Pokopan svećenik salezijanac don Ambrozije Matušić
Opraštajući se od pokojnika don Tihomir Šutalo pročitao je don Ambrozijev zapis o vlastitom životu, koji "se odvijao na četiri glavna područja: pastoralnom, odgojnom, izdavalačkom i upravnom" / Foto: Hrvatska salezijanska provincija
Don Ambrozije Matušić rođen je 7. prosinca 1943. u Janjevu u župi sv. Nikole biskupa. Prve redovničke zavjete u Salezijanskoj družbi položio je 1962. u Rijeci, a za svećenika je zaređen u Zagrebu 1971. Umro je 12. studenoga u KB Dubrava u Zagrebu. U petak 20. studenoga zemni ostaci pokojnog don Ambrozija položeni su u salezijansku grobnicu na zagrebačkom groblju Miroševcu.
Uz provincijala Hrvatske salezijanske provincije don Tihomira Šutala i braću salezijance te don Ambrozijevu rodbinu tu su bili i sestre Kćeri Marije Pomoćnice, salezijanci suradnici te nekolicina prijatelja i poznanika. Zbog ograničenja uzrokovanih virusom COVID-19 nisu mogli biti prisutni salezijanci iz Njemačke, Italije i drugih zemalja u kojima danas djeluju ili se nalaze u početnoj formaciji članovi Hrvatske salezijanske provincije.
Opraštajući se od pokojnika don Tihomir je pročitao don Ambrozijev zapis o vlastitom životu, koji “se odvijao na četiri glavna područja: pastoralnom, odgojnom, izdavalačkom i upravnom”. U pastoralnom je području “najviše pozornosti posvećivao mladima”. Njihova “mladenačka svježina i njima svojstveni nemir, želja za novim”, trajno su ga poticali da i on “sâm budno kroči odabranim putem i zajedno s njima dozrijeva”. Odgojno djelovanje obilježila su dva različita iskustva: početna formacija (odgojitelj bogoslova u Zagrebu) i trajna formacija (odgojitelj u međunarodnim zajednicama svećenika studenata i profesora u Rimu).
U želji za promicanjem i upoznavanjem vlastitih salezijanskih korijena i izvora te promicanjem salezijanskog života i rada u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji organizira susrete i pripremu materijala i prijevoda za širenje don Boscove karizme i Radosne vijesti među hrvatskim pukom. Svjestan da naš ovozemaljski život ima svoj početak i svršetak, don Ambrozije naglašava: “S nadom i povjerenjem očekujem susret s Onim u koga sam iskreno vjerovao”.
Misa zadušnicu u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji u Zagrebu, predvodio je nakon sprovoda don Stjepan Bolkovac, ravnatelj salezijanske zajednice kojoj je u posljednjim mjesecima svoga života pripadao i pokojni don Ambrozije. U kratkoj propovijedi don Niko Šošić izrekao je izraze sućuti prisutnima: obitelji, rodbini, prijateljima, znancima i braći salezijancima. Don Ambrozije je, podsjetio je don Niko, prije svega bio čovjek: drag i plemenit, inteligentan i nadaren, smiren i odmjeren, blag i ponizan. Kao iskreni redovnik uživao je ugled i poštovanje vrhovne uprave Salezijanske družbe, svoje redovničke braće u provinciji, redovničkih poglavara i poglavarica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te brojnih redovničkih i župnih zajednica i vjernika svih uzrasta. Bio je vrstan svećenik i propovjednik te poglavar strpljiv i pun razumijevanja.
Hvala svima koji su don Ambroziju pomagali tijekom njegove bolesti, a Gospodin neka ga nagradi i blagoslovi u svom nebeskom Kraljevstvu.
