Kuću grade ruke, a obiteljski dom gradi srce

Srdačno pozdravljam sve obitelji okupljene i ujedinjene u molitvi u povodu Petog obiteljskog dana: sve djedove i bake, očeve i majke, sinove i kćeri. Pozdravljam i sve vas biskupe i svećenike, redovnike i redovnice, predvodnike i članove naših biskupija, župa i redovničkih zajednica koje su naše duhovne obitelji i zahvaljujem vam za vaše služenje i za duhovnu, savjetodavnu i materijalnu skrb za obitelji. Pozdravljam na poseban način članove Vijeća za obitelj naše Biskupske konferencije kojima u ime svih okupljenih zahvaljujem za pripravu ovoga duhovnog zajedništva i preporučamo se njihovoj dobroti također za ubuduće. Velika hvala također župniku, njegovu pomoćniku i svim njihovim suradnicima koji nas svake godine u ovoj prigodi rado i velikodušno prime. I vama, dragi pjevači, koji ove godine dolazite iz Tomislava grada, Stipanića, Seonice i Bukovice, svi srdačno zahvaljujemo što ćete učiniti da naša zajednička Misna molitva bude što je moguće svečanija.

Da muževi i žene jačaju u međusobnoj ljubavi

Kao zajednica Isusovih vjernika okupljeni smo danas u povodu Petog obiteljskog dana u ovoj lijepoj crkvi na Kupresu. Ona je posvećena Svetoj Obitelji pa nas i to nuka da već na početku ovoga razmatranja sve svoje obitelji, jednako one koje su okupljene na ovoj svetoj Misi kao i one koje nam se pridružuju svojim pobožnim molitvama u crkvama po našim župama, preporučimo u zagovor Bogorodice Djevice Marije i njezina zaručnika blaženoga Josipa. Po njihovu zagovoru molimo Božji blagoslov za sve obitelji iz kojih potječemo i u kojima živimo, kao i za svaku obitelj u svijetu. Molimo za njihovu sreću, uspjeh, blagostanje i duhovni rast svakoga njihova člana. Molimo da muževi i žene jačaju u međusobnoj ljubavi i povjerenju te budu otvoreni za novi život. Njihov je, naime, jedinstveni privilegij i poslanje, čast i dostojanstvo u tomu što, po rađanju novih slika i prilika Božjih, nastavljaju Božje djelo stvaranja. Jer na prvoj stranici Svetoga pisma kaže se da „na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori“ (Post 1,27), a muškarcu i ženi je Bog povjerio da rastu u međusobnoj ljubavi i da nastave Božje djelo stvaranja (Post 1,28). Stoga je u ljudskoj naravi i u skladu s Božjom voljom da svako dijete treba biti željeno i voljeno. A naspram tomu, poučna je misao da “malo je šta toliko tragično u ljudskom životu kao dijete koje nije željeno. Jer ono što je trebalo biti blagoslov postaje kletva za dijete i roditelja” (M. L. King Jr.).

Najvažnije što otac može učiniti svojoj djeci jest da voli njihovu majku. A najvažnije što majka može učiniti svojoj djeci jest da voli njihova oca. I najvažnije što njih dvoje zajedno mogu učiniti svojoj djeci jest da njihova djeca vide i znaju da se oni vole i da se u takvu obiteljskom okruženju odgajaju i odrastaju. Jer, iako su materijalna dobra vrlo važna za ljudski život, Isus nam božanski poručuje: „Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje“ (Lk 12,15).

Za sreću nije dovoljna samo kuća već je potreban dom. Naime, prastara je mudrost da kuću grade ruke, a dom gradi srce. Odnosno, u srcu je pravo bogatstvo, a u lisnici je samo novac.

Molimo posebice za obitelji koje su ugrožene nedostatkom sloge i povjerenja, manjkom sigurnih i dostatnih sredstava za život, koje traže svoj krov nad glavom ili sigurno radno mjesto. Molimo i za one koji imaju lijepe kuće a izgubili su dom, kao i za one koji imaju pune lisnice a u srcu nemaju bogatstva. Molimo da, po zagovoru Josipa i Marije i također uz našu konkretnu pomoć i solidarnost, svi nađu prava rješenja za svoja iskušenja. I molimo neka odgovorni na vlasti potrebe i prava obitelji uvijek drže na vrhu važnih pitanja za koja treba tražiti najbolja rješenja jer, davno je rečeno da i snaga nacije proizlazi iz zdrave obitelji i doma.

Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu

Na stranicama Svetoga pisma, osim uloge roditelja, vrlo često se spominje također potreba dobrih odnosa djece prema roditeljima pa je ovo prigoda za podsjetiti se na barem neke od tih misli. Tako je opće poznato da jedna od Božjih zapovijed glasi: „Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Gospodin, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje“ (Pnz 5,16).

Riječ „poštivanje“ u biblijskom govoru „označava slavu, vrijednost, doslovno „težinu“, vrijednost neke stvarnosti. Nije riječ o izvanjskim formama već o istini. Poštivati Boga u Svetome pismu znači priznavati njegovu stvarnost, računati na njegovu prisutnost; to se također izražava obredima, ali nadasve podrazumijeva dati Bogu mjesto koje mu pripada u vlastitome životu. Poštivati oca i majku stoga znači prepoznati njihovu važnost također konkretnim djelima koja izražavaju odanost, privrženost i brigu.“ (Papa Franjo, Kateheza na općoj audijenciji, 19. rujna 2018.)

Nastavljajući i pojašnjavajući starozavjetnu misao, sveti Pavao poručuje: „Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!“ (Ef 6,1 – 4).

Biblijski je, dakle, nauk da se oca i majku poštuje ne samo zbog duga prema onima koju su nas rodili nego i radi vlastite sreće. A tumačeći tu poruku sadašnji nasljednik apostola Petra prije nekoliko godina je kazao: „Ova višetisućljetna mudrost izriče ono što su ljudske znanosti bile u stanju razraditi tek unazad nešto više od jednoga stoljeća: to jest, da djetinjstvo ostavlja biljeg koji traje čitav život. Često se može lako vidjeti je li netko odrastao u zdravom i uravnoteženom okruženju. Jednako se tako može lako vidjeti dolazi li iz iskustava napuštenosti ili nasilja. Naše djetinjstvo je pomalo poput neizbrisive tinte, izražava se u ukusima, načinu života, čak i ako neki pokušavaju sakriti rane zadobivene u sredini iz koje potječu“ (papa Franjo, Kateheza na općoj audijenciji, 19. rujna 2018.).

Ustani pred sijedom glavom i poštuj lice starca

Isus je rođen u obitelji u kojoj je imao također djeda i baku: Joakima i Anu, čiji smo zajednički blagdan proslavili prije nekoliko dana. A vrlo blizu spomenutom blagdanu, u četvrtu nedjelju mjeseca srpnja, Katoličke crkva od 2021. godine obilježava svjetski dan djedova i baka i starijih osoba. Ove godine je to pod geslom: „Rod donose i u starosti“ (Ps 92,15). Dȁ, upravo tako: Rod donose i u starosti. Jer netko je djed samo zato što je otac nečijeg oca ili nečije majke, a netko je baka samo zato što je rodila nečiju majku ili nečijeg oca. I zahvaljujući samo njima postoje sinovi i kćeri, unuci i unuke. Oni su poput nekoga stabla zasađenog u prošlost na kojemu lista naša sadašnjost. Da njih nije bilo, mi ne bismo ni postojali ni donosili rod. I upravo zato svojim bakama i djedovima svi duguju veliku zahvalnost. Oni su, kad se tako promatra, „živi znakovi dobrohotnosti Boga koji daruje život u izobilju“ (papa Franjo, Poruka za II. Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba, 2022.).

U poruci za njihov ovogodišnji dan papa Franjo veli: „Blagoslovljena je kuća u kojoj živi starija osoba! Blagoslovljena je obitelj u kojoj se starije poštuje.“ Na tim mjestima Božji blagoslov je prisutan upravo po zahvalnosti mlađih i radosti starijih. A osim toga, i od velike je koristi to zajedništvo jer: „Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi“ (Job 12,12). Tako se starost pretvara u izvor dobra za bezbrižnu mladost (papa Franjo, Kateheza o starosti,16. ožujka 2022.). Stoga: „Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca“ (Lev 19,32).

I završit ćemo molitvom: Sveta nazaretska obitelji, Isuse, Marijo i Josipe, učini i od naših obitelji mjesta zajedništva i ognjišta molitve, istinske škole evanđelja i male domaće Crkve.

Sveta nazaretska obitelji, neka se nikada više u obiteljima ne događaju nasilja, zatvaranja i podjele: neka svaki onaj koji je ranjen ili sablažnjen ubrzo upozna utjehu i ozdravljenje.

Sveta nazaretska obitelji, daj da se ponovno u svima nama probudi svijest o svetom i nepovredivom značenju obitelji, njezinoj ljepoti u Božjoj namisli. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.