Srdačno vas sve pozdravljam i želim blagoslovljen rad na ovom 65. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije. Uz osobiti pozdrav apostolskom nunciju mons. Giorgiu Lingui i uzoritom kardinalu Bozaniću koji je nedavno obilježio srebrni jubilej preuzimanja ove časne zagrebačke nadbiskupije, pozdravljam i ugledne predstavnike drugih biskupskih konferencija, kao i biskupe goste: mons. Petra Palića, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanske biskupije, te potpredsjednika BK BiH; srijemskog biskupa koadjutora mons. Fabijana Svalinu.

Pozdravljam i generalnoga tajnika doc. dr. Krunoslava Novaka i glasnogovornika Zvonimira Ancića, kao i nazočne djelatnike obavijesnih sredstava koji će izvijestiti javnost o radu i zaključcima ovog 65. redovnog plenarnog zasjedanja HBK.

Od posljednjeg redovnog plenarnog zasjedanja proljetos (26. – 28. travnja 2022.), imali smo zajedničko zasjedanje s redovnicima i redovnicama u Zagrebu, 8. lipnja 2022., te naše izvanredno plenarno zasjedanje 9. lipnja 2022. Čini mi se ovdje uputnim spomenuti neka crkvena događanja u posljednjih nekoliko tjedana:

• Događaj koji nam je ostao u sjećanju, bio je Susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru. Mladenački žar, pobožnost, radost i ustrajnost pod kišom koja nije jenjavala, bila je povodom da na koncu svete mise reknem: „Mladeži, vi ste pravo Božje čudo.“ Molitveno ozračje u Bjelovaru, vremenskoj nepogodi usprkos, podsjetilo me na nezaboravni susret na Jelačićevom trgu, početkom lipnja 2011., kad su mladi „svojom šutnjom pred Presvetim“ iznenadili i oduševili sve nazočne, pa i samog Papu Benedikta XVI. Neka živi naša mladež koju s nestrpljenjem očekujemo u Gospićko-senjskoj biskupiji.
• Prošlog mjeseca predsjedništvo CCEE-a pozvalo je sve biskupske konferencije Europe da se na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa uključe u molitvu za mir u Ukrajini koji je 24. veljače 2022. bio narušen kad je Ruska Federacija izvršila masovni napad na Ukrajinu. Dok svakodnevno gledamo potresna izvješća iz Ukrajine, zahvaljujemo humanitarnim organizacijama, posebice Caritasu, što su konkretnim izrazima solidarnost očitovali blizinu ugroženom pučanstvu u Ukrajini i u izbjeglištvu.
• Ove 2022. godine nekoliko naših biskupija obilježile su srebrni jubilej ustanovljenja. To su Požeška i Varaždinska biskupija, te Vojni ordinarijat, pa od srca čestitamo 25. obljetnicu njihova utemeljenja. Dvojica pak članova naše konferencije obilježavaju srebrni jubilej preuzimanja uprave biskupija: uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić koji je na blagdan sv. Franje preuzeo upravu Zagrebačke nadbiskupije, te mons. Antun Škvorčević koji je 27. rujna 1997. ređen za požeškog biskupa i preuzeo upravu novoutemeljene biskupije, a u svibnju ove godine obilježio i svoj zlatomisnički jubilej. Radujemo se osnutku triju naših biskupija, a dvojici jubilaraca, kardinalu Josipu Bozaniću i biskupu mons. Antunu Škvorčeviću od srca čestitamo. Ad multos annos, fratres carissimi! Prošlog utorka, 11. listopada došlo je do smjene u Riječkoj nadbiskupiji. Mons. Ivanu Devčiću prihvaćena je ostavka, a naslijedio ga je mons. Mate Uzinić, kojemu čestitamo na ukazanom povjerenju. Mons. Ivanu Devčiću zahvaljujemo za 22 godine zauzetog služenja u Riječkoj nadbiskupiji i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, i želimo mu blagoslovljene umirovljeničke dane.

