Časnoj braći u kardinalskom zboru

Draga braćo,

prije deset godina započeli smo reformu Rimske kurije i Apostolskom konstitucijom Praedicate Evangelium uspostavljena je nova organizacija Svete Stolice, određujući njezina vodeća načela i svrhe. Ecclesia semper reformanda: to je bio duh koji je pokrenuo reformu, kako bi se zajamčilo da Rimska kurija pomaže Petrovu nasljedniku u vršenju njegove vrhovne pastirske službe za dobrobit i službu sveopće Crkve te partikularnih Crkava.

Ako ovo aktualizacija predstavlja svjedočanstvo vitalnosti i milosti, znamo za predanost i napore žena i muškaraca predanih prilagodbi ovom pokretu obnove. Vi, braćo kardinali, u službi pomaganja rimskog prvosvećenika u upravljanju sveopćom Crkvom, imate zadatak pratiti one koji su bili uključeni u ovaj proces preobrazbe.

Unatoč poteškoćama i, povremeno, tom iskušenju nedjelovanja i krutosti pred promjenama, posljednjih su godina postignuti mnogi rezultati. Hvala vam na pomoći koju ste pružali i nastavljate pružati. S ovim premisama sada se posebno želim još jednom pozabaviti jednom od tema koje su najviše karakterizirale generalne kongregacije prije Konklava: ekonomska reforma Svete Stolice. Prošle su godine pokazale da su zahtjevi za reformom koje su u prošlosti poticali mnogi predstavnici u Kardinalskom zboru bili dalekovidni i omogućili nam da steknemo veću svijest o činjenici da su gospodarski resursi u službi poslanja ograničeni i mora se upravljati strogo i ozbiljno jer napori onih koji su pridonijeli baštini Svete Stolice nisu uzalud.

Zbog toga je sada potreban daljnji napor svih kako “nulti deficit” ne bi bio samo teoretski cilj, već stvarno dostižan cilj. Reformom su postavljeni temelji za provedbu etičkih politika koje omogućuju poboljšanje ekonomske učinkovitosti postojeće imovine. To je popraćeno potrebom da svaka ustanova radi na pronalaženju vanjskih izvora za svoje poslanje, postavljajući se kao primjer transparentnog i odgovornog upravljanja u službi Crkve.

Što se tiče smanjenja troškova, moramo dati konkretan primjer kako bi se naša služba odvijala u duhu esencijalnosti, izbjegavajući suvišno i dobro birajući prioritete, potičući međusobnu suradnju i sinergiju. Moramo biti svjesni da smo danas suočeni sa strateškim odlukama koje trebamo donijeti s velikom odgovornošću, jer smo pozvani jamčiti budućnost Poslanja.

Institucije Svete Stolice mogu mnogo naučiti od solidarnosti dobrih obitelji. Kao što u tim obiteljima oni koji imaju dobru ekonomsku situaciju priskaču u pomoć najpotrebitijim članovima, organizacije koje bilježe suficit trebale bi pridonijeti pokrivanju općeg deficita. To znači brinuti se za dobro naše zajednice, djelovati velikodušno, u evanđeoskom smislu riječi, kao neizostavan preduvjet za traženje velikodušnosti i izvana.

Zaključno, molim vas da ovu poruku dočekate hrabro, u duhu služenja i da podržite reforme koje su u tijeku i to s uvjerenjem, odanošću i velikodušnošću, proaktivno pridonoseći svojim znanjem i iskustvom reformskom procesu. Svaka od institucija Svete Stolice čini jedinstveno tijelo sa svim ostalima: stoga autentična suradnja i suradnja prema jedinom cilju, dobru Crkve, predstavlja bitan zahtjev naše službe.

S tim duhom i tom sviješću molim vas da vjerno i pouzdano pratite naš rad.

Iz Vatikana, 16. rujna 2024.

FRANJO