Prigodni program u mjestu Korita u povodu 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima

Na ovom svojevrsnom akademskom čini nazočni su bili predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić, banjolučki biskup Franjo Komarica, banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, brojni svećenici i drugi gosti među kojima i konzul Republike Hrvatske u Livnu Tomislav Vrdoljak. Prigodni program moderirao je domoljubni pjesnik Ante Nadomir Tadić Šutra.

Riječi dobrodošlice svima nazočnima uputio je župnik župe Drvar i župni upravitelj župe Bosansko Grahovo vlč. Davor Klečina. „Dobro došli u Župu sv. Ilije proroka u Bosansko Grahovo, dobro došli u selo Korita, u predivan kraj gdje se Šator planina grli s Dinarom. Selo Korita, simbol je stradanja i uskrsnuća, ne samo vlastitih žitelja nego svih Hrvata Bosanskog Grahova“, kazao je vlč. Klečina te podsjetio da je „kobnih ljetnih dana 1941. selo doslovce zbrisano s lica zemlje, a njegovih gotovo 300 žitelja moralo u zbjeg preko Dinare“ te da su se na sličan način „i ostalih 1000 Hrvata katolika župe Bosansko Grahovo (iz Obljaja, Luke, Ugaraka, Korita, Crnog Luga), ali i Uništa (s druge strane Dinare)“ bijegom spašavali gole živote. Kazao je i da je više od 200 žrtava dala župa Bosansko Grahovo u 2. svjetskom ratu posebno ističući ubijenog župnika don Jurja Gospodnetića i Anicu Barać koja je ubijena zajedno sa svojih devetoro maloljetne djece. Izrazio je radost da su se, nakon što je sve bilo zatrto, u Korita počeo događati povratak nakon 70 godina te izrazio radost zbog pohoda brojnih uvaženih gostiju na čelu s kardinalom Puljićem.

Potom je pozdrav uputio biskup Komarica koji je najprije čestitao kardinalu Puljić trostruki jubilej: rođenja (75), svećeništva (50) i biskupstva (30). Izrazio je i radost da su se brojni svećenici uspjeli naći zajedno „u doista jedinstvenom povodu izuzetnog jubileja -1600 – godina od prelaska u sretnu vječnost jednog našeg brata u vjeri i vjernog i vrijednog Kristovog suradnika svetog Jeronima“. „S radošću i dužnom zahvalnošću izražavam iskrenu dobrodošlicu dragom prijatelju – i mome osobnom i moje biskupije – dugogodišnjem, vrlo cijenjenom arheologu na području naše biskupije i susjedne Hrvatske, prof. emeritusu Borisu Graljuku iz Zagreba. Izraze iskrene zahvalnosti upućujem vrijednim domaćim župljanima, osobito članovima ovdašnje Udruge za očuvanje kulture i povijesne baštine ‘don Juraj Gospodnetić’, i dakako – osobito vrijednom i svestranom upravitelju ove župe – domaćina don Davoru Klečini“, rekao je biskup Komarica te završio riječima sv. Jeronima koje je napisao svom prijatelju Julijanu:„ Sveci propadaju ako popuštaju, a grešnicima uspije doći do najviše prečnice na ljestvama napredovanja, ako oni operu suzama svoje prijestupke. Zašto ja to tebi kažem? Zato da te opuštanje na dalje ne prepadne nego da te penjači, oni koji se uspinju na gore, potaknu!“.

Nazočnima se obratio i predsjednik Udruge „Don Juraj Gospodnetić“ Krešimir Sarić te kazao da su u Koritima obnovili za sada šest kuća ističući da ih može biti i puno više. Rekao je i da su se članovi spomenute udruge morali osloniti na svoje snage te ukratko prikazao ono što je do sada urađeno i kakvi su njihovi planovi za budućnost.

Stručno predavanje o sv. Jeronimu održao je profesor patrologije i kršćanskog nauka na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu dr. Josip Knežević, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, pod naslovom: „Nepoznavanje Svetog pisma jest nepoznavanje Krista!“. Na početku je podsjetio da je sv. Jeronim o sebi napisao:„Jeronim, sin Euzebijev, rođen u Stridonu, kojeg su Goti uništili, nekoć je bio granica između Dalmacije i Panonije“. Rekao je da je još uvijek teško odrediti kuda je točno išla ta granica i gdje se točno nalazio Stridon „jer još uvijek je živa rasprava između nekoliko skupina (Talijana, Istrana, Dalmatinaca, Međimuraca, Mađara, Hrvata, a u posljednje vrijeme i Slovenaca) koje raspravljaju o mogućim lokalitetima Stridona: Zdrinja u Istri, Ptolomejeva Sidrona koja bi se nalazila u blizini Obrovca, Štrigovo u Međimurju, Sdrinovar u Mađarskoj, Stržanj (između Šuice i Kupresa) i Grahovo polje u Bosni i Hercegovini i mnogi drugi“. „Međutim, sve su te teorije o smještanju Stridona na bilo koje područje ostale tek na razini hipoteza. Ja sam ipak skloniji ovoj teoriji koju su nam prenijeli arheolozi, prvi Josip Alačević, a potom i don Frane Bulić, prema kojoj se Stridon – mjesto Jeronimova rođenja – nalazilo na području Grahova polja gdje se, prema kamenom natpisu kojeg je Alačević ‘dešifrirao’, a Bulić popularizirao, nalazila ‘granica između Salvijata i Stridonaca’, odnosno između Glamoča i Grahova“, rekao je vlč. Knežević te ukratko prikazao životni put sv. Jeronima.

