Istina je prava novost.

Počeo Teološko-pastoralni seminar za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije

Teološko-pastoralni seminar za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije o temi „Pastoralni odgovor Crkve na migracije“ počeo je u srijedu, 17. rujna, u Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu molitvom Srednjeg časa, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Seminar se odvija u organizaciji KBF-a u Đakovu i Đakovačko-osječke nadbiskupije do 19. rujna.

Uime Povjerenstva TPS-a nazočnima se obratio dr. Šimo Šokčević. Predstavio je temu TPS-a – Migracije,  koje snažno pogađaju i društvo i Crkvu. „Kako dočekati stranca koji dolazi? Nije to samo praktično nego duboko ljudsko i duhovno pitanje,“ rekao je te kroz pojam gostoprimstva  pojasnio da na jednoj strani stoji bezuvjetna dobrodošlica svakome, a na drugoj nužni uvjeti, pravila i granice. „Crkva stoji na tom pragu tražeći kako spojiti nužne uvjete s bezuvjetnim ‘Dobro došao si!’ koje je srž evanđelja i mjerilo odnosa prema bližnjima. Upravo ta napetost je srž TPS-a“, rekao je dr. Šokčević.

Skupu se obratio i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, zahvalivši svima koji svjesni važnosti trajne svećeničke duhovne, teološke i pastoralno-katehetske formacije sudjeluju na Teološko-pastoralnom seminaru.

Osvrnuvši se na temu, citirao je papu Lava XIV. „Danas, više nego ikad, moramo Božje pitanje Kainu ‘Gdje je tvoj brat?’ učiniti svojim (…). Jednom kada ga usvojimo, odjeknut će ovako: ‘Brate i sestro, gdje si u ratovima koji uništavaju živote mladih ljudi, bespomoćne civile, djecu, žene i starije? Gdje si među migrantima ili kada se siromašni krive za svoje siromaštvo, a zaboravljeni su i odbačeni u svijetu koji najviše cijeni profit?’.” (…) te je zaključio: „Oni koji vjeruju prepoznaju Boga u licu stranca, migranta, siromašnoga, izbjeglice, pa čak i protivnika. I ne možemo ih promatrati samo kao primatelje naše pomoći, već kao subjekte razlučivanja i razgovora. Potreban nam je široki savez čovječnosti, utemeljen ne na moći, već na brizi; ne na profitu, već na davanju; ne na sumnji, već na povjerenju. Briga, davanje i povjerenje nisu vrline za slobodno vrijeme, nego stupovi pastorala i gospodarstva.“

Dekan KBF-a u Đakovu dr. Ivica Pažin je, govoreći o temi skupa, rekao da se čini da niti jedno pitanje danas ne propituje toliko identitet Crkve koliko migracije. „Stoga je smisao TPS-a da traži odgovore na pitanja pastoralne mogućnosti rada s migrantima odnosno traženje odgovora na pitanja: Tko smo i koliko smo Crkva?“, zaključio je dekan.

Skup je moderirao profesor na KBF-u dr. Stjepan Radić, a prvo predavanje održao je izv. prof. dr. sc. Božidar Mrakovčić o temi „Migracije u svjetlu Evanđelja: povijesna i teološka perspektiva“. Dr. Mrakovčić je govorio o suvremenoj situaciji u Hrvatskoj i sve većem broju stranaca. „Kako se trebamo postaviti prema njima i što o tome kaže Biblija. Isusa su slušali ne samo Židovi nego i stranci. Ističući likove iz sinoptičkih evanđelja oslikao je Isusov odnos prema strancima. Bio je otvoren prema svim ljudima. U Markovu evanđelju u odlomku o posljednjem sudu Isus strance stavlja uz bok gladnih, žednih, golih, bolesnih, utamničenih koje treba poslužiti tj. iskazati im milosrđe. Isus se poistovjećuje s potrebnima, pa i sa strancima. Prihvaćanje stranca  jedno je od služenja po kojima se može živjeti, pa i izvan izričite svijesti, stvaran odnos sa Sinom Čovječjim“, rekao je.

„Dostojanstvo Sina Čovječjega je neraskidivo povezano s dostojanstvom siromašnih kojima je kršćanin pozvan služiti u ljubavi. Bližnji je onaj koji iskazuje milosrđe bez obzira na etničku pripadnost. U prispodobi o milosrdnom Samarijancu Isus objavljuje samoga Bogu koji se brine za svakog čovjeka. Od Boga učimo kako biti bližnji, kako sebe učiniti bližnjim. U Ivanovu evanđelju najupečatljivi je susret Isusa sa Samarijankom na zdencu gdje Isus ruši barijere: razgovara sa ženom i to strankinjom. Isus je prepoznat kao spasitelj i Židova i Samarijanaca. Evanđelja i Isusa dva puta nazivaju strancem. Strancem ga čini njegovo tajanstveno porijeklo odozgor“, dodao je dr. Mrakovčić.

„U svjetlu Evanđelja Crkva prema migrantima treba zauzeti stav širine u činjenju dobra neovisno o etničkoj, vjerskoj, spolnoj ili bilo kakvoj drugoj pripadnosti. Prvo treba prepoznati dobro u strancima a ne samo tražiti kriminalce. Priskočiti im u njihovim tjelesnim potrebama i tako navijestiti evanđelje najprije djelima, a tek onda i riječima. Poštivati njihove kulturološke posebnosti, prepoznati i priznati nedostatke i negativnosti vlastitog kulturološkog naslijeđa kao što je Isus prešao preko tih barijera. Priznati i prihvatiti da migranti mogu biti bolji od nas kršćana. Priznati da o našem odnosu prema njima ovisi naše spasenje. U tom smislu prisutnost stranaca koji nas na to podsjećaju je blagoslov, a ne opasnost. Poput Isusa kršćani su pozvani biti drugačiji od svoje okoline pa u pitanju odnosa prema strancima. Jedino tako možemo ostati vjerni poslanju da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta“, zaključio je dr. Mrakovčić.

Uslijedila je rasprava. Drugo predavanje o temi „Ljudsko dostojanstvo kao temelj pastorala migranata: moralna odgovornost Crkve za solidarnost i pravednost“ održao je prof. dr. sc. Tonči Matulić. Nakon dopodnevnih izlaganja slijedile su praktične radionice.

Na skupu sudjeluju svećenici na čelu s umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakićem.