Umirovljeni svećenik Hvarske biskupije don Ivica Eterović Sorić preminuo je u nedjelju, 22. listopada u Kliničkom bolničkom centru Firule u Splitu u 92. godini života i 66. godini svećeništva.

Uz biskupa Ranka Vidovića u sprovodnim obredima sudjelovali su: generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić, dekani Brača i Hvara: Ivica Huljev i Toni Plenković te pristigli dijecezanski svećenici, među kojima i redovnici koji djeluju u župama trootočke biskupije. Osim brojnih Pučišćana, na ispraćaj su stigli i vjernici iz bračkih župa u kojima je preminuli svećenik vršio pastoralnu službu.

Na početku misnoga slavlja hvarski biskup izrazio je sućut rodbini preminuloga, zatim svećenicima Hvarske biskupije i okupljenim vjernicima. Podsjetio je da su svi vjernici po krštenju udovi mističnoga Kristova tijela te kao takvi jedno u Crkvi. „Sretni smo zbog načina na koji se mi vjernici opraštamo od naših preminulih. Sveta misa je nešto najveće što možemo učiniti. Misa je nauzvišeniji čin kojemu možemo nazočiti na Zemlji. Zato ćemo misu prikazati Bogu kao našu molitvu za pokojnika“, rekao je mons. Ranko Vidović, uvodeći u misu zadušnicu.

U homiliji hvarski biskup ustvrdio je kako je preminuli svećenik živio gotovo puni vijek života. „Vjerujem da bismo svi mi pristali kad bi nam Gospodin ponudio isti broj godina. Vjerujem da bismo to radosno prihvatili. Znamo, kad bismo se približili smrti, da bismo ponovno zapomagali i molili Boga da nam produži život još koji dan. Čovjek je stvoren za vječnost, čovjek nije usputan. Bog je u srce, u dušu, u narav svakoga čovjeka usadio zov za vječnošću, i zato je normalno da vapimo i želimo biti vječni. No, potrebno je tu vječnost usmjeriti pravome cilju. Mi bismo rado raj, ali ovdje na zemlji kako se ne bismo trebali rastajati od naših milih i dragih“, rekao je biskup. Primijetio je kako za ljude današnjice život s mnogo godina znači blagoslov, dok se na kratki život ili prerani odlazak gleda kao na neko prokletstvo. „Bog ne gleda kao što čovjek gleda. Božja mjera nije kao naša ljudska mjera. Bog je darovatelj života, ali i darovatelj godina, darovatelj puno ili malo vremena. Niti je u prednosti onaj koji ima puno godina niti je što izgubio onaj koji je imao malo vremena. Bog ne mjeri vrijednost života po broju mojih godina ili po blagu koje sam za života skupio. Božja mjera je punina. Božja mjera je plod našega života“, poručio je mons. Ranko Vidović, dodavši kako čovjek sa sobom ne nosi ono što je stekao za života, nego samo plodove života.

Podijelio je s vjernicima svoja iskustva u susretu s preminulim svećenikom. Rekao je kako je jednom susreo don Ivicu u Supetru za slavljenja jutarnje mise s redovnicama i vjernicima. „Ostao sam iznenađen kako je pristupio misi i kako je slavio misu. Osjetio sam da je u svetoj misi. Nije to bilo odrađivanje mise, njegov način na koji je pristupio pretvorbi, kako se pričestio. Postao je dionikom euharistije. Vidio sam da je i narod sudjelovao na isti način kao što je i on slavio misu. Za mene će ostati trajno kao jedna pozitivna osoba“, prisjetio se biskup. Drugo iskustvo susreta s preminulim, kako je rekao, bilo je u Svećeničkome domu u Splitu gdje je proveo nekoliko posljednjih mjeseci. „Kad uđete u dom nešto vas ohrabri, a nešto vas spusti na zemlju. Primijetio sam nešto zanimljivo. Kad god bih došao kod don Ivice, osjetio bih uvijek jedan mir, blagoslov i iskrenu zahvalu. Svaki puta bih iz doma otišao radostan“, rekao je biskup. „Vjerujem da je to pravi plod njegova dugovječnoga života. Vjerujem da ste uživali plodove njegova života dok vam je bio župnik. Vjerujem i da je on postao dionikom vašega bogatstva, plodova vašega života“, istaknuo je hvarski biskup, poručivši kako se pravi istinski život Božje djece uvijek odvija u međusobnom darivanju. „Vjerujem da je pokojnik ostavio iza sebe pravi istinski blagoslov i prave plodove života. Vjerujem da je došao pred Boga s punom košarom života. Molimo da Bog umnoži plodove našega svećenika kako bi bili dostatni za njegovo spasenje. Molite dragi vjernici i za nas koji ostajemo živjeti do Božje volje“, pozvao je biskup.

Biskup Ranko Vidović u homiliji je zahvalio i upravitelju Svećeničkoga doma u Splitu don Tomislavu Bašiću i redovnicama koje se brinu o svećenicima. Podsjetio je, pritom, da je u tome domu boravio i nedavno preminuli, umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk.

Pred kraj mise zadušnice pučiški župnik i brački dekan Ivica Huljev uputio je u ime župne zajednice i pristiglih svećenika riječ sućuti. Prenio je i poruku sućuti apostolskoga nuncija u Saveznoj Republici Njemačkoj nadbiskupa Nikole Eterovića. „Zahvaljujem svemogućemu Bogu za sve dobro što je preko don Ivice učinio u susretu s brojnim ljudima, posebno u različitim župama Hvarske biskupije u kojima je pastoralno djelovao. Hvala mu i na podršci kojom me pratio od ranih nogu, kao ministranta, a kasnije sjemeništarca i bogoslova na putu prema svećeništvu. Uvijek smo se rado družili i razmjenjivali mišljenja o stanju u domovini i svijetu, posebno u mjesnoj i općoj Crkvi. Imao je dobro zapažanje i izvrsno sjećanje te je bio kao svojevrsna živa enciklopedija, osobito povijesti Pučišća i Brača. Neke je važnije stvari i zapisao kako se ne bi zaboravile. Neka Trojedini Bog po zagovoru Blažene Djevice Marije primi u svoje Kraljevstvo don Ivicu i udijeli utjehu kršćanske nade u uskrsnuće tijela i život budućega vijeka svima koji tuguju zbog ovozemnog rastanka s pokojnikom“, napisao je nadbiskup Nikola Eterović u poruci sućuti.

U ime Župe Gospe Karmelske u Nerežišćima od nekadašnjega župnika oprostio se Nenad Kuščević. Podsjetio je da je don Ivica u Nerežišća došao kao mladi svećenik, poslije župničke službe u Pražnicama te je u toj župi služio do 1977. godine. „Bile su to godine kada nije bilo popularno ići u crkvu, kada su u crkvu išli oni koji su bili vođeni pravom kršćanskom vjerom. Živjeli ste od pomoći župljana i svoga rada“, rekao je, ukazavši i na zanimljivosti iz svećenikova života prema kojima je uzgajao povrće u vrtu i bavio se pčelama te je tako pružio primjer kako se može živjeti od rada. Podsjetio je i da su za župničke službe don Ivice Eterovića u Nerežišćima bila i dva mladomisnička slavlja. Mladu misu slavili su svećenici Emil Pavišić (1972.) i Bepo Franulić (1977.).

U ime vjernika pokojnikove rodne župe oproštajnu poruku izrekao je prof. dr. Josip Vrandečić, zahvalivši mu što je bio „vjerni i marljiv sin mjesta i otoka“. Prof. dr. Josip Vrandečić ukazao je na svećenikovo čuvanje i prenošenje kršćanske tradicije, posebno na doprinos u pripremi spomenice župe u prigodi slavlja 450. obljetnice Župe svetoga Jeronima.

U ime dijecezanskih svećenika oproštajnu riječ uputio je kancelar Hvarske biskupije Ivan Jurin iz Milne na Braču, gdje je don Ivica vršio župničku službu od 1985., pa sve do umirovljenja 2000. godine. „U trenutku kada sam čuo za njegovu smrt spontano su mi se javile uspomene, one najranije iz vremena djetinjstva u Milni, prvih susreta sa životom Crkve, prvih uspomena ministriranja, sklapanja prijateljstava u ozračju župe, a sve to bilo je neraskidivo vezano za ovoga nenametljivoga čovjeka kojega smo voljeli i koji je bio snažan osjećaj stabilnosti župe“, istaknuo je biskupijski kancelar. Prisjetio se svojih susreta s don Ivicom u Svećeničkome domu, rekavši kako je tada prepričavao tolike uspomene iz svećeničkoga života. „Koliko toga stane u ovolike godine svećeničkoga i ljudskoga života. Na licu ovoga čovjeka upisana je povijest, povijest koju je volio, istraživao, pamtio, ali i ona povijest koja se tako snažno upiše u srce; povijest svih uspona i padova ove naše drevne biskupije, tolikih svećeničkih odnosa, ali i onoga kojemu služimo, čovjeka koji je u don Ivici nalazio suputnika i supatnika“, poručio je kancelar.

Poslije mise i sprovodnih obreda lijes s tijelom preminuloga svećenika ispraćen je u ophodu do mjesnoga groblja u Pučišćima.