Uz sestre iz zajednice predvođene provincijalkom s. Barbarom Vručinom, obitelj pokojnice i više svećenika od pokojnice su se oprostili i brojni vjernici iz Zagreba i Siska čije je živote kroz svoj rad dotaknula.

Sestra Krešimira bila je redovnica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, a preminula je blago u Gospodinu u bolnici u Petrinji, 9. svibnja 2024. godine u 58. godini života i 37. godini služenja Bogu i bližnjima. Većinu svoje službe provela je kao odgajateljica u Dječjem vrtiću Svetog Vinka Paulskog u Zagrebu, a u Sisku će ostati zapamćena tijekom svog djelovanja od 2016. do 2020. godine kao prva ravnateljica biskupijskog Vrtića Svete Marije Magdalene u Selima. Za svoj istaknuti rad i zalaganje, 2020. godine, sisački biskup Vlado Košić uručio joj je Odlikovanje sv. Kvirina za osobite zasluge u Sisačkoj biskupiji.

Opraštajući se od pokojnice biskup Košić poručio je kako je s. Krešimira u svom redovničkom i životnom putu ostavila neizbrisiv trag vjere u životima mnoge djece. „Čuli smo Isusove riječi: Svidjelo se Ocu objaviti po malenima, a sjetimo se i onih kada je rekao: Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Upravo je pokojni profesor Golub znao tetama u dječjim vrtićima reći kako će one odmah u nebo i kako za njih nema čistilišta. Kada su ga one pitale kako to misli, pojasnio je da su one kroz svoju igru i rad s malenima i same postale kao djeca, a za takve je Isus obećao da će odmah ići u Kraljevstvo nebesko. Mogu posvjedočiti, kako je s. Krešimira bila prva ravnateljica našeg dječjeg vrtića u Selima i kako su je doista svi voljeli. Posebno djeca, s kojima je bila iznimno bliska kao da je i sama jedna od njih. Tako bi se i kod s. Krešimire moglo ispuniti ono što je Isus obećao malenima. Pogodio nas je njen odlazak jer je mogla dati još puno dobra u svojoj brizi za djecu. Imala je dar sve ih okupiti i usmjeriti Kristu Gospodinu. Na tom svjedočanstvu njezine vjere i ljubavi prema malenima, doista smo zahvalni. Zato, neka joj Gospodin uzvrati stostrukom plaćom na nebesima“, zaključio je biskup Košić.

Od s. Krešimire oprostio i vlč. Damir Ceković, župnik župe na čijem području je provela posljednjih pet mjeseci života, te kako je sam naglasio, njen prijatelj. On je upravo o tom vremenu i posvjedočio. „Nakon što sam čuo da je s. Kreša zatražila svete sakramente, to naše druženje nastavilo se svaki tjedan po dva puta, sljedećih pet mjeseci. Možda bih je zbog bolesti ponekad nedobro razumio, ali na kraju, u svakom tom susretu, gledajući oči patnice, vidio sam onu koja je gledala Krista patnika i u svetim sakramentima crpila snagu da i dalje bude ustrajna u svom pozivu. Kada bi mi bilo teško gledati, nju i sve bolesnike oko nje, rekao bih joj: Prikaži nešto za nas. Ona bi tada šaputavim glasom rekla: Prikazujem ovu svoju bol za Crkvu za papu, biskupa, svećenike, redovnice i redovnice, do kraja svoga života. Ta patnja trajala je do blagdana Uzašašća kada je okrijepljena svetim sakramentima pošla ususret Gospodinu. Složio bih se s biskupom da je svoje čistilište zasigurno odradila ovdje na zemlji jer je doista bila razapeta. Nije mogla niti nogama, niti rukama micati, a opet je bez prigovora ljubila Krista i poziv na koji je bila pozvana. Zato joj od srca zahvaljujem za svjedočanstvo koje je pružila ljudima oko sebe“, poručio je vlč. Ceković.

Na grobu se od s. Krešimire, u ime Provincije, oprostila i s. M. Ines Tutić, savjetnica i tajnica, koja je podsjetila na životni put pokojnice te posvjedočila o vrlinama koje su je krasile, njenoj životnoj radosti i svjedočkom življenju.