Planovi za izgradnju te crkve krenuli su odmah nakon osnutka župe 2011. godine, a sami radovi krenuli su u travnju 2015. godine prema projektu arhitekta Davora Salopeka dok je izvođač bila tvrtka GME Davora Vrbaneka. Prošle, 2021. godine u crkvi je postavljen mozaik rad o. Marka Rupnika, a sada su uz oltar postavljeni kameni ambon i svetohranište te je popločen pod i preostali su tek manji radovi na crkvi i okolišu.

Koncelebrirali su domaći župnik Damir Ceković, svećenici Petrinjskog dekanata predvođeni dekanom Josipom Samaržijom te gvardijan u Omišu fra Nediljko Šabić koji je poklonio oltar za crkvu. Uz brojne domaće vjernike slavlju su nazočili i zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije Mihael Jurić i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes, kao i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, vatrogasci i članovih kulturo umjetničkih društava.

Na početku izrazivši svoju veliku radost župnik Ceković je zahvalio svima koji su omogućili da se to ostvari, a posebno biskupu te fra Nediljku i Omišanima te brojnim dobrim ljudima te župe.

„Kameni oltar koji smo dobili na poklon od fra Nediljka postao je Krist pomazanik, živi među nama, a mi po krštenju smo povezani s njime. To je velika radost za župnu zajednicu. Nije ovo samo građevina, nego hram Božji u kojem ćemo se okupljati, u kojem ćemo se radovati, u kojem ćemo tugovati, u kojem ćemo Boga slaviti. U svakom radosnom i svakom žalosnom trenutku, i kada primamo nove članove i kada se opraštamo od njih. Ovo je velika stvar, velika građevina koja će nam itekako pomoć, ali iznad svega, vodit će nas i povezivat nas s Bogom da živimo u ljubavi jednih prema drugima i tako postignemo za ono što smo stvoreni, život vječni“, ustvrdio je župnik Ceković te dodao kako je to trenutak koji se događa samo jednom u životu.

U homiliji biskup je podsjetio kako je danas dan oslobođenja Petrinje u Domovinskom ratu, a slično je u povijesti Petrinja izabrala i 10. kolovoza, blagdan sv. Lovre, za dan zaštitnika Petrinje, jer je na taj dan 1594., godinu dana nakon sisačke bitke i pobjede Petrinja oslobođena od Osmanlija. „Sloboda je tema i blagdana Preobraženja. Isusov božanski život, njegov božanski sjaj, koji je on sakrio došavši među nas ljude, zasjao je pred izabranim učenicima. Oni su vidjeli i doživjeli ono što će biti kasnije dano svima koji će povjerovati u Isusa kao Sina Božjega. U biti to je otvaranje punini života, života uskrsnuća što nam je Isus darovao. Taj uskrsni život koji nam je Isus svima darovao je život prave i pune slobode. Naša su oslobođenja uvijek djelomična i podložna raznim ugrozama, a Kristovo nas oslobođenje uvodi u onu slobodu koja je konačna i koju ne može ništa više uništiti – kako je sam rekao: koju ni rđa ni moljac ne nagrizaju. Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte! – riječi su Očeve koje potvrđuju da je Isus Krist tj. izabrani Mesija. Osim te potvrde Isusova identiteta Otac učenicima Isusovim zapovijeda: Njega slušajte! To je i stalna naša zadaća, poslušnost Isusu jer je on naš Spasitelj, on nas vodi pravim putem i upravlja nam korake koji nas uvijek vode dobru i našoj sreći“, rekao je biskup.

U nastavku ustvrdio je i kako nas blagdan Preobraženja Gospodnjega, dovodi Isusu da u njemu pronađemo i prepoznamo svoga Spasitelja, koji je premda Bog, došao k nama da nam donese svjetlo jače od sunca, istinu veću od svake ljudske spoznaje, slobodu koja znači vječni život. „Njega treba slušati, u svemu: njegove riječi, ali i njegove geste. Riječi su to života, kako je ispovjedio Petar apostol, njegove zapovijedi i upute koje nam je dao u tolikim svojim govorima i poukama. No to su i geste, njegovo ponašanje, u kojem je on imao uvijek samilosti prema grješnicima, bolesnicima i ostavljenima koje je tražio i kad ih je našao radovao se nad jednim spašenim više nego li nad 99 koji su već bili sigurni. Najveća gesta koju je Isus učinio i po kojoj i nas zove na naše preobraženje, jest njegova muka i smrt. Bilo je to dragovoljno predanje u smrt. Život koji se daje za prijatelje najveća je ljubav. To smo vidjeli i u žrtvi naših branitelja koji su svoj živote izložili i izgubili za slobodu domovine. To je poziv i nama, da se preobrazimo tako da ne mislimo samo na sebe i vlastitu sigurnost, nego da se žrtvujemo za dobro svojih bližnjih, da ne želimo samo mi imati i uživati, nego da želimo onima koji su nam blizi biti na pomoć da zatajivši vlastite želje učinimo dobro njima. Preobraženje nas poziva na promjenu, na promjenu životne optike, da promatramo život i sebe i druge drukčijim očima, pogledom samoga Gospodina koji nas želi uvesti u drukčiji i bolji život“.

Na kraju biskup je rekao i kako ta zgrada nije samo građevina od betona, željeza, drveta i cigli već ona postaje za nas svetinja, dom u kojem prebiva Bog, dom molitve i susreta sa svetim. „Zato su nama naše crkve tako važne i toliko ih volimo. Kad je bio rat, mnogi su mi vjernici govorili da im je više žao što je srušena župna crkva nego njihova vlastita kuća. Sada u nedavnom potresu opet nas je rastužilo rušenje naših crkvi, kapela i znakova naše vjere. Zašto? Jer su to naše svetinje koje mi volimo i koje želimo što prije obnoviti.  Ova je crkva Preobraženja Gospodinova i znak Božje prisutnosti i znak naše pobjede. Ovdje se susreću Bog i čovjek: Božji dar, Božja milost s jedne strane, i čovjekova borba za slobodu i pobjeda. Molimo Gospodina da zauvijek ovo posvećeno mjesto bude za nas sveto, izvor naše svetosti i radost zbog uslišanih molitava“, zaključio je biskup Košić.