„U službi Evanđelja, pod Marijinom zaštitomˮ

Zahvalna srca, u okrilju opće Crkve

„Pošto naslijedismo blaženoga Petra, brinemo se marljivom revnošću za dobro čitavoga Gospodnjeg stada. Stoga, budući da je između ove Apostolske Stolice i Hrvatske vlade sklopljen svečani ugovor o pružanju duhovne pomoći na stalan i pouzdaniji način onim Kristovim vjernicima istog naroda koji pripadaju kopnenim, pomorskim i zračnim snagama te čuvarima javnog reda i mira, čini nam se vrlo prikladnim osnovati Vojni ordinarijat za spomenute vjernike. Stoga, nakon što se postigla potrebna suglasnost onih kojih se to tiče ili koji smatraju da ih se tiče, vrhovnom vlašću, koju obnašamo, ovom ispravom pod olovnim pečatom osnivamo Vojni ordinarijat u Hrvatskoj, koji će se pak ravnati po općim pravilima apostolske konstitucije Spirituali militum curae („O duhovnoj skrbi za vojnike”), vlastitim statutima koje je izdala Apostolska Stolica te općim crkvenim zakonima i kojem osim toga dodjeljujemo sva pripadajuća prava, povlastice i dužnosti ostalih vojnih ordinarijata.ˮ[1]

To su riječi, svečane, javne i u posebnom obliku pisane okružnice, tzv. bule Qui successimus („Pošto naslijedismoˮ) kojom je papa Ivan Pavao II. 25. travnja 1997. utemeljio Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj. Ove godine obilježavamo 25. godišnjicu od toga događaja. Ovom ga se Porukom na poseban način spominjemo te ga želimo promotriti ponajprije duhovnim očima. Bogu, od kojega nam dolazi svako dobro, želimo zahvaliti na svim milostima koje nam je, i kao pojedincima i kao zajednici – Vojno-redarstvenoj biskupiji, udijelio u proteklih 25 godina. S osjećajima duboke zahvalnosti Bogu pišemo ove retke.

Nije moguće, niti je to ovdje potrebno, nabrajati sve ono što je u proteklih četvrt stoljeća učinjeno u našoj Vojno-redarstvenoj biskupiji. A učinjeno je puno toga. Zahvalni smo Bogu na daru našega prvog biskupa msgr. Jurja Jezerinca koji je Vojni ordinarijat vodio tijekom 19 godina. Zahvalni smo Bogu na svećenicima – vojnim i policijskim kapelanima koji su djelovali i djeluju u Vojnom ordinarijatui svim vjernicima laicima koji u njemu vrše različite službe. S vjerničkim pijetetom zahvalno se sjećamo onih koji su, bilo kao svećenici bilo kao vjernici laici, živjeli i djelovali sa svima nama, a preselili su se u Božju vječnost.

Zahvalni smo Bogu na vama, hrvatskim vojnicima i policajcima koji ste bili i jeste naša prva i temeljna pastoralna briga: da vam navješćujemo Kristovo evanđelje, da s vama i za vas slavimo svete sakramente, da vas i vaše obitelji pratimo molitvom i žrtvom na putu vjere i njezina življenja u našem, vrlo specifičnom načinu koji se u mnogočemu razlikuje od drugih članova Kristove Crkve. A ona se, kako to veli spomenuta apostolska konstitucija „O duhovnoj skrbi za vojnike”, prema dušobrižništvu vojnika oduvijek odnosila s dužnom pozornošću, odgovarajući različitim potrebama. Vojnici predstavljaju posebnu socijalnu skupinu i trebaju, upravo zbog posebnih okolnosti njihova života, konkretan i poseban oblik dušobrižništva.[2] Natom tragu i s tim nadahnućima utemeljena je, djelovala je naša Vojno-redarstvena biskupija, naš Vojni ordinarijat. Tako, s Božjom pomoći, želimo zakoračiti i u nadolazeće godine… Uvijek s velikom sviješću o važnosti poslanja koje nam je povjerila Crkva, vodeći računa o konkretnim okolnostima u kojima se naša Domovina nalazi, kao i izazovima i problemima pred kojima stoji Europa i sav suvremeni svijet.

