Dragi nadbiskupe Dražene, u ime svih članova Hrvatske biskupske konferencije i u svoje ime, čestitam Vam na imenovanju i na današnjem preuzimanju službe zagrebačkog nadbiskupa. Stolica zagrebačkog nadbiskupa sa svojom poviješću i značajem, u glavnom gradu Republike Hrvatske, ima osobit ugled, važnost i težinu u životu Crkve u hrvatskom narodu i šire.

Imenovanje zagrebačkim nadbiskupom predstavlja zato veliku čast i povjerenje koje su Vam iskazali Sveti Otac i oni koji su bili pitani, ali i veliku odgovornost te zahtjevan križ koji Vas čekaju, zbog velikih očekivanja – ponajprije crkvene, ali i društvene javnosti, kojima je izložen zagrebački nadbiskup, te zbog objektivnih okolnosti, izazova i poteškoća u kojima danas započinjete svoju službu.

Snažan i rječiti simbol tih objektivnih poteškoća je i činjenica da u službu ne možete biti uvedeni u svojoj – u potresu teško stradaloj – katedrali, nego u ovom zamjenskom liturgijskom prostoru. Mi biskupi izabrali smo Vas prethodno i za predsjednika naše Hrvatske biskupske konferencije te tako pridodali odgovornosti Vašeg poslanja unutar Crkve u našoj Domovini. Katedrala je okovana skelama i te se skele ne mogu i ne smiju tako lako zamijeniti, jer bi njihovo uklanjanje značilo dodatnu opasnost. Te skele govore i o određenim uvjetovanostima unutar kojih svaki čovjek, pa tako i Vi kao zagrebački nadbiskup te predsjednik HBK morate ostvarivati svoje službe.

No, dragi Nadbiskupe, već ste iskusili da je Evanđelje, otvoreno nad Vašom glavom prilikom biskupskog ređenja, kuća u kojoj ste pozvani kao pastir Crkve živjeti u trajnom osluškivanju Božje riječi i Božjim se Duhom nadahnjivati u vršenju svoje službe. Istodobno, pastirski štap vodstva i prsten vjernosti na Vašoj ruci objedinjuju snagu molitve crkvene zajednice, koja Vaš život čvrsto veže uz Krista, raspetog i uskrslog Gospodina, s kojim ste sjedinjeni snagom svetoga reda te kojega uprisutnjujete, kao glavu i prvog pastira Crkve.

Dragi nadbiskupe Dražene, niste sami. Uskrsli Gospodin Vas trajno snaži, nadahnjuje i vodi svojim svetim Duhom. I Crkva je uz Vas. Biskup je svojim identitetom i službom sjedinjen s Bogom, s drugim biskupima na čelu s Papom, sa svojim svećenicima i s Božjim narodom. Danas zato ponajprije Bogu zahvaljujemo i divimo se njegovu planu spasenja, u kojemu se on Crkvi daruje, ljubi ju i svoj život daje za nju po Vama kao novom prvom pastiru ove Zagrebačke nadbiskupije.

Ljubav čini sličnima one koji ju dijele. Stoga, sve što je u Crkvi lijepo od Krista dolazi, premda je istina da i proslavljena čovještva Uskrsloga Gospodina na sebi nose biljege Kristovih rana (usp. Papa Franjo, Nagovor novozaređenim biskupima, 18. rujna 2014.). U tom vjerničkom zahvaljivanju Gospodinu sjedinjujemo se danas i s kardinalom Josipom Bozanićem, koji je kroz proteklih 26 godina ustrajno i strpljivo u lice ove mjesne Crkve i preko 30 godina u lice Crkve u našem narodu utiskivao svoju pastirsku ljubav i crte svoga lica.

Biskup je onaj koji svojim sveobuhvatnim pogledom budno bdije nad povjerenom crkvenom zajednicom i svojom budnošću ulijeva mir i nadu u srca njezinih svećenika i vjernika. No, bdjenje je istodobno i oprez pred prijetećim opasnostima. Za bdjenje je potrebno biti budan, mudar i brz. A za budnost valja imati i blagosti, strpljivosti te ustrajnosti dokazane ljubavi.

Molimo Vam i želimo, dragi nadbiskupe Dražene, da svećenici i vjernici te toliki bogotražitelji s kojima se svakodnevno susrećemo, mogu u Vašem pastirskom pogledu – kao u svojevrsnom vječnom svjetlu – trajno prepoznavati plamen ljubavi, blagosti, strpljivosti, ohrabrenja i nade Uskrsloga Gospodina. Neka Vam Blažena Djevica Marija i blaženi kardinal Alojzije Stepinac izmole pastirsko srce, čvrstu vjeru i nepokolebivo pouzdanje u Krista Gospodina. Ad multos annos sanos ac sanctos!