditi kuću na pijesku djelomičnih tumačenja ili isticanja okolnosti, nego se oslanja na čvrstu stijenu koja mu prethodi i koja ga nadilazi. Papa je potom naglasio da su sakramenti istinska snaga koja gradi Crkvu, da ih svećenici trebaju slaviti i primati na dostojanstven i prikladan način. „Ne zaboravite da niste izvor, nego kanal, te da i vi trebate piti od te vode. Stoga ne zanemarujte ispovijed, vraćajući se uvijek milosrđu koje naviještate“, dodao je.

Petrov nasljednik na kraju je poručio da nitko ne bi trebao biti zatvoren u sebe niti narušavati sklad cjeline, pa tako ni u Crkvi s raznim karizmama i duhovnostima kroz koje Gospodin obogaćuje i podupire svećeničku službu. Papa Lav XIV. je zaključio pismo pozivom na svetost, potičući svećenike da budu klanjatelji i osobe duboke molitve jer ona daje smisao onome što rade svaki dan te iz nje proizlazi njihovo služenje, izvijestio je Vatican News.