S vlastitim posebnostima, u zajedništvu domovinske Crkve

Naš Vojni ordinarijat djelovao je i nastavlja djelovati uvijek u harmoniji i dijalogu s drugim dijecezanskim biskupima u Republici Hrvatskoj, u usklađenosti svojih i njihovih pastoralnih aktivnosti i potreba na polju dušobrižništva. Tako se doista, u duhovnom zajedništvu Crkve, duhovni plodovi specifičnog pastorala Vojnoga ordinarijata prelijevaju na pojedine naše biskupije, a, rekli bismo, i obrnuto: duhovni plodovi naših mjesnih Crkava prelijevaju se i blagotvorno utječu i na naše djelovanje. Ti su duhovni plodovi, ostvareni u dušama onih kojima smo poslani, u potpunosti poznati samo Bogu. Naše je bilo i ostaje da djelujemo u službi evanđelja, pod zaštitom Blažene Djevice Marije koju se u našoj biskupiji osobito časti pod naslovom Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Njoj kao i do sada povjeravamo sav svoj rad, sve svoje potrebe, sve svoje želje i sve svoje planove.

Mnogi od njih već su ustaljeni u našim pastoralnim programima. Kao takvi, prepoznatljivi su u našoj široj hrvatskoj vjerničkoj javnosti. Ističemo ovdje na poseban način naše duhovne vježbe i duhovne obnove, naša godišnja regionalna hodočašća, naše nacionalno hodočašće hrvatske vojske, policije i branitelja u Mariju Bistricu te naše višegodišnje sudjelovanje na Međunarodnom vojnom hodočašću u Lourdes. Uz navedeno, tu su i oni redoviti svakodnevni oblici samozatajnog pastoralnog služenja naših kapelana i njihovih pomoćnika, kao i marljivo djelovanje kako djelatnika uključenih u službe Samostalnog odjela za potporu Vojnom ordinarijatu (MORH) te Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom (MUP), tako i onih u našim službama u sjedištu Vojnog ordinarijata i Uredu Vojnog ordinarija. Tu je i ono neizbrojivo mnoštvo slavlja i obilježavanja drugih važnih crkvenih i državnih obljetnica i spomena, osobnih susreta i razgovora te drugih aktivnosti svih nas, na raznim i brojnim razinama – od one domaće do onih u međunarodnim misijama i poslanstvima koje sve zajedno tkaju živo i dinamično tkivo organizma koji se zove Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj.

Draga braćo i sestre, u svemu što smo činili skupa te što činimo i danas „kroz navještaj temeljnih vrednota kršćanskog nadahnuća želimo pridonijeti ne samo ljudskom i vjerskom odgoju mladog naraštaja nego u isto vrijeme poslužiti ukrepljenju mira i uljudbe u našoj Državi. A Hrvatska se od svojih povijesnih iskona opredijelila za kršćansku i europsku civilizaciju, pa je sasvim opravdano da se Crkva i u ovim vremenima ponovnog uspostavljanja samostojne države Hrvatske svjesno i zauzeto stavila u službu tih trajnih vrednota i opredjeljenja našega naroda.ˮ[3] Željeli smo i želimo i dalje: „Svjedočiti, propovijedati vjeru u Boga ljubavi najprije ‘domaćima u vjeri’, a onda svima drugima. Crkva ima svoje poslanje od svoga učitelja, Isusa, koji je spasitelj i otkupitelj čovjeka i ona djeluje tamo gdje je živi čovjek. Tu nema granica. Tu nema podjela. Isus je došao svima i nitko nije izuzet iz spasenjskog Božjeg plana. Uskrsli Gospodin naložio je svojim učenicima: ”Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. ” (Mk, 16, 15). Vjera nije „privatna stvarˮkoja je zatvorena u crkve i sakristije. Ona se živi i naviješta u svakodnevnim prilikama osobnog i društvenog života pa tako i među vjernicima Vojne biskupije. Papa Franjo neumorno nas potiče da iziđemo na periferije, da dođemo s evanđeoskom porukom onima koji su daleko. Svima.ˮ[4]Sve je to naša misija, sve je to bio i ostaje i dalje naš cilj, naša obveza, naš zadatak, naš program.

