U filmu se tijekom 52 minute isprepliću životno svjedočenje mons. Marijana Jelenića koji je u Vodnjanu bio župnik gotovo 50 godina i sjećanja svjedoka vremena koji su bili zauzeti u očuvanju baštine.

S teološkog, povijesnog i znanstvenog aspekta govori umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan. Također govori o svom prijateljevanju s preč. Jelenićem tijekom cijeloga života.

U filmu također sudjeluju: kao teolog i ovlaštena osoba za rekogniciju relikvija mr. sc. Ilija Jakovljević, povjesničarka mr.sc. Sunčica Mustać, znanstvenici prof. dr. Šimun Anđelinović i doc. dr. Frane Mihanović, gradonačelnik Vodnjana Edi Pastrovicchio i njegovi suradnici te građani Vodnjana Miroslav Jermić, Diriana Delcaro Hrelja, Livio Belci, dr. sc. Valter Šarić, Nensi Giachin Marsetič i Danilo Dragosavac.

S teološkog, povijesnog i znanstvenog aspekta scenaristica i urednica filma Vesna Jurić Rukavina i redatelj Ivica Dlesk, uz ostale autore, vode gledatelje kroz tajnoviti svijet fenomena relikvija, posebice neraspadnutih tijela za koje su znanstvenici odbacili mumifikaciju kao kod poznatih egipatskih mumija. Vodnjan kao grad upravo zbog baštine koju čuva u svojoj župnoj crkvi, jedan je od rijetkih u svijetu koji je s tolikim brojem relikvija postao „dom“ za brojne svetce i svetice. Sve je to izazov i za budućnost razvoja vjerskog i općeg turizma, te je film i promocija važna za cijelu Hrvatsku, kako je bilo navedeno u pozivu na projekciju filma.

U crkvi svetog Blaža u Vodnjanu nalazi se oko 300 relikvija  različitih svetaca, među kojima su i sveta tijela: nadbiskupa sv. Leona Bemba (+ 1188.), sv. Ivana Olinija (+ 1300.), sv. Nikoloze Bursa (+ 1512.), te manji neraspadnuti dijelovi tijela sv. Sebastijana (+ 282.), sv. Barbare (+ 288.), sv. Marije Egipatske (+ 522.) i sv. Eutiha (+ 582.).

U dokumentarnom filmu preč. Marijan Jelenić koji je u Vodnjanu bio župnik od 1972. do 2022. godine svjedoči o svom svećeničkom pozivu s autobiografskim elementima i nastojanjima spašavanja relikvija i sakralne baštine, okolnostima teškog djelovanja  Crkve u vrijeme komunističke vladavine ali i kasnije.

U filmu je dan osvrt na grad Vodnjan i njegovu razvijenost u  srednjem vijeku te povijesne okolnosti zbog kojih je slikar i kolekcionar  Gaetano Gressler ogromnu baštinu sklonio iz Venecije u Vodnjan 1818. godine. Od tada sve do dolaska Marijana Jelenića u župu, ostavštinom se nitko nije bavio, kako je istaknuo biskup Ivan Milovan.

Veliki preokret je učinjen kad su znanstvenici s KBC-a Split, gdje su snimljeni ostatci neraspadnutih tijela, dokazali da nije riječ o mumijama kako se u početku mislilo. Znanstvenici ne kriju čuđenje o zatečenom i široj javnosti daju zorne prikaze CT snimki o očuvanosti organa, krvnih žila i tetiva sv. Nikoloze. U filmu je kroz riječi preč. Jakovljevića dano i pojašnjenje crkvenih zakona o štovanju relikvija.

Godine 208. tadašnji porečki i pulski biskup Ivan Milovan potpisao je dopuštenje za utvrđivanje autentičnosti relikvija i znanstvenu obradu, što je povijesni iskorak u smislu identifikacije relikvija i njihove očuvanosti, a biskup Dražen Kutleša je 2015. imenovao preč. Iliju Jakovljevića svojim ovlaštenikom za provjeru autentičnosti relikvija. Do 2022. godine više od devedesetak sudionika iz brojnih ustanova dalo je svoj doprinos u sagledavanju, obradi i promicanju radova na vodnjanskim relikvijama.

Film je osim u Vodnjanu i široj okolici, sniman u Žminju, u selu Lucijani i Svetom Lovreču Pazenatičkom. Direktor fotografije je Davor Petričić, montažerka Nina Koletić, skladatelj Maro Market, a producentica Sunčana Hrvatin Kunić.

