Primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat te podjela službe lektorata u Varaždinskoj biskupiji
Foto: Varaždinska biskupija // primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat te podjela službe lektorata u varaždinskoj katedrali
Varaždin (IKA)
Uoči nedjelje Dobrog Pastira i Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja, varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je u petak 28. travnja u varaždinskoj katedrali svečano misno slavlje u kojem je među kandidate za đakonat i prezbiterat primio bogoslova Dominika Hrupeka iz Župe Majke Božje Snježne – Trnovec, a bogoslovu Josipu Sariću iz Župe svetog Vida mučenika – Varaždin podijelio je službu lektorata.
S biskupom Radošem misu su suslavili kanonik Stolnog kaptola preč. Mirko Horvatić, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, vicerektor preč. Josip Đurin, kancelar Varaždinske biskupije preč. Ivan Rak, župnik u Trnovcu vlč. Hrvoje Damiš te biskupov tajnik vlč. Marko Domiter.
Na početku slavlja biskup je izrazio radost zbog misnog zajedništva s rektorom, vicerektorom i bogoslovima iz Zagreba uoči Nedjelje Dobrog Pastira, koji su s varaždinskim bogoslovima htjeli podijeliti radost primanja među kandidate za sveti red, te primanje službe lektorata. Pozdravio je i obitelji varaždinskih bogoslova, kao i predstavnike njihovih župnih zajednica.
U homiliji se osvrnuo na naviještenu riječ Božju. Posebno se zaustavio na prvom čitanju iz Djela apostolskih razmatrajući nad likom i pozivom apostola Pavla, kao slikom svakog svećeničkog poziva.
Apostola Pavla u današnjem čitanju vidimo na putu prema Damasku, slušamo o trenutku njegova obraćenja, ali moramo se podsjetiti da je poziv kao stablo koje ima nevidljive no čvrste i duboke korijene– rekao je biskup.
Ako u ovom događaju Pavlova obraćenja na putu u Damask vidimo početak njegovog puta s Kristom, korijene moramo tražiti u jednom drugom događaju – nastavio je.
Podsjetio je na događaj Stjepanova mučeništva kada su do nogu Savlovih odložili njegove haljine. Moguće su te haljine koje mu ne daju mira, haljine koje ga podsjećaju na ljubav, žrtvu korijen njegovog poziva.
„Uvijek je u korijenu svećeničkog poziva žrtva, ljubav koju ne možemo do kraja spoznati jer je to uvijek žrtva ujedinjena s Kristovom žrtvom. Njegova ljubav koja ne dopušta da krv nedužnoga bude prolivena, a da ne donese ploda. Njegova je Krv ona koja donosi plod. Svako svećeničko zvanje ima u svom korijenu Kristovu žrtvu kojoj se pridružuju žrtve mnogih znanih i neznanih koji su pošli za njim“, kazao je biskup Radoš.
Bogoslove je pozvao da produbljuju tu svijest ukorijenjenosti svećeničkog poziva u Kristovoj žrtvi, da ne ostanu samo na površini, u trenutku kada su osjetili da ih Gospodin zove.
Nadalje je, analizirajući poziv apostola Pavla, istaknuo da je Pavao bio na putu, sa željom da uništi one od Puta, Kristovog puta. Svećeništvo znači ići Kristovim putem rekao je biskup i potaknuo bogoslove da mole Gospodina: „Gospodine, daj nam da idemo tvojim putem. Tamo gdje si Ti put, samo uz Tebe, s Tobom, za Tobom jedino možemo ostvariti ono na što nas Ti zoveš.“
Još jedna nit koja čini tkanje Pavlova i svećeničkog poziva je susret s Bogom, Svjetlom koje prosvjetljuje, koje razbija tamu našega života, tamu smrti i vodi nas u život – pojasnio je propovjednik.
Sljedeća nit poziva koju otkrivamo u ovom događaju Pavlova obraćenja je njegov pad na koljena i trenutak kada čuje da Gospodin izgovara njegovo ime: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ Trenutak je to kada Bog zahvaća u Pavlovu dubinu, kada mu daje novo ime, novi život i novi poziv, rekao je biskup Radoš. U tom trenutku Gospodin mu otkriva da je On onaj koji je bio sa Stjepanom u njegovoj smrti, Onaj koji je prisutan među svojim učenicima u njihovom progonu, da su oni Njegovi i tko progoni njih i Njega progoni – pojasnio je biskup.
„Tko si, Gospodine?“, još je jedna nit koja plete svećeničko zvanje i nužno je da na to pitanje znamo odgovor, da znamo odgovoriti tko je za nas Onaj koji nas je obasjao, susreo, pozvao po imenu, za kojeg smo spremni promijeniti svoj život i poći za njim, kao Pavao – kazao je biskup Radoš.
Razmatranje je zaključio slikom trodnevnog mraka apostola Pavla, tri dana u kojima nije jeo, pio, ništa vidio: „Gospodin ga je pridružio svojoj muci da bi ga mogao ponovno roditi na novi život, da bi ga mogao Ananija krstiti, da bi mogao blagovati, živjeti euharistijsko zajedništvo, ostati s braćom i propovijedati Evanđelje.“
Molimo kroz ove dane s čitavom Crkvom da Dobri Pastir vodi sve nas, koji smo osjetili da nas zove i koji smo se odazvali, da budemo njegovi svjedoci gdje god nas šalje – potaknuo je mons. Radoš.
Nakon homilije biskup je Josipu Sariću podijelio službu lektorata, a nakon njega Dominik Hrupek je pred biskupom i okupljenom zajednicom izrekao je svoju spremnost i odluku nastaviti formaciju kao kandidat za sveti red te primio biskupov blagoslov.
Na kraju slavlja biskup Radoš je zahvalio bogoslovnom sjemeništu, poglavarima, odgojiteljima bogoslovima, te obitelj, rodbinu i župljane rodnih župa bogoslova Josipa Sarića i Dominika Hrupeka pozvao na molitvu za njihov svećenički put i nova svećenička zvanja. Čestitao je bogoslovima na još jednom koraku prema svećeništvu te poželio da odvažno koračaju za Dobrim Pastirom.