Sprovodne obrede vodio je provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo, u prisutnosti pokojnikove rodbine, braće salezijanaca i drugih redovnika, redovnica, svećenika i brojnih vjernika. Tijelo pokojnoga don Nike položeno je u salezijansku grobnicu nedaleko ulaza u groblje Miroševac.

Tom je prigodom provincijal don Tihomir  spomenuo da kršćanima vjera ne briše bol rastanka s pokojnikom, ali ih istovremeno podsjeća kako je kršćanski Bog, otac koji je Bog živih i koji je već pripremio vjernicima mjesto u svome nebeskom kraljevstvu. On svakoga od poimence poznaje. Don Tihomir je kazao da moli Gospodina da podari utjehu don Nikinoj obitelji, salezijanskoj obitelji i prisutnima.

Misa zadušnica, koju je predvodio salezijanski provincijal don Tihomir Šutalo slavljena je istoga dana u crkvi Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. Na početku je don Tihomir okupljenu zajednicu upoznao s pokojnikovim životom, posebice od trenutka kad je 1963. ušao prvo u salezijansku zajednicu u Križevcima. Kao svećenik je djelovao u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj i Crnoj Gori.

U propovijedi don Damir Stojić je podsjetio da su se prisutni okupili na tom misnom slavlju želeći reći „Bogu hvala“ za život don Nike. To je i primjereno za reći na euharistijskom slavlju, jer riječ euharistija ujedno znači i zahvala Bogu za njegova dobročinstva.

„Dok mi ovdje okupljeni zahvaljujemo Bogu za don Nikin život i za njegovu spremnost da u poslušnosti svojim poglavarima tijekom svog života toliko puta mijenja mjesto boravka i službu koju vrši, u ovom trenutku u susretu sa smrću, pitamo se i ‘što sada?’. Na slično pitanje apostola Tome, koji je Isusa pitao: ‘Kamo odlaziš?’, Isus je odgovorio: ‘Ja sam put, istina i život’, a zatim je nadodao: ‘Neka se ne uznemiruje srce vaše’.

Doista, Bog nikada ne napušta čovjeka. Tijekom sveukupne povijesti spasenja, Bog neprekidno traga za čovjekom, posebice za čovjekom grešnikom i postavlja mu pitanje: ‘Adame (Čovječe), gdje si?’ Bog je uvijek uz čovjeka. Dok kao kršćani vjerujemo da je Isus pobijedio smrt, kod svake mise, a posebice kod mise za pokojne, kao i danas kod ove mise za pokojnoga don Niku, molimo da Bog pokojniku oprosti njegove slabosti i ono što nije bilo dobro i da ga primi u svoje Kraljevstvo“, rekao je don Damir.

Na kraju misnog slavlja don Tihomir je pročitao i poruke sućuti koje su pristigle nakon vijesti o don Nikinoj smrti.

Mons. dr. Pavo Jurišić iz Sarajeva, prisjetio se da je don Niko, rodom iz Šenkovića kod Novog Travnika, drugi svećenik zaređen nakon Drugog svjetskog rata iz župe u Pećinama, iz koje je do danas poteklo 11 svećenika, među ostalim i mons. Jurišić. Prisjećajući se pokojnika, mons.  Jurišić je istaknuo da je don Niko bio propovjednik čije su propovijedi vjernici rado slušali.

Sadašnji voditelj Hrvatske katoličke misije (HKM) Mittelbaden (Karlsruhe, Njemačka) don Ivo Nedić, nije mogao prisustvovati sprovodu. U svoje ime i u ime ostale braće salezijanaca koji djeluju u HKM Mittelbaden, kao i u ime tamošnjih vjernika, istaknuo je da su u misiji Mittelbaden još uvijek prisutni i prepoznatljivi tragovi pokojnikova lika, njegove opuštenosti i originalnosti.

Nacionalni ravnatelj Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, vlč. dr. Tomislav Markić, dok je zahvalio za pokojnikov dar života i njegovo svećeničko i salezijansko služenje, posebno se spomenuo don Nikina služenja hrvatskim vjernicima u Hrvatskim katoličkim misijama u Nürnbergu, Pforzheim-Bruchsalu (danas Mittelbadenu) i Eichstättu. Ujedno je zaželio da don Nikin susret s Gospodinom bude obilježen vječnom radošću i spasenjem.

Izražavajući svoju sućut i sućut umirovljenog kotorskog biskupa Janjića, barski nadbiskup i apostolski upravitelj Kotorske biskupije Rrok Gjonlleshaj je podsjetio da je tijekom svog djelovanja u Svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Herceg Novom „don Niko bio omiljen pastir te rado viđen gost i sudionik na biskupijskim događanjima i predavač na duhovnim obnovama“.

Umirovljeni vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić u svom je izricanju sućuti podsjetio da je pokojnika poznavao i cijenio. Poželio je da dušu pokojnoga Nike Bog „zagrli svojom božanskom ljubavlju i prosvijetli svojim vječnim svjetlom“.

Salezijanac svećenik don Niko Šošić, čije su zemne ostatke pokopali na zagrebačkom groblju Miroševac, iz zemaljske sadašnjosti prešao je u vječnost. Neka mu Gospodin Isus, koji sve poziva da ga slijede ovozemaljskom putu jer je on „put, istina i život“, udijeli mjesto u vječnom svjetlu nebeskoga Jeruzalema.

Don Niko Šošić preminuo je u subotu, 6. siječnja 2024. u Stepinčevom domu u Cugovcu.