1. Šezdeseta obljetnica otvorenja Drugog vatikanskog sabora

Kad se spominjemo osnutka triju novih biskupija prije 25 godina, nećete mi zamjeriti ako reknem dvije riječi o obljetnici otvorenja Drugog vatikanskoga sabora (11. listopada 1962.), te o trajnoj ustanovi i skupštini biskupa koju nazivamo Biskupskom konferencijom. Prigodno slovo o Vatikanskom saboru i Biskupskoj konferenciji nije „neko profesorsko dociranje“, već prigoda promišljati o instituciji u kojoj smo svi kao predvoditelji partikularnih Crkava, pozvani radosno sudjelovati i nesebično davati svoj obol u vidu unaprjeđivanja općeg dobra koje Crkva pruža ljudima.

Prije 60 godina, naime, 11. listopada 1962., započeo je radom Drugi vatikanski sabor kojeg je najavio papa Ivan XXIII., u bazilici sv. Pavla, 25. siječnja 1959., samo tri mjeseca nakon ustoličenja na Petrovoj stolici. A kad je Trgom sv. Petra prošla procesija od 2500 sudionika: kardinala, patrijarha i biskupa svih boja kože iz brojnih naroda, s raznolikim mitrama i liturgijskim odijelima, bio je to prvorazredni crkveni i svjetski događaj. Mi malo stariji sjećamo se pomalo kako je to bilo vrijeme velikoga zamaha i previranja, razdoblje brojnih planova i utopija. Ali, i malih pobuna i kontestacija. Posebice među mladima koji su odjednom iskrsnuli na pozornici svijeta sa svojim zastavama i opravdanim zahtjevima. Prisjetimo se nekih scena iz toga vremena: Dok američki marinci bombardiraju Vijetnam na jugoistoku Azije, Crvena Armija guši praško proljeće u srcu Europe. A mladi Pariza, Praga, Londona i Zagreba, puni energije i naivnoga optimizma pjevaju „We shall overcome“, mi ćemo pobijediti.

Eto, u tom vremenu razdijeljene Europe i svijeta, zavodljivih i opasnih ideologija liberalizma i komunizma, zbio se najvažniji događaj 20. stoljeća. Održan je Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.) koga je sazvao i otvorio starac, sveti Ivan XXIII. Usprkos nemira, kontestacije i otpada unutar same Crkve, sretno ga je priveo kraju sveti Pavao VI. za koga su govorili da je bio „krhki kormilar Petrove lađe u orkanskim olujama odmetnutoga svijeta“^[1] (mons. Mijo Škvorc). Doista, u kontekstu tih „orkanskih oluja“ nije bilo nimalo lako kormilariti. No, kroz tri godine intenzivnog rada, u četiri razdoblja, dorađeno je i usvojeno 16 koncilskih dokumenata raznolikog sadržaja i vrijednosti: četiri konstitucije, devet dekreta i tri deklaracije. Najvažniji zaključci sadržani su u četiri saborske konstitucije: Svjetlo naroda (LG), o Svetoj liturgiji (SC), o Božanskoj objavi (DV), i o Crkvi u suvremenom svijetu (GS).

U dogmatskoj konstituciji „Svjetlo naroda“ (LG) Crkva se predstavila kao „otajstvo povijesnog ostvarenja spasenja“, koje je Bog odvjeka predvidio i odredio da ona bude „znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda“ (LG 1). Ova konstitucija razradila je „teologiju biskupstva“ (LG 19 – 22) i biskupskih konferencija za funkcioniranje Crkve (LG 23 – 24, te u CD 37 – 38), kao i teologiju laikata (LG 30 – 38). Laici su tako „iskrsnuli na pozornici“ s posebnim poslanjem i zadacima u Crkvi. Od saborskih dokumenata najviše se spominjalo konstituciju „Radost i nada – o Crkvi u suvremenom svijetu“ (GS) kojom se Crkva „otvorila svijetu“, te zatvorila vrata „lomova i sukoba“. Otvaranjem vrata suvremenom svijetu, Crkva uspostavlja dijalog s ljudima na svim razinama, kao i u svim pitanjima i problemima koji ih muče, posebice gledom na „pet gorućih problema“: promicanje braka i obitelji, promicanje kulturnog napretka, o ekonomsko-socijalnoj djelatnosti u svijetu, o naravi i svrsi političke zajednice, te o promicanju mira i izgradnji zajednice naroda. Saborski otci ovom su konstitucijom pokazali da su im poznati „gorući problemi“ koji muče svijet i ljude, pa se žele suočiti s njima.