Nakon projekcije filma okupljenima se je obratio novi vodnjanski župnik vlč. Damir Štifanić koji je, prema želji preč. Marijana Jelenića scenaristici Vesni Jurić Rukavina predao Priznanje za izniman doprinos valorizaciji vodnjanskog sakralnog blaga. Ujedno je preuzela i Priznanje koje je dodijeljeno Hrvatskoj radioteleviziji.

Vlč. Štifanić je potom pročitao obraćanje preč. Marijana Jelenića koji zbog bolesti nije mogao nazočiti predstavljanju. Preč. Jelenić se je u poruci prisjetio pet stoljeća duge povijesti svoga života u Vodnjanu te rada uloženog u očuvanje i valorizaciju vodnjanskog blaga. Istaknuo je jedinstvenost i neprocjenjivu vrijednost vodnjanske baštine.

Potom se je okupljenima obratio preč. Jakovljević. „Na kraju ovog lijepog kulturnog događaja želim u ime naše mjesne Crkve, posebno našeg apostolskog upravitelja mons. Dražena Kutleše i biskupa u miru mons. Ivana Milovana zahvaliti Hrvatskoj radioteleviziji što je prepoznala vrijednost cjelokupnog projekta ‚vodnjanskih relikvija‘te dala svoj veliki doprinos daljnjoj valorizaciji.“

„Govor o vodnjanskim relikvijama još uvijek je nedovoljno izrečena, mada o tome su napisane stranice teksta, snimljen i film, ali ta priča o njima dalje teče. Božjom providnošću Vodnjan je postao mjesto gdje su došle relikvije, desetljećima su bile nepoznate široj javnosti. Ali, isto Božja providnost je željela da u Vodnjan za župnika dođe preč. Marijan Jelenić, koji će stoljetno materijalno i duhovno bogatstvo univerzalne Crkve zaštiti i na jedan način prezentirati. Neizmjerna je uloga bila preč. Marijana u zaštiti ovog bogatstva kojim se Vodnjan s pravom diči. S ovog mjesta kličem, dragi Marijane, hvala ti što si duhovno blago Crkve zaštiti od propadanja i što si ga učinio dostupnim za čašćenje“, naglasio je preč. Jakovljević.

„Želim da vodnjanska župna crkva bude mjesto duhovnosti, molitve, čašćenja svetih tijela i relikvija. U konačnici da Vodnjan postane oaza duhovnosti i susreta raznih ljudi, da sveta tijela budu mjesto gdje će ljudi moći moliti i tražiti utjehu“, dodao je.

Zaključio je zahvalama, „hvala svima koji su desetljećima pomagali preč. Marijanu na očuvanju kulturne i duhovne baštine. Posebno hvala članovima povjerenstva za vodnjanske relikvije, državnim i lokalnim vlastima, te svim stručnjacima u fazi istraživanja i zaštite svetih tijela i relikvija. Nije uvijek bilo lako pomiriti civilne i crkvene sfere, nije uvijek bilo lako doći do suglasja, ali nije se više moglo gledati da relikvije u Vodnjanu propadaju i sve što je učinjeno za njihovu zaštitu nije krivo i loše učinjeno. Crkva nije muzej, ona je živi organizam koji svakodnevno živi vjeru i u njoj se događa uvijek jedna novost i svaka generacija ostavlja svoj pečat vjere i duhovnosti. Zato hvala svima, posebno večeras HRT-u na ovoj prekrasnoj priči koja nas je okupila.“

Scenaristica Jurić Rukavina je istaknula kako je kroz rad sve više prepoznavala potrebu da kroz projekt stvaranja filma kroz životnu priču donedavnog župnika don Marijana Jelenića ispriča ono što je sakralna baština za cijeli svijet. Kao cilj je istaknula želju da Vodnjan bude zaista prepoznatljiv na karti svijeta, da ondje jača duhovnost, da u izranjenoj Europi, u izranjenom vremenu, ti sveci pomognu vratiti obitelj, vratiti vrjednote, i prema starijima i prema djeci i prema samima sebi. Istaknula je izuzetnu skladnost rada ekipe, „jer smo radili čista srca“. Istaknula je da je rad na filmu trajao oko godinu dana, a njegovo prikazivanje na HRT-u može se očekivati uskoro.