Draga braćo svećenici,

Početkom svibnja najavljene su i provedene mjere popuštanja u svezi s odredbama o nedovoljno poznatom koronavirusu koji je prošlih tjedana stvorio ogromnu paniku među ljudima diljem svijeta. U toj prigodi najavljena je mogućnost liturgijskih slavlja, pa smo s pravom mogli ponavljati stihove psalma, „Obradovah se kad mi rekoše, hajdemo u dom Gospodnji“ (Ps 122,2).

Pandemija nam je, uz to, dala iskusiti slabost i krajnju nemoć te pokazala kako je ljudski život na zemlji trajno podložan oboljenjima, razaranju i umiranju. Potpuno, pak, ozdravljenje može se očekivati tek na koncu vremena, „kad se raspadljivo obuče u neraspadljivost, a smrtno u besmrtnost“ (1 Kor 15,53). Tada će, naime „nestati tuge, jauka i bola, a Bog će otrti svaku suzu s naših očiju“ (Otk 21, 4). Dok se to ne ostvari, preostaje nam mukotrpna borba čuvati zdravlje duše i tijela, pa koristiti raspoloživa naravna i nadnaravna sredstva uz pomoć nebeskih zaštitnika.

Vidjeli smo kako je vrijeme od 19. ožujka do 2. svibnja 2020., uz moto „Ostani doma“, ograničilo našu pastoralnu aktivnost i djelomično nas tjelesno udaljilo od povjerenih duša. No, osjetili smo i doživjeli kako nas je to vrijeme približilo u molitvi i intenzivnijoj duhovnoj povezanosti.

Ovim dopisom htio bih istaknuti dvije stvari koje mi se sada čine važnim i aktualnim: Ispovijed i vjeronaučna priprava kandidata za krizmu i prvu pričest!

1. U prošlom Pismu, skupa s odredbama o obustavi pastoralnih aktivnosti, napisao sam kako to nikako ne znači „obustavu“ brige i skrbi za povjerene duše, pogotovu ne „obustavu“ naše katehetske i odgojne obveze. Tada sam napisao neka župnici sa svojim vjeroučenicima „tjedno odrađuju predviđene lekcije“ i tako pripreme krizmanike i prvopričesnike za jesen (ako tada budu prilike dopuštale, dopis br. 500/2020.).

Ovim ponavljam neka župnici, gdje je bilo planirano slavlje krizme i prve pričesti ove godine, do kraja lipnja prate svoje vjeroučenike prema planiranom programu te prije ljetnih praznika organiziraju provjeru znanja. Onima, pak, koji ne prođu na toj provjeri, neka omoguće popravak najesen u rujnu, kako bi ih se pripustilo sakramentima tijekom listopada.

2. Budući da nije bilo prilike da se vjernici ispovjede za Uskrs, neka župnici omoguće da to učine tijekom uskrsnog vremena, do svetkovine Duhova. Neka u tom vidu, na vidljivom mjestu, oglase vrijeme i mjesto tijekom tjedna kada i gdje vjernici mogu doći na ispovijed.

Prošlog tjedna obilježena su dva datuma u Hrvatskoj i diljem Europe:

3. U petak, 8. svibnja, spominjalo se 75. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata. Prije 25 godina HBK je objavila Pismo uz 50. obljetnicu završetka rata, koje je nedavno objavljeno je na stranicama IKA-e (https://ika.hkm.hr/novosti/ dvadeset-i-peta-obljetnica-znacajnog-dokumenta-hrvatske-biskupske-konferencije/). Pismo je prošlo prilično nezapaženo, pa je dobro opet ga pročitati zbog aktualnosti tema koje su u njemu obrađene.

4. Dan poslije toga obilježen je „Dan Europe“ koji se veže uz „Schumanovu deklaraciju“ koju je on kao ministar vanjskih poslova Francuske predstavio 9. svibnja 1950. kao „zajednicu za ugljen i čelik“. To je bio početak formiranja onoga što danas zovemo Europskom unijom.

5. Vezano uz događaj završetka Drugog svjetskog rata, svake godinu u svibnju održava se na Bleiburgu liturgijsko slavlje za pokoj stradalih na križnim putovima Slovenije, Hrvatske, BiH i drugih država i krajeva.

Ove godine, zbog koronavirusa, spomen na Bleiburške žrtve održat će se 16. svibnja na tri mjesta: u Bleiburgu će misionar u Klagenfurtu fra Pavo Dominković moliti na spomen groblju; u Zagrebu, na Mirogoju, vojni ordinarij mons. Jure Bogdan održat će molitvu za žrtve stradale na križnim putovima a uzoriti Vinko kardinal Puljić, koji je ove godine trebao predvoditi slavlje u Bleiburgu, imat će svetu misu u sarajevskoj katedrali koju će prenositi HRT.

Pozivam svećenike neka tijekom svete mise u subotu, 16. svibnja, u molitvi vjernika mole za mir u svijetu, posebice neka se spomenu žrtava Bleiburške tragedije i svih žrtava Drugog svjetskog rata, kao i žrtava nedavnog Domovinskog rata.

Iako se još uvijek nalazimo pred ozbiljnom kušnjom pandemije, Uskrsnuli nas potiče pretvoriti ovu kušnju i trenutnu krizu u šansu kako bi „u nadi bili radosni, u nevolji strpljivi, a u molitvi postojani“, kako je svojevremeno poticao svoje Rimljane apostol Pavao (Rim 12,12).

Uz srdačan pozdrav i blagoslov od Gospodina,

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski