Pojmovi migracije i migranti, kao i razlike u odnosu na termine izbjeglice i azilanti, definirani su na početku izlaganja dr. Nevena Šimca. Prikazao je stanje i razvoj migracija u svijetu i posebice u Europi te stanje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Predstavljeni su i novi dokumenti Ujedinjenih naroda i Europske unije o migracijama, kao i njihova pravna snaga i domet.

„Malo je tražitelja azila u Hrvatskoj i Bosni Hercegovini. Razlog je vjerojatno jer nisu dio schengenskog prostora (koji obuhvaća 22 od 27 zemalja članica EU). Nema velike volje za ulazak u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu jer se zastaje u tim državama i ne može se stupiti u bogatiji svijet Europe”, rekao je dr. Šimac.

Istaknuo je kako je Hrvatska zatražila da uđe u taj schengenski prostor i vjerojatno će ući do kraja 2024. godine. Rekao je da je Hrvatska zadovoljila ogroman broj kriterija EU i postavio jedno pitanje: Je li mudro da država koja ima granicu tisuće kilometara s BiH, 350 s Vojvodinom, 20-ak s Crnom Gorom, ima ogromnu obalu koja prelazi 6 tisuća kilomatara… uđe u taj prostor? Je li mudro izložiti Hrvatsku napasti da se preko Hrvatske ljudi koji bježe dokopaju prostora Schengena i pođu dalje?

„Zar ćemo opet postati graničari, Vojna krajina? Je li to naša povijesna sudbina? Pritisak će na Hrvatsku biti velik, osobito iz BiH. Pitanje je što će Srbija manipulatorski ili nemanipulatorski učinit propuštajući izbjeglice koje dolaze iz Azije ili Afrike”, poručio je dr. Šimac.

Naglasio je i kako je broj migranata (izbjeglice i oni koji žele dobiti taj status) značajno porastao zbog progona, ratova, ali i klimatskih promjena.

Izlaganje je zaključio sljedećim pitanjima: „Ne bi li od slobodnih migracija trebalo težiti prema pravednim migracijama? Što se može tražiti od migranata? Ako se sjetimo one Stvoriteljeve: ‘Plodite se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite’, poštuje li to današnja Europa i Hrvatska? Nisu li tako opustjela slavonska polja, lički i bosanski pašnjaci, zagorski i istarski bregi te jadranski otoci? Jesu li baš nama zauvijek dani ovi ostaci ostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva – samo nama, ili nam valja dijeliti ih s drugima koji nemaju svoje zemlje, polja, šuma i mora?”

Papa Franjo od početka svog pontifikata upozorava kako bi se crkvena i društvena zajednica trebale ozbiljnije pozabaviti pitanjem migranata, izbjeglica, ali i uzrocima koji su doveli do suvremene migracijske krize.

„Budući da je papa Franjo pokrenuo brojne procese u Katoličkoj Crkvi u odnosu na migrante i izbjeglice, s pravom se postavlja pitanje: Je li riječ o potpuno novom pogledu Katoličke Crkve na migracije ili je riječ samo o posebnom doprinosu sadašnjeg Pape iznimno važnoj problematici migracija koje su nezaustavljivo počele mijenjati sliku svijeta u kojem živimo, posebice europskog kontinenta?”, upitao se prof. Baloban govoreći o novijem crkvenom pogledu na migracije.

Rekao je kako odgovor može biti i jednostavan, ali i zahtjevan. Jednostavan, jer tkogod malo bolje poznaje život Crkve od početka kršćanstva, a posebno od kraja 19. st., zaključit će da je briga za siromašne prognane i izbjegle, sastavni dio kršćanske vjere kao i poslanja Crkve. Zahtjevan, pak, jer papa Franjo radi to drugačije od svojih prethodnika. Upravo takav način nije uvijek prihvaćen sa simpatijama u zemljama u koje dolaze ili kroz koje prolaze suvremeni migranti. To je slučaj i s Hrvatskom koja se kao granična zemlja EU nalazi na jednoj migrantskoj ruti koja vodi u bogatije zemlje Europe.

„To je slučaj s katolicima Hrvatima koji su, prema mojem mišljenju, s pravom očekivali da će papa Franjo svetim proglasiti blaženog Alojzija Stepinca i zbog te situacije ne gledaju uvijek blagonaklono na poruke i geste sadašnjega pape pod raznim vidovima. Jedna od tema u tom kontekstu je i zauzimanje pape i za migrante”, istaknuo je prof. dr. Baloban.

Predavanje je prof. dr. Baloban podijelio u tri točke: Duhovna pratnja katolika u fenomenu selilaštva; Socijalni nauk Crkve u temelju crkveno-teološke argumentacije fenomena selilaštva i Papa Franjo primjenjuje socijalni nauk Katoličke Crkve na migracijsku krizu.

„Čini se da će problematika migracija, odnosno zauzimanje za migrante, izbjeglice i općenito ljude koji žive na rubu društva, na poseban način eksplodirati u vrijeme pape Franje. Činjenica je da je papa Franjo osobno pokrenuo brojne inicijative u Crkvi i izvan nje te osobnim gestama pokazao blizinu i podršku izbjeglicama i migrantima. Osim toga, svojim usmenim obraćanjem i pisanom riječju, promjenama u funkcioniranju Rimske kurije kao i neumornim ponavljanjem da je sadašnje stanje u svijetu, u kojem ima sve više ljudi koji su pogođeni nepravdama i žive na rubu društva, neodrživo. On time postaje glasom savjesti svekolikog čovječanstva, savjesti koja se ne da ušutkati. Papa se služi socijalnim govorom Crkve i tako iznova na problematici migracija otkriva bogat sadržaj socijalnog nauka Crkve”, zaključio je prof. dr. Baloban.

Plenarno predavanje o migracijama održano je u sklopu Šestog hrvatskog socijalnog tjedna u organizaciji Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve u Zagrebu u subotu 23. listopada u zgradi Hrvatske biskupske konferencije.