Uzorita gospodo kardinali Vinko Puljiću i Josipe Bozaniću, braćo nadbiskupi i biskupi, prečasni generalni tajnici i poštovani glasnogovorniče! Sve vas pojedinačno i skupno od srca pozdravljam i želim dobro druženje i plodno zborovanje tijekom ovog našeg uobičajenog godišnjeg susreta. Osobiti pozdrav najmlađem članu BK BiH, mons. Petru Paliću, donedavnom generalnom tajniku HBK i još uvijek punopravnom članu ove Konferencije kao Apostolskom administratoru Hvarske biskupije. Za desetak dana bit će godišnjica našeg zadnjeg susreta u Banja Luci, koji je bio 2. ožujka 2020., kad nas je ugostio mons. Franjo Komarica koji je po godinama biskupske službe najstariji među nama. Susret u Banjoj Luci bio je malo prije nego je svijet zahvatila pandemija covida-19 koja još uvijek traje.

Vjerujem kako smo „siti vijesti o koronavirusu“, koja je ne samo kod nas, nego i u svijetu bila najviše korištena riječ. No, uz velike probleme i pastoralne poteškoće i izazove zbog pandemije, prošle godine u ožujku grad Zagreb pogodio je strašan potres koji je uništio brojne kuće, crkve i samostane, škole i bolnice s inventarom i drugom imovinom. A onda koncem prosinca prošle godine trešnja je pogodila sisačku biskupiju i gradove Petrinju, Sisak, Glinu i okolna mjesta s apokaliptičkim prizorima kakvi se odavno ne pamte. Potresno je bilo gledati ljude u zbjegovima kako plaču i zdvajaju, traže pomoć i utočište u svojoj nevolji. Uz tužne slike koje su se širile tih dana i mjeseci diljem domovine i svijeta, te nas podsjećale na strašne godine nedavnih ratnih stradanja, svjedoci smo i onih drugih lijepih, pozitivnih doživljaja koji su urodili „festivalom dobrote“, kako često govori biskup Vlado, na svim razinama i u svim institucijama. Uz crkvene institucije diljem Hrvatske i inozemstva, posebice ističem angažiranost vjernika i ljudi dobre volje u BiH koji su nedavno svojim darovima očitovali solidarnost s ugroženima u krajevima koje je pogodio potres.

Neka i ovo druženje nas biskupa, koji snagom svetog Reda vršimo povjerenu službu u partikularnim crkvama naših dviju Konferencija (u BiH i Hrvatskoj), bude prigoda očitovati uzajamnu bratsku solidarnost i blizinu u zajedničkim brigama i strepnjama. A Svemogući Gospodar povijesti neka prati naš program i rad, te nadahnjuje naše misli, molitve i dobre želje koje neka urode plodovima mira i blagoslova. Jer, „plovimo skupa u istoj lađi“ rekao je slikovito papa Franjo prošle godine u homiliji na Trgu sv. Petra (27. ožujka 2020.) tijekom liturgije klanjanja i blagoslova s Presvetim. Njegov predšasnik Benedikt XVI. svojevremeno je tijekom ređenja biskupa na svetkovinu Bogojavljenja, tumačio dolazak mudraca u Betlehemu kao „početak velike procesije koja se nastavila kroz povijest“, te naglasio kako biskup „ima obvezu uključiti se u tu procesiju i hodočašće s drugima. A uz to „pozvan je predvoditi procesiju“ i kao biskup-hodočasnik truditi se „izgrađivati kraljevstvo istine, pravde i ljubavi“. Dapače, predvodeći takvo hodočašće on pokazuje ljudima kako se po djelovanju Crkve „ostvaruje kuća i škola zajedništva“, o čemu je govorio i sanjao sveti Ivan Pavao II.

Ovo izazovno vrijeme pandemije i potresa, kad su ljudi zabrinuti za svoju sigurnost i svoje zdravlje, traži od nas biskupa dodatni napor da im usprkos ozbiljnoj ugrozi pomognemo otkrivati „razloge nade“ kako bi se i u tim okolnostima „osjećali kod kuće“. Lijepo je u tom vidu bilo slušati brojna pozitivna svjedočanstva onih, koji su ostali bez krova nad glavom, a lokalne i državne institucije, brojni volonteri, vojska i policija, Caritas, Crveni križ i druge humanitarne organizacije pritekli su im u pomoć da se ne osjete sami i napušteni. Najljepša je pohvala i zahvala bila čuti njihove izjave „da su hvala Bogu dobro“ i da se i u iznajmljenima stanbenim jedinicama „osjećaju doma i da im je lijepo“. No osobito je bilo dobro i lijepo osjetiti kako je ova nevolja ojačala naše zajedništvo u zemlji i inozemstvu. A to zajedništvo stvara se i izgrađuje na više razina:

• Na razini naših mjesnih Crkava koje su povezane i umrežene institucijom biskupskih konferencija u dvije države.
• Zatim na razini hrvatskoga naroda kojem pripadamo i kojem smo poslani služiti,
• te na razini sveopće, Katoličke Crkve kojoj stoljećima pripadamo kao narod „cum Petro et sub Petro“.

Neka nas to zajedništvo drži i nosi i u izazovnim godinama koje su pred nama.

Iz programa koji smo dobili bit će danas govora o Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu koji je zajednička briga naših dviju Konferencija. Bit će riječi i o nekim zajedničkim liturgijskim pitanjima, te o Hrvatskoj inozemnoj pastvi koja je također zajednička briga naših dviju Konferencija. Iako je pandemija prošle godine omela brojne planove, želimo nastaviti s praksom „Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH“ kako bismo bili „dionici radosti, nade, ali i teškoća“ s kojima se hrvu naši sunarodnjaci. Neka Gospodar povijesti donese toj napaćenoj zemlji mir, stabilnost i blagoslov. Naime, iako je prije 27 godina „Daytonskim sporazumom“ zaustavljen krvavi rat, nisu se još ostvarili političko-društveni uvjeti za demokratski razvitak društva, pa je prema izjavi Komisije Iustitia et pax BK BiH „BiH još uvijek nesređena zemlja“ (Komisija „Iustitia et pax“ BK BiH, 10. prosinca 2018.). Ovom dobrotvornom akcijom, koja traje već više godina, želimo očitovati našu blizinu uz žarku molitvu Gospodinu da žiteljima te napaćene zemlje donese toliko željenu stabilnost, prosperitet i mir.

Uz spomenute točke programa ovog zasjedanja analizirat ćemo i dva pristigla dopisa: Pismo mnogopoštovanog provincijala Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavka Sliškovića, kao i dopis prefekta vatikanskog Dikasterija za komunikaciju gospodina Paola Ruffinija. Predviđamo završiti s objedom u 13 sati kad će nam se pridružiti i Apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua.

Još jednom sve od srca pozdravljam i želim neka naš razgovor i druženje bude plodno i blagoslovljeno.

Zagreb, 23. veljače 2021.

mons. Želimir Puljić
nadbiskup zadarski
predsjednik HBK