Predvoditelj duhovne bio je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i izvanredni profesor dogmatike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu vlč. Boris Vulić. Tema duhovne obnove bila je „Promjena je moguća“.

Generalni vikar mons. Ivica Pervan na početku duhovne obnove pozdravio je dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića, djelatnike te predavača koji je ga je ukratko predstavio. Mons. Glasnović u pozdravnim riječima je naglasio važnost promjene u smislu pomirenja sa sobom, s Bogom i s drugima, istaknuo da se nije dobro uspoređivati s drugima te potaknuo na opraštanje.

Predvoditelj duhovne obnove govorio je o sakramentu pomirenja, istaknuvši promjenu kao njegovu bitnu dimenziju nazvavši ga „sakramentom promjene“. Detaljnije je govorio o krizi sakramenta pomirenja koja je jače izražena u svijetu nego kod nas. Kazao je i da se sam pojam grijeha nedovoljno razumije odnosno da ga se ne vidi kao „okretanje svog lica od Boga“ nego se radije govori o pogreškama, o tome kako svi ljudi griješe i sl.

Dao je i povijesni pregled razvoja sakramenta pomirenja, spomenuvši javne pokore u prvim stoljećima te kasnije poosobljenje tog sakramenta i tzv. tarifne pokore. Pokore su prije bile velike i teške. Prije je pokora bila najvažnija, no kasnije je došlo od prijenosa naglaska na odrješenje, kazao je predavač. Istaknuo je da je Crkva uvijek bila svjesna da grijeh jednog utječe na grijeh svih kao i da svetost jednog utječe na svetost svih. Danas postoje više simbolične pokore.

Nakon povijesnog pregleda, izv. prof. dr. Vulić govorio je o biti promjene po sakramentu pomirenja. „Preobrazba pokornika po sakramentu pomirenja je (tek) ‚goruća jezgra‘ kojoj Božje milosrđe daje snagu da shvati i preobrazi sve grešne ožiljke, koji i dalje realno ostaju u vremenu kao otisak čovjekove prethodne grešne povijesti.“ Pojasnio je i dijalektiku stanja u koje čovjek neposredno ulazi nakon sakramenta pomirenja odnosno o odnosu novog i starog ja. Potaknuo je okupljene djelatnike da pokušaju stati iza svojih riječi koje izgovaraju u kajanju tijekom sakramenta pomirenja te da ih ne izgovaraju olako. Tako će promjena biti moguća te se uz navikavanje svoga života na Boga svoje slobode može postati ozbiljnim vjernicima.

Kroz mogućnost pitanja i odgovora te kroz svoja iznesena promišljanja sudionici duhovne obnove su produbljivali razumijevanje teme i dobivali profesorova razmišljanja o pojedinim situacijama.

Djelatnici Biskupskog ordinarijata, Biskupske palače, Caritasa, Klasične gimnazije, Obiteljskog savjetovališta i Svećeničkog doma Dubrovačke biskupije sudjelovali su u pobožnosti križnog puta u samostanskoj crkvi u kojoj se čuva i raspelo s otoka Dakse pred kojim je veliki dubrovački pjesnik Ivan Gundulić spjevao Suze sina razmetnog. Pokorničko bogoslužje predvodio je predvoditelj duhovne obnove a sudionici su imali prigodu za osobnu ispovijed.

Prva duhovna obnova za djelatnike Dubrovačke biskupije završila je euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup Glasnović. Propovjednik Vulić potaknuo je okupljene na promišljanje o snazi vjere u Boga koja ne poznaje ikakvu prepreku, o blagoslivljanju „Boga otaca naših“ koji su svojim nasljednicima predali vjeru te o povezanosti vjere i djela.

Riječi zahvalnosti svima uputio je generalni vikar Pervan koji je zahvalio domaćinu gvardijanu samostana i policijskom kapelanu fra Ivici Kyrilu Pavloviću kao i svećeniku don Tihomiru Šakoti i svima onima koji su na logistički način pomogli da se susret ostvari.

Na susretu je prigodnim darom i toplim riječima izražena zahvalnost djelatnici s najduljim radnim stažem u Dubrovačkoj biskupiji koja više od dvadeset i pet godina radi na različitim poslovima vezanim uz djelovanje institucije.