Kada se s određene povijesne distance pogleda na recepciju saborskih dokumenata i obnovu Crkve i njezinih struktura, osobita uloga i zasluge idu dvojici svetih papa: Pavlu VI. i Ivanu Pavlu II., koji su se svom dušom i srcem zauzimali oživotvoriti usvojene saborske smjernice. Obojica su neumorno i zauzeto isticali da upute koje je Sabor preporučio, mogu pomoći u rješavanju brojnih pitanja i teškoća. Konstitucije, dekreti i izjave, naime, vrlo su aktualne i kadre nadahnjivati i usmjeravati hod vjernika i Crkve. Stoga je sveti Ivan Pavao II., u enciklici „Redemptoris Missio“ (1990., br. 3), poticajno napisao da „osjeća da je nastupio čas da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije. Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne može izmaknuti toj najvišoj dužnosti: naviještati Krista svim narodima svijeta“.

2. Sinodalnost u Crkvi kroz djelovanje biskupske konferencije

Drugi vatikanski sabor je opširno progovorio i o potrebi biskupskih konferencija, njezinim ciljevima i zadatcima^[2]. Neposredno nakon Sabora Pavao VI. je odredio njihovu uspostavu ondje gdje ih još nije bilo (Ecclesiae Sanctae, 1966.), kao i izradu vlastitih statuta. Bio je duboko svjestan i uvjeren da biskupske konferencije „doprinose kolegijalnosti i učvršćuju duh zajedništva s Općom i među partikularnim Crkvama“. A on se osobito trudio promicati taj duh kolegijalnosti, zajedništva i sinodalnosti. (Bio je Papa od 1963. do 1978.) Za njega je papa u miru Benedikt XVI. rekao da je, kao „ponizni i hrabri svjedok Istine, bio apostol mira i promicatelj dijaloga između naroda i kultura“. Svojim mudrim vodstvom, strpljenjem i razboritošću priveo je kraju radove Drugog vatikanskog sabora“. Postkoncilska Crkva duguje puno ovom „blagom, ali odlučnom Pastiru sveopće Crkve“. Stoga je u prigodi proglašenja svetim papa Franjo uskliknuo: „Hvala ti, naš dragi i ljubljeni Papa, za tvoje skromno i proročko svjedočenje za Krista i njegovu Crkvu.“ Među važne događaje posaborskog zborovanja ubrajaju se Biskupske konferencije za koje je sveti Ivan Pavao II. rekao da su „postale živa i djelotvorna stvarnost i najdraže sredstvo za razmjenu gledišta, savjetovanja i suradnje za opće dobro Crkve“. I mi smo na zasjedanju HBK, u listopadu 2014. godine, raspravljali o Biskupskoj konferenciji^[3] prema Apostolskom pismu Ivana Pavla II., „Apostolos suos“.

Kad se pogleda na prošla tri desetljeća postojanja Hrvatske biskupske konferencije, posebice u izazovnim trenutcima promjene društvenog uređenja, višegodišnjeg rata i poraća, nećemo pretjerati ako kažemo da se gremij hrvatskih biskupa uspješno nosio sa zadatcima svoga vremena, kako na planu vjere, ćudoređa, odgoja i kulture, tako i na polju promicanja mira, pravde i solidarnosti, te odnosa s civilnim vlastima i suradnje s drugim religijama. A u pogledu odredbe Zakonika kanonskog prava „da se plenarne skupštine biskupske konferencije održavaju barem jednom svake godine“ (kan. 453), mi smo tu odredbu već davno povećali „za sto posto“, pa se redovito godišnje okupljamo dva puta na plenarnim skupštinama. Dodaju li se tome i dva izvanredna susreta godišnje, te dva susreta s redovnicima i redovnicama, kao i jedan godišnji susret s članovima BK BiH, moglo bi nam se čak prigovoriti da smo u susretima „premašili normu“ i otišli malo „per eccessum“.

No, ako prihvatimo tvrdnju svetog Ivana Pavla II. da su „konferencije konkretna, živa i učinkovita stvarnost“ koja doprinosi jedinstvu među biskupima, a time i samom jedinstvu Crkve, te putem prokušanoga instrumentarija učvršćuje i jača crkveno zajedništvo“, onda je dobro da se okupljamo, molimo i raspravljamo. Posebice u duhu „sinodalnosti“ o kojoj je sanjao sveti Pavao VI., a koju je „ponovno aktualizirao“ papa Franjo najavom održavanja „Sinode o sinodalnosti“, te sve pozvao uključiti se u taj sinodalni proces i hod. O tome ćemo imati prigode čuti i koju riječ i na predstavljanju knjige o „Biskupskoj konferenciji kao mjestu kolegijalnosti i zajedništva s općom i partikularnim crkvama“, u dvorani „Vijenac“, na Kaptolu, večeras u 19 sati.

3. Što je na programu na ovom jesenskom zasjedanju?

• Uz prigodne pozdrave apostolskog nuncija i nazočnih gostiju slijedi usvajanje Zapisnika s plenarnog zasjedanja Sabora HBK, od 26. – 28. travnja 2022., te izvanrednog zasjedanja HBK, 9. lipnja 2022.
• Bit će predstavljena dva dokumenta:
  • o liturgijskoj formaciji, „Desiderio desideravi“, te
  • o svjedočanstvu prikladnosti za vršenje crkvene službe.
• Budući da se s početkom nove godine prelazi na novi sustav plaćanja u eurima, bit će govora o novom uređenju pravilnika o financijskom sustavu Crkve u Republici Hrvatskoj.
• Biskupi će biti informirani o četvrtom ciklusu obiteljskoga pastorala (2023. – 2025.), kao i o prijedlogu za osnivanje Odbora HBK za obiteljska savjetovališta pri Vijeću HBK za život i obitelj
• Budući da mi je istekao petogodišnji mandat (2017. – 2022.) predsjedanja HBK, bit će upriličen izbor novoga predsjednika HBK.
• Bit će govora i o liturgijskom obilježavanju Bleiburške tragedije.
• Uz Financijski proračun za 2023. pregledat ćemo i glavne termine u kalendaru za 2023. godinu.
• Saslušat ćemo izvješća pojedinih komisija, vijeća i odbora HBK, te pregledati mandate pojedinih vijeća i odbora HBK.
• Uobičajena konferencija za tisak planirana je u srijedu 19. listopada u 12 sati.

Zahvaljujem za pozornost i želim plodno i blagoslovljeno zborovanje.

Zagreb, 17. listopada 2022.

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

[1] Mijo Škvorc, Pavao VI., Krhki kormilar Petrove lađe u orkanskim olujama odmetnutog svijeta. Crkva u svijetu, 1966, br. 3, str. 5. – 11.

[2] „U današnje vrijeme biskupi teško mogu dobro i plodno obavljati svoju službu ako ne budu složno i povezano surađivali jedni s drugima” (CD 37). Stoga je Sabor smatrao korisnim i potrebnim da po svuda u svijetu „biskupi istoga naroda ustanove skupštinu na kojoj će izmjenjivati misli, iskustva i međusobno se savjetovati” kako bi se „ostvarivala suradnja na zajedničko dobro Crkve“ (CD 37).

[3] Prema crkvenim dokumentima i smjernicama djelovanje biskupskih konferencija uključuje: „Promicanje i čuvanje vjere i ćudoređa; promidžbu i odgoj svećeničkih zvanja; pripremu katehetskih pomagala; poticanje i uzdržavanje katoličkih sveučilišta i drugih odgojnih ustanova; prijevod liturgijskih knjiga; ekumenizam i odnos s civilnim vlastima; obranu ljudskoga života, mir i promicanje socijalne pravde; korištenje sredstava društvenog priopćavanje“ i drugo.