Pošto je ukratko progovorio o onome što je sv. Jeronim ostavio Crkvi na području duhovno-biblijskog nasljedstva koje se „bitno sastojalo od ljubavi prema Riječi Božjoj kao korijenu jedne čvrste kršćanske svetosti“, profesor Knežević rekao je da „na žalost, danas ne možemo tvrditi da kršćani-vjernici baš imaju običaj čitati Sveto pismo i meditirati o onome što su pročitali“. Istaknuo je važnost i nužnost Riječi Božje u vjerničkom životu. „Sveto pismo je upućeno svim vjernicima i nije rezervirano samo pojedinim grupacijama (biskupi, svećenici, redovnici, redovnice) kao što i kaže sv. Ciprijan: ‘Gospodin govori svima koji su u njegovoj Crkvi’“, rekao je vlč. Knežević. „Uzdizanje prema Bogu, o kojem je i sv. Jeronim govorio, tiče se dakle prvenstveno slušanja i druženja s Riječju Božjom. Družiti se s Riječju Božjom znači staviti u djelovanje sposobnost slušanja, pronaći u sebi jedno mjesto za prihvaćanje poruke i prisutnosti koja nam dolazi od samog Svetog pisma“, kazao je vlč. Knežević.

Uslijedila je diskusija tijekom koje je istaknuta potreba da se poradi na arheološkim istraživanjima u ovom kraju te da se na županijskoj razini sa sjedištem u Livnu osnuje zavod za zaštitu kulturnog i povijesnog nasljeđa.

Prije nego što su svi krenuli prema Bosanskom Grahovu na svečano euharistijsko slavlje, pjesnik Šotra izrecitirao je pjesmu u čast sv. Jeronima koju je završio upravo noć uoči ove proslave,a pjesma glasi:

JERONIM DALMATINO

Parce mihi, Domine, qui Dalmatina sum.

(hrv. Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac.)

sv. Jeronim

Jurija du Šesto Božji lita

s ove svete zemlje odleprša,

a di si se rodi (?) – puk se pita

pivajuć ti vale s našeg krša.

Evo ti i kuća srid srdaca,

star’ Stridona^[1], poljanan’ Grahova,

množ virnika, koj’ se nice baca

i ponizno slidi tvoja slova.

Rodna gruda gorda Podinarja

svetostima – gordi se i diči

i s milosti tvojega uzdarja,

ranjen’ duše molitvama liči.

O, blagi, o, sveti Jeronime,

upali nan luči sa Siona

i zazovi Marijino ime,

prin usnuća, da nas štiti s trona.

Narod tvoj, s obe strane Dinare, nebotičnin kamen’ vrletima,

moli, piva, a srca se žare

dok i’ ljubav tvoja obuzima.

I mi smo, Jere naš, samo ljudi –

posrćemo i u udolini…

Valeći se dalmatinskon ćudi,

još klizimo ka tvojon blizini.

Moli za nas, sveti Jeronime,

da slidimo tvoj put, već utrti,

i s radošću pronosimo brime –

sime križa ovozemne smrti.

Da nosimo brime bez teškoće,

pomozi nan spoznat, dobri sveče.

Nadvladati zloće i slaboće,

mogu samo oni koji kleče.

A još nas je puno uspavani

sa sabajon^[2], ‘misto svetin mlikon,

kojin si se još od zipke ‘rani

i diči se zvati katolikon.

Luta si i sam srid starog Rima,

ma si brzo – od razmetna sina

posta svet i vikzelena cima

Svetog pisma i sveti listina.

Moli za nas, Jeronime sveti,

da budemo veli’ prijatelji

tvoje Riči, koja jošte leti

i liči duše na ovon zemlji.

Akvilejon još se šire glasi,

našeg mora vali zapljuskuju,

Betlehemon mole se monasi,

anđeli se na Nebu raduju.

Ti tinton si brazde nan uzora,

mi i’ tek tribamo pobranati,

a blagoslov će padat Ozgora,

kol’ko doli budemo sijati.

I jerbo si na ‘von zemlji nika

i diči se Dalmatino da si,

lakše je razumit svog čovika,

puk harvacki, dobri sveče, spasi!

Našu šuplju lađu svete vire,

obiteljskon molitvon popravi,

da zaplovi i dublje i šire,

tek prid Bogon kolino da savi…

O, Dalmatino naš, Jeronime,

narani nas slovan iz Vulgata.

Nek remete^[3] i dično ti ime

‘vik svitlu u zemlji Harvata.

Ante Nadomir Tadić Šutra

U Kninu 30. rujna 2020. (srijeda) u 1:00

/na spomendan 1600. obljetnice smrti našega sveca, sv. Jeronima/

______________

^[1] Stridon rodno mjesto sv. Jeronima, po mišljenju mnogih znanstvenika nalazilo se u Grahovskom polju, a taj grad se veže za oppidum, utvrđeni rimski grad, a bio je smješten na granici Dalmacije i Panonije. ² Stridon rodno mjesto sv. Jeronima, po mišljenju mnogih znanstvenika nalazilo se u Grahovskom polju, a taj grad se veže za oppidum, utvrđeni rimski grad, a bio je smješten na granici Dalmacije i Panonije.

² Sabaja – tako su zvali pivo u njegovu domu, a to je vjerojatno Izgubljeno Ilirska riječ za medovinu.

³ Remeta – pustinjak