U uvodnim mislima predslavitelj se osvrnuo na život sv. Skolastike i njezinog brata sv. Benedikta, kao i na njihovo poslanje u Crkvi i u redovništvu. Jednako tako, rekao je da je Euharistija otajstvo ljubavi u kojem se Isus daje u svojoj Riječi i po svome Tijelu; otajstvo po kojem se postaje Nebom. Bog kojega primamo želi prebivati u nama, učiniti nas svojim hramom, poručio je.

Također je naglasio da je bl. Alojzije Stepinac, utemeljitelja brezovičkog samostana, jasno poručio: „Ili smo katolici ili nismo,“ te da ne možemo u Crkvi živjeti kao katolici, a vani kao da nismo, već biti Bogu predani i odani ljudi, nasljedujući Stepinčeve kreposti.

Oslanjajući se na Evanđelje i misna čitanja, vlč. Kolar utkao je u riječ Božju lik, život, poslanje i djelo bl. Alojzija Stepinca. Tako je između ostaloga rekao da se na montiranom procesu protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, iz usta lažnih svjedoka moglo čuti mnogo toga što je njih onečistilo jer u konačnici nisu uspjeli ugasiti ono svjetlo koje je gorjelo u tom Božjem čovjeku.

Iako i dalje postoje propagande koje niječu Stepinčevu svetost, uvidjelo se da je on bio čovjek Božje mudrosti koja ga nije nikada napuštala. „Kao što se glas o Salomonu i njegovoj mudrosti čuo nadaleko, tako se i glas o kardinalu zatočeniku, patniku i mučeniku čuo nadaleko, po svim kontinentima svijeta koji mu nisu mogli doći ususret, ali su mu iskazali čast zbog nepokolebljivosti u služenju Bogu i čovjeku“, kazao je propovjednik.

U nastavku homilije usporedio je život Blaženika sa životom samoga Isusa Krista, rekavši da je njegov život bio obilježen mnogim nedaćama, ali da se on u svim tim nevoljama; uhićenju, lažnim svjedočanstvima, nepravednoj osudi, lišavanju slobode, smještanju sa zločincima sve do prerane smrti koja je pospješena sustavnim trovanjem, prepustio Gospodinu, jer je bio siguran da će, ako je na Kristovom putu, postići svoj cilj, a to je vječnost s Bogom što je i nebo potvrdilo po sv. Ivanu Pavlu II. koji ga je proglasio blaženim, a svima nama je jasno da je on svet jer se nalazi s onim koji je Svet u sebi.

Propovjednik je također podsjetio da u Karmelu Brezovica živi duhovno srce kardinala Stepinca, a da iz toga srca izlaze molitve i vapaji Bogu, bogobojazni način života i djela ljubavi. Dodao je da je Bog prebivao u Stepinčevom srcu, kao što prebiva i ondje, u njegovom duhovnom srcu.

Na kraju, vlč. Kolar je zaželio da vjernicima u srcu bude obdržavanje Božjeg zakona, pouzdanje u njegovu blizinu i pomoć, što je siguran put do dragog Boga. To su ostvarili mnogi Božji prijatelji i sveci, kao i Blaženik „koji je bio čovjek nepokolebljive vjere u Boga, velike ljubavi prema majci Crkvi i odanosti rimskom papi, koji je u svakom čovjeku vidio sliku Božju, a ne nekoga tko zbog nacionalne ili vjerske različitosti manje vrijedi. Svece najbolje častimo kada ih nasljedujemo u krepostima koje su oni živjeli. Neka i nas resi ljubav prema Bogu i svakom čovjeku kako bismo jednom postigli slavu koju živi naš Blaženik. Neka predobri Bog usliši i naše molitve da bismo što skorije mogli zazivati: sveti Alojzije Stepinče, moli za nas!,“ poručio je vlč. Kolar.

Prije završnog blagoslova, predslavitelj je potaknuo prisutne da se ne boje nasljedovati Stepinčeve kreposti, jer time nasljeduju Isusa Krista, te je zaželio da njihova srca budu izvor kreposti, a ne grijeha, jer mijenjajući svoja srca, mijenjaju svijet oko sebe.

Zvucima pjesme u čast kardinala „O slugo Božji“, koju je komponirao o. Zvonko M. Pšag, kapucin, a harmonizirao mo. Miroslav Martinjak, završila je trodnevna liturgijska priprava za Stepinčevo.