Pogreb vlč. Ivana Košića
Foto: Varaždinska biskupija
Križovljani (IKA)
Varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s četrdesetak svećenika Varaždinske biskupije u župnoj crkvi Uzvišenja Sv. Križa u Križovljanu slavio je u utorak, 21. siječnja, misu za pokojnog svećenika Ivana Košića koji je preminuo u subotu 18. siječnja u 82. godini života i 56. godini svećeništva. Nakon mise uslijedio je ukop na groblju u rodnom mjestu pokojnika u Novoj Vesi Petrijanečkoj.
Na početku mise biskup Radoš izrazio je sućut uime umirovljenog biskupa Josipa Mrzljaka i svih svećenika Varaždinske biskupije obitelji pokojnog svećenika Košića, župnoj zajednici u Križovljanu i svima koji su ga poznavali. Kazao je kako vlč. Košića ispraćaju iz Božje kuće koja je bila njegova kuća tijekom 45 godina, „tamo gdje je i naš dom u Očevoj kući“. Spomenuo je kako je ovo trenutak oproštaja te naglasio: „Riječ oproštaj u sebi sadrži glagol oprostiti. Mi želimo kazati Ivanu da mu sve opraštamo, ali vjerujemo da je on sada dio i ovoga našega slavlja i zajedništva s Bogom te ga možemo zamoliti oprost. No, ključno je da molimo Gospodina da nama i njemu oprosti sve ono što nas prijeći da sjednemo za Njegov stol, mi ovdje za ovaj euharistijski stol, a on za onaj stol u Kraljevstvu nebeskom.“
U homiliji mons. Radoš istaknuo je kako se u životu pokojnog svećenika Ivana Košića prepoznaje da je u Isusu Kristu prepoznao put i istinu svojega života te je hrabro krenuo za Njim iz svojeg rodnog mjesta, pronalazio u Njemu sigurnost i pouzdanje u trenucima kada je valjalo nasljedovati Gospodina. Posvjedočio je o njegovoj skromnosti, miru i posvećenosti stvarima koje je radio, kazavši kako njegova skromnost u materijalnim stvarima života govori „da je Gospodin ispunio njegovu dušu i da nema mjesta ni potrebe za nečim drugim što se čini da je bogatstvo. Želimo mu zahvaliti što je pokazao život koji je život hoda za Isusom i to uskim putem. Želimo mu zahvaliti što na raskršćima života, kada nas pritisnu određene teškoće, napasti, nije promijenio smjer i proširio taj put. Ako svećenik proširi taj uski put, to više nije Kristov put. On ga nije širio, nije ga mijenjao i zato mu danas želimo kazati hvala na primjeru njegove dosljednosti. To je i za nas poticaj u vjeri da idemo za Isusom i da se ne bojimo uskoga puta jer to je put koji vodi u život.“
Biskup je podsjetio kako su ovih dana slavili istinu „da je Bog došao među nas, da bude s nama, da nas na našem putu hrani i jača svojim Tijelom i Krvlju“. „Svećenik to svjedoči svaki put kada slavi misu. Svjedoči kada životom kaže, kao što pjesma kaže, ‘sva ljubavi mi Isuse’. Ma ova istina je istina o ljubavi Božjoj, o ljepoti Božje istine, a ona je da je Bog zauzet za svakoga od nas“, rekao je biskup Radoš spomenuvši se ljubavi i posvećenosti pokojnog svećenika Košića prema traženju istine u povijesnim dokumentima, prepoznavajući u prošlosti i povijesti tragove Božjeg rukopisa.
Govoreći o svećeničkom pozivu, biskup Radoš naglasio je kako svećenik nema drugog života osim naviještanja Isusa koji daje život vječni i to je ono što je pokojni svećenik želio utisnuti u srca brojnih vjernika. „Možemo reći da smo ovdje puni nade za onoga koji je otputovao, koji je na vratima Kristovim. Možemo posvjedočiti da je slijedio Put, da je otkrio Istinu. Tako se nadamo i vjerujemo da sada ulazi u život, u zajedništvo s Isusom, za stol, za mjesto koje mu je Isus pripremio“, rekao je biskup Radoš.
Nakon euharistijskog slavlja, uime svećenika Varaždinske biskupije od vlč. Košića oprostio se vlč. Vlado Borak, a uime župljana i stanovnika Općine Cestica predsjednik Općinskog vijeća Darko Majhen.
Vlč. Borak je uz osobno svjedočanstvo o ‘svojem župniku’ Ivanu Košiću iznio i njegov kratak životopis.
Vlč. Ivan Košić rođen je 10. lipnja 1943. u Novoj Vesi u župi Petrijanec, a roditelji su mu bili Josip i Katarina rođ. Jerec. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. godine u Zagrebu. Svećeničku službu vršio je u župama Petrinja, kao kapelan, u župi Kratečko i Lonja kao upravitelj župe, zatim subsidijar u župi Gušće, te župnik u župi Križovljan od 2. prosinca 1979. do 2013. kada je umirovljen.
Uz brigu za vjerske potrebe župljana brinuo je o održavanju i obnovi župne crkve, te kapele svetog Lovre u Lovrečanu, obnavljao je župni dvor, a uz crkvu Uzvišenja Svetog Križa gradio i zgradu Pastoralnog centra te uz pomoć vjernika, uz grobište žrtava poratnih likvidacija 1945. godine u Otok Virju, podigao kapelu Blaženog Alojzija Stepinca koju je u lipnju 2000. blagoslovio mons. Marko Culej, prvi biskup Varaždinske biskupije.
Uz brigu za duhovne potrebe vjernika, vlč. Košić posvetio se i istraživanju povijesti Župe Uzvišenja Svetog Križa i rodne župe Petrijanec, pa je tako 1987. godine tiskana prva knjiga o župi Križovljan, 2005. monografija, a sačuvane su i uvezene najstarije župne matice župe Križovljan iz razdoblja potkraj 17. i početka 18. stoljeća.
Iz zdravstvenih razloga, od 2013. godine umirovljeničke svećeničke dane provodio je u župi Križovljan pomažući vlč. Zorislavu Šafranu. Za njegov rad, Općina Cestica mu je 2014. dodijelila nagradu za životno djelo. Predsjednik Općinskog vijeća općine Cestica Darko Majhen izrazio je duboku zahvalnost i poštovanje prema svećeniku koji je svojim životom i radom obilježio ovu zajednicu kazavši kako će se svi koji su ga poznavali složiti „da je bio veliki čovjek, dobar svećenik i kao takvog ćemo ga zauvijek pamtiti“.
Nakon govora uslijedili su sprovodni obredi te ispraćaj na groblju rodnog mjesta vlč. Košića u Novoj Vesi gdje se uime župe Petrijanec od pokojnika oprostio i župnik Ivan Sakač zahvalivši za sve dobro što je rodno mjesto i župa primila od pokojnog svećenika Ivana Košića.