Predstavljanje je održano u samostanu Družbe kćeri Milosrđa Trećega svjetovnog reda sv. Franje u Blatu na Korčuli, a predstavljači su bili: umirovljeni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić i župnik Župe Svih svetih u Blatu i kanonik Stolnog kaptola Svete Marije u Dubrovniku don Željko Kovačević. Program je moderirala predsjednica blatskog ogranka Matice hrvatske Ivana Anić, a pjevao je župni zbor mladih „Stope“ uz pratnju s. M. Julijane Beretić.

Uz pozdrave predstavljačima, uzvanicima i svima okupljenima među kojima je bila i obitelj pokojnog don Stipe, predsjednica Anić je kratko predstavila životni put autora knjige.

Zatim je biskup Perić vrlo živopisno i dramatično govorio o pojedinim događajima života don Stipe dopunjavajući ga s javnosti manje poznatim detaljima i stavljajući sve u kontekst vremena. Jedan od takvih zanimljivih detalja jest da je don Stipe bio vraćen iz zadarske bogoslovije jer u ono vrijeme neimaštine nije donio sa sobom tamno nego sivo odijelo. Poglavarima u Pazinu to nije bio problem, pa je tamo završio teologiju. Za svećenika ga je u Dubrovniku zaredio biskup Pavao Butorac, a toga dana je bilo deset mladomisnika, kako je biskup Perić istaknuo, što nije bilo „ni prije ni poslije“. Slušajući izlaganje publika je mogla dobiti potpuniju sliku o pokojnom don Stipi koji je i s njima dijelio svoje umirovljeničke dane.

„Redovito je u don Stipinoj knjizi naglasak stavljen na graditeljsku komponentu župnikovanja“, kazao je umirovljeni mostarski biskup i dodao: „Tako zapalo! Srušena kuća, oborena crkva. Pa onda: udaranje temelja, podizanje zidova, stavljanje prozora, postavljanje podova, gradnja stropova i krovova.“ Nakon što se podigne kuća i crkva, onda ide propovijedanje i širenje kraljevstva Božjega i dijeljenje sakramenata. U svih šest župa imao je: 219 vjenčanja, 616 krštenja, 663 sprovoda, 760 prvopričesnika, 788 krizmanika, a sve je to trebalo pripremiti.

Župnik Kovačević je istaknuo da je s pokojnikom bio veliki prijatelj iako bi po godinama mogli biti sin i otac. Upoznali su se bolje devedesetih godina dok su bili župnici u Konavlima, a kad je don Stipe otišao u mirovinu nije mu bilo teško doći u Blato i biti s njima svima na župi. Volio je svoju domovinu, kako rodnu grudu u Hercegovini tako i ovu u Hrvatskoj, i za nju je živio cijelim srcem. Nikad mu nije bilo jasno kako netko može okrenuti lice od svoje domovine. Bio je beskompromisan, ali i vjeran kao prijatelj kojega je on prihvatio za cijeli život.

Prvu promociju knjige don Stipe je želio napraviti u župi u Stravči, ali zbog bolesti nije uspio, pa je knjiga predstavljena posmrtno u Blatu.

Knjiga je objavljenja u vlastitoj nakladi 2021. godine. Ima 172 stranice. Uz uvod u knjizi je 27 podnaslova koje prate tijek njegovog života. Knjiga je opremljena sa 110 fotografija.

Prije predstavljanja knjige u župnoj crkvi biskup Perić je predslavio misu s nakanom za pokojnog don Stipu. Suslavili su župnik Kovačević, vlč. Robert Jugović i biskupov tajnik vlč. Ivan Aničić.

ŽIVOTOPIS

Stjepan (Stipe) Kordić rođen je 1. svibnja 1940. u Grljevićima u Hercegovini od oca Ante i majke Matije Sopta. Pučku školu polazio je na Širokom Brijegu (nekoć Lištici), a gimnaziju u Dubrovniku. Teologiju je studirao u Zadru i Pazinu, a za svećenika je zaređen u Dubrovniku 27. lipnja 1965. godine.

Pastoralno djelovanje mladi svećenik Kordić je započeo u župi Stravča u kolovozu 1965. godine. Nakon godinu i dva mjeseca preuzeo je župu Čara na otoku Korčuli gdje je ostao četiri godine. Od listopada 1970. bio je župnik župe Donja Vrućica (s Dubom), gdje od prosinca 1974. vršio i službu dekana Pelješkog dekanata. Nakon umirovljenja tadašnjeg župnika u Trpnju don Stipe je u kolovozu 1976. godine preuzeo brigu za župu Trpanj, brinući se i dalje za župu Donja Vrućica.

Nakon Domovinskog rata i oslobođenja Konavala od srpsko-crnogorske okupacije u listopadu 1992. godine don Stipe se s Pelješca vratio u Konavle gdje je postao župnik u opustošenoj župi Čilipi. Uz pomoć vjernika obnovio je crkvu sv. Nikole i ponovno izgradio župnu kuću, koju je okupacijska vojska bila spalila i uništila do temelja. Nakon sedam godina službe u Čilipima don Stipe je otišao iz te župe i 1999. godine preuzeo brigu za Župu Svetog Spasa (danas Župa Presvetog Spasitelja) u Mokošici. Ondje se pastoralno skrbio i za Termoterapiju, podružnicu Doma umirovljenika Dubrovnik. Godine 2015. proslavio je zlatni svećenički jubilej i nakon toga otišao u mirovinu koju je provodio u Svećeničkom domu u Dubrovniku. U mirovini je pomagao kolegama svećenicima, koliko je mogao, mijenjajući ih po župama kad im je to bilo potrebno. Bio je zaljubljenik u motore, pa je rado blagoslivljao druge motoriste i njihove motore da bi sigurno vozili i sretno stizali na odredišta. Preminuo je u petak 29. listopada u Dubrovniku u 82. godini života i 57. godini svećenstva, a pokopan je u rodnim Grljevićima u četvrtak, 4. studenog.