U službi mira, kao duhovno utočište svima, napose onima koji trpe

Dok i ove, za nas jubilarne godine, proslavljamo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i blagdan Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, upravo na tragu poruka pape Franje da dođemo s evanđeoskom porukom i onima koji su blizu i onima koji su daleko, kao „služitelji koji zbore s nježnošću, slušaju bez osude i prihvaćaju s milosrđemˮ[5], želim ponoviti ono što sam na početku biskupske službe istaknuo, i što u raznim prigodama puno puta ponavljamo i naglašavamo: „Oružane snage u svakoj pravednoj državi imaju poseban zadatak, a to je djelovanje u službi općega dobra i one štite državni prostor kako bi građani mogli živjeti u slobodi, miru i sigurnosti. Suvremene hrvatske Oružane snage utemeljene su i nadahnjuju se na Domovinskom ratu, na hrabrosti i žrtvi hrvatskih branitelja, te smo stoga zahvalni Bogu da je Hrvatska vojska nikla upravo iz te temeljne ideje, ne iz težnje za osvajanjem tuđega i uništenjem drugoga, nego iz ljubavi i spremnosti na žrtvu. Da nisu imali ljubavi, zar bi branitelji imali hrabrosti goloruki se suprotstaviti teško naoružanoj vojsci? S krunicom oko vrata i vjerom u srcu mnogi su hrvatski branitelji žrtvovali svoje živote, toliki su ranjeni, a premnogi još i danas nose bolne posljedice rata na duši i tijelu.ˮ[6] Naš je Vojni ordinarijat stoga svom svojom službom i ukupnim svojim poslanjem sav u službi mira – mira u ljudskim srcima i dušama, mira u našim međuljudskim odnosima. Doista želimo biti duhovno utočište svima, baš svima, i to kao služitelji koji zbore s nježnošću, slušaju bez osude i prihvaćaju s milosrđem. Želimo to na poseban način biti prema svim stradalnicima Domovinskog rata, napose pak prema hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, u poštivanju njihove žrtve, u zaštiti njihova dostojanstva, u promicanju istine o pravednom i obrambenom Domovinskom ratu.[7] Naša Vojno-redarstvena biskupija, mirne savjesti i s iskrenim ponosom želimo to istaknuti, bila je i jest, duhovno utočište i živo mjesto upravo takva odnosa poštovanja i zahvalnosti prema hrvatskim braniteljima i njihovoj žrtvi.

U službi vaše vjere

Draga braćo i sestre, svi vi koji ste u službi Vojnog ordinarijata i svi kojima služi Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj! Naša je duhovna skrb za sve vas nadahnuta Božjom brigom za svakog čovjeka. A ta trajna Božja briga za čovjeka temelj je i razlog svake naše nade. Ta nas nada poučava – želimo to i u ovoj prigodi istaknuti – da nam i u osobnom i u obiteljskom i u društvenom životu valja prihvatiti da, iako neke stvari neće ići onako kako mi želimo, Bog može ravno pisati po krivim crtama i izvući nešto dobro iz nevolja koje pojedinac ne uspijeva nadvladati u ovom svijetu. Upravo kao i Kristovim učenicima prvih kršćanskih zajednica u Listri, Ikoniju i Antiohiji, na putu vjere i ustrajnosti života po vjeri, svjesni smo da nam je „Kroz mnoge (nam je) nevolje ući u Kraljevstvo Božjeˮ (Dj 14,22). I premda je ovaj svijet i ono što se u njemu događa počesto nalik suhoj i oporoj pustinji, koja je prepuna praznina, nepravda, strahova i bespomoćnosti…, baš su takve pustinje šansa da u svomu životu ponovno otkrijemo one vrijednosti koje su bitne za naš život, da otkrijemo svoje životne prioritete, da otkrijemo iskonski smisao i temelj svojega života i života svijeta, u konačnici: da iznova u svom životu otkrijemo Boga koji nas beskrajno ljubi i brine se za svakoga od nas, da se vratimo na put vjere i da na tom putu čvrsto ustrajemo do kraja.[8] Takva vjera, istinski življena vjera, daje ovom našem životu novi i čvrsti oslonac, koji nam nitko ne može oteti i koji trajno ostaje. Za život u toj vjeri želimo vas sve ohrabriti. Cjelokupno naše djelovanje u službi je evanđelja, u službi je vaše vjere, uvijek i trajno pod Marijinom zaštitom. Njoj, Gospi Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, zahvaljujemo na svim milostima koje nam je u proteklih 25 godina izmolila. Nju i danas, s pogledom u budućnost, žarko molimo: „Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!ˮ

Za dar vjere u uskrslog Gospodina i njegovu majku našu životnu suputnicu i zaštitnicu, za 25. GODINA DJELOVANJA VOJNOG ORDINARIJATA U RH, zahvalit ćemo Bogu svečanom sv. misom koju će predvoditi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup msgr. Giorgio Lingua, u prvu nedjelju 2. listopada ove godine, u Nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici.

Svima vama i vašim obiteljima od srca čestitam 25. obljetnicu utemeljenja Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, blagdan Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta – zaštitnice Vojnoga ordinarijata, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 27. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Olujaˮ!

Na sve vas zazivam obilje Božjega blagoslova!

Vaš biskup

✠ msgr. Jure Bogdan,
vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj