Pokopan don Vojislav Vlašić

Sprovodne obrede predvodio je župnik u Gorici fra Marin Karačić, OFM.

U homiliji je dubrovački biskup pročitao svjedočanstva o tuzi zbog voljene osobe. Tom prigodom je rekao kako se ljudi često susreću sa smrću i tugom, ali se na smrt ne mogu naviknuti.

Osvrćući se na život umirovljenog svećenika Dubrovačke biskupije don Vojislava, a na temelju svjedočanstava o njemu, biskup je kazao kako je don Vojo „živio dobrotu“ te je njegov život imao smisla. „Rastanak s don Vojom koji je cijeloga života ispovijedao svoju vjeru u Krista i slušao i naviještao njegovu riječ, postaje i za nas prigoda i povlašteni trenutak za ispovijedanje naše vjere i pripremanje za našu smrt“, kazao je biskup Glasnović i nastavio: „Ovdje smo jer vjerujemo da don Vojo živi u Gospodinu i da je prešao iz smrti u život.“

Biskup je također govorio o važnosti ljubavi prema Bogu i bližnjemu, o prihvaćanju križa i činjenju dobra drugima za njihovog života. Podijelio je s okupljenom zajednicom i doživljaj svog posljednjeg susreta s don Vojislavom u bolnici.

Fra Marin Karačić na kraju je zahvalio svima na dolasku te je u ime obitelji zahvalio Svećeničkom domu u Dubrovniku i djelatnicima Opće bolnice Dubrovnik.

Ravnatelj Svećeničkog doma Dubrovačke biskupije mons. Toma Lučić podsjetio je na životni put pokojnika te govorio o tome kako je don Vojislav slijedio Isusa. „Bio je blag čovjek“, kazao je i usporedio njegovu blagost sa sv. Franjom Saleškim koji je tvrdio kako se nikad u životu nije pokajao kada je bio blag prema ljudima, a kad god je bio drukčiji, pokajao se. Don Vojislav je išao tim putem i bio je spreman pomoći drugima kako i koliko je bilo u njegovoj moći. Prema djeci je bio dobar kao otac, prema odraslima odnosno njegovoj generaciji bio je kao brat, a svima starijima kao sin. „Tako je postao omiljeni svećenik svugdje gdje je služio“, ustvrdio je mons. Lučić te naglasio kako je u Lapadu postojala uzrečica – kada se za nekoga željelo reći kako je dobar – „dobar kao don Vojo“.

Sažalnice u povodu preminuća don Vojislava Vlašića uputili su nekadašnji dubrovački biskupi mons. Mate Uzinić i mons. Želimir Puljić te mostarski biskup mons. Petar Palić.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor koji je na završetku sprovodnih obreda s okupljenim vjernicima zapjevao uskrsnu pjesmu „Kraljice neba, raduj se“. Don Vojislav Vlašić pokopan je u obiteljsku grobnicu u koju je pokopan i njegov brat svećenik – don Stjepan.

Vojislav Vlašić je rođen 30. ožujka 1942. godine u Sovićima (BiH) od oca Andrije i majke Ive rođene Prlić. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u dubrovačkom Sjemeništu. Studij teologije započeo je u Zadru, a nakon odsluženja vojnog roka, nastavio ga je u Splitu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1968. godine u Splitu. Pastoralni praktikum obavljao je u župama Splitske nadbiskupije i Dubrovačke biskupije. U rujnu 1969. godine imenovan je župnim vikarom u Župi sv. Mihajla u Lapadu, a nakon sedam godina imenovan je župnikom u Župi u Pločicama gdje je proveo osam godina. Nakon toga preuzeo je službu župnog vikara u Župi sv. Mihajla u Lapadu, koju će završiti u kolovozu 1993. kada je preuzeo upravljanje Župama u Trpnju i Donjoj Vrućici. U kolovozu 2004. Godine bio je imenovan župnikom Župe u Stonu i upraviteljem Župe u Malom Stonu. Te službe vršio je do 2013. godine, a istovremeno je bio dekan Stonskog dekanata. Nakon toga iz Svećeničkog doma u Dubrovniku upravljao je Župom u Trstenom do 2018. godine kada je umirovljen. I u mirovini je pomagao koliko je mogao. Zlatni svećenički jubilej proslavio je 2018. godine u rodnoj Župi sv. Stjepana u Gorici. Preminuo je u četvrtak, 9. studenog 2023. godine u Općoj bolnici u Dubrovniku u 82. godini života i 57. godini svećeništva.