U prvom dijelu programa akademska predavanja održali su doc. dr. fra Darko Tepert, mr. sc. vlč. Krunoslav Siroglavić i s. Mirjam Gadža, dipl. pedagoginja. Uz svako predavanje održana je tematska rasprava.

Doc. dr. Tepert održao je predavanje Biblija i dostojanstvo malenih. Kazao je da se u Bibliji možda ne mogu tako lako naći tekstovi koji bi govorili o dostojanstvu djeteta, pogotovo u Starom zavjetu. Međutim, mogu se naći tekstovi koji govore o važnosti djece, prije svega u obitelji ali i u društvu, o važnosti obaveze koju imaju roditelji i stariji kod poučavanja djece, što je prisutno i u zakonskim tekstovima, a o njemu se može govoriti i u kontekstu dostojanstva svih onih koji su na neki način maleni.

Fra Darko je kazao da su u starozavjetnim zakonskim tekstovima prisutni maleni koje Bog na osobiti način štiti: siročad, udovice, stranci. Za tu skupinu ljudi, koji se ne mogu sami brinuti o sebi ili koji ne mogu sami za sebe naći neku zaštitu, brine se Bog. Tu se može smjestiti i dostojanstvo malenih općenito pa i dostojanstvo djece.

Predavač je potom izložio da se zatim osobito u NZ-u govori o malenima. Isus te malene stavlja i svojim učenicima kao uzor vjere i pouzdanja te ih postavlja za primjer koji treba nasljedovati. U Novom zavjetu su maleni ti prema kojima se treba odnositi s poštovanjem te prepoznati njihovo dostojanstvo.

Osim toga, dostojanstvo malenih, dostojanstvo učenika u školi također se može izvući iz prvog biblijskog teksta jer je svaki čovjek stvoren na sliku Božju. Tako je i svaki učenik stvoren na sliku Božju, a to sa sobom povlači obvezu poštovanja njegovog dostojanstva, istaknuo je doc. dr. Tepert.

Mr. sc. Siroglavić održao je predavanje Vjeroučenik kao misterij i glina u Božjim rukama. Teološko-antropološko promišljanje o važnosti duhovnog odgoja u vjeronaučnoj nastavi. „Katolički vjeronauk nije samo puko posredovanje informacija i znanja, nego obuhvaća učenika u njegovoj osobnosti. Isto tako, vjeronauk kao nastavni predmet ne smije zaboraviti da su u središtu vjerskog odgoja učenici koji su proživjeli različite životne prilike i koji imaju svoje realne mogućnosti, potrebe i interese“, ustvrdio je.

„Zanimljiva je činjenica da sve veći broj zemalja u Europi reformira svoje odgojno-obrazovne sustave s povećanim interesom za etičku i moralnu perspektivu odgoja. Vjeronauk je u tom smislu na svom terenu, jer shvaća općenito školu kao mjesto pomoći razvoju pojedinca u njegovu samoostvarenju“, dodao je.

Potom je razložio o čemu ovisi koliko će netko biti otvoren vrijednostima prema tri dimenzije: nadnaravnim vrijednostima, naravnim vrijednostima i miješanim vrijednostima. Kao ključno, izdvojio je pitanje: Moraju li se borbe, pitanja i nemiri unutar učenika-misterija maknuti kako bi osoba postala otvorena za Boga i cjelovito se izgradila?

„Vjeronauk bi učeniku trebao pomoći shvatiti ono što vjeroučitelj treba prvi shvatiti: samoća i komunikacija nisu nikada samo oprečne, jer prava samoća i prava komunikacija jesu autentične kada se međusobno hrane. Prava samoća je zajedništvo, a pravo zajedništvo nalazi se u samoći. Zaključujemo da nitko nije temeljno nepristupačan, nego se eventualna nepristupačnost razvila i postala je obrambenim mehanizmom iz nekog razloga“, rekao je između ostaloga predavač.

Zaključio je da vjeroučitelj ne može dati ono što sam nema. „Duhovni odgoj i općenito katoličko obrazovanje kroz vjeronauk cilja k obrazovanju srca, a ne samo informiranju glave. Vjeroučitelj uvijek treba razumjeti da temeljni cilj pastorala s mladima jest humanizacija, a Katolička Crkva može itekako ponuditi model humanosti u punini – Isusa Krista. On je taj koji otkriva čovjeka njemu samome, koji najbolje zna sve čovjekove težnje i koji jedini i može u potpunosti razumjeti misterij kojega je sam sazdao – čovjeka“, poručio je mr. sc. Siroglavić.

S. Mirjam održala je predavanje Vjeroučenik kao subjekt nastavnog procesa – pogled jednog pedagoga. „Jedna od pokretačkih osnova reforme obrazovanja, koja traje više godina, jest kako nastavu učiniti za učenike mnogo zanimljivijom, ‚važnom za život‘, za stjecanje životnih kompetencija; kako animirati učenika da on bude ‚partner‘ u školi – nositelj školskih aktivnosti a ne samo pasivni primatelj određenih informacija i sadržaja“, rekla je na početku.

„O ulozi učenika i nastavnika /vjeroučitelja u novom sustavu govorilo se s raznih aspekata i na svim razinama u okviru stručnog usavršavanja vjeroučitelja. Ne sumnjam da je mnogo onoga što se ponudilo i na što se ukazalo kao prioritet u spomenutim promjenama poprilično zaživjelo u praksi i time podiglo kvalitetu nastave vjeronauka. Međutim, pozvani smo neprestano preispitivati vlastiti rad i težiti uvijek višemu – boljemu“, ustvrdila je predavačica.

U prvom djelu izlaganja podsjetila je na temeljne vrijednosti nastave usmjerene na učenika te didaktičke strategije nastave. U drugom dijelu govorila je više o učeniku u središtu nastave te ulozi i doprinosu nastavnika vjeroučitelja u takvoj nastavi.

U drugom dijelu programa uslijedila su stručna izlaganja Temeljni dokumenti u postupcima procesa vrednovanja Ankice Mlinarić, dipl. theol., Kurikulum, rubrike i planiranje vrednovanja – kako si olakšati? Tihane Petković, dipl. theol., i Što i kako vrednujemo? Elementi vrednovanja i oblikovanje bilješki u e-dnevniku Ane Volf, dipl. theol., praćena interaktivnim radom.

Nakon posljednjeg dijela programa Koliko nam je vrijedan vjeronauk? Videomozaik s primjerima iz prakse i sudionicima školskog sustava dani su zaključni osvrti te je provedeno vrednovanje.

Ovogodišnju Katehetsku proljetnu školu u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije osmislila je viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić, dipl. theol., u suradnji s Organizacijskim odborom, a program je moderirao predstojnik NKU-a HBK mons. Ivica Pažin.