Ponavljam poziv da se isprosi od Gospodina mir za ljubljeni ukrajinski narod koji šest mjeseci – danas – trpi strahote rata. Nadam se da će se poduzeti konkretni koraci da se okonča rat i otkloni opasnost nuklearne katastrofe u Zaporižji. Nosim u svom srcu zatvorenike, posebno one koji se nalaze u osjetljivim uvjetima i tražim od mjerodavnih vlasti da se založe za njihovo oslobađanje. Mislim na djecu, tolike poginule, zatim tolike izbjeglice – ovdje u Italiji ih je jako mnogo – tolike ranjene, toliku ukrajinsku djecu i rusku djecu koja su postala siročad, a ta pojava nema nacionalnost, izgubili su tatu ili mamu, i ruska i ukrajinska siročad. Mislim na toliku okrutnost, na tolike nedužne koji plaćaju cijenu ludila, ludila svih strana, jer rat je ludost i nitko u ratu ne može reći: „Ne, ja nisam lud“. Ludost rata. Mislim na onu jadnu djevojku koju je u Moskvi raznijela bomba postavljena ispod sjedala u automobilu. Nevini plaćaju cijenu rata, nevini! Razmišljajmo o toj stvarnosti i recimo jedni drugima: rat je ludost. A oni koji zarađuju od rata i trgovine oružjem su kriminalci koji ubijaju čovječanstvo. Sjetimo se i drugih zemalja koje su već neko vrijeme u ratu: Sirija već više od deset godina, sjetimo se rata u Jemenu, gdje mnoga djeca trpe glad, sjetimo se pripadnika etničke skupine Rohingye koji lutaju svijetom zbog nepravednog protjerivanja s njihove zemlje. Ali danas na poseban način, šest mjeseci od početka rata, mislimo na Ukrajinu i Rusiju, dvije zemlje koje sam posvetio Bezgrešnom Srcu Marijinu, da ona, kao Majka, svrne svoj pogled na te dvije ljubljene zemlje: neka pogleda Ukrajinu, neka pogleda Rusiju i donose nam mir! Potreban nam je mir!, rekao je Papa u svom apelu.