Vjernici na Savici željni su duhovne potpore jer dvadeset i jednu godinu nakon ustanovljenja župe na ovom dijelu Zagreba, oni i dalje nemaju zgrade crkve u kojoj bi se okupljali, djelovali i slavili sveta otajstva. Ove godine to su dobili u riječima vlč. Štefana koji ih je nazvao orginalima, orginalnim kršćanima kao s početaka Crkve, u neuobičajenim uvjetima bez zgrade crkve, ali uz živu Crkvu.

Okupljenim vjernicima je poručio: “Braćo i sestre, niste bili tko, nego ste vrijedni života i smrti jednoga Boga! Svaki od vas! I radi toga danas se morate osjećati povlašteno jer nisi bilo tko za Boga – za Boga si najljepše prijestolje. U tvome srcu i životu, On se osjeća najugodnije”.
Podsjetio je kako je Isus cijele dane hodao i propovijedao te je na isto pripremio svoje apostole, sam se nazvaši Putem. Hodanje je u temelju Crkve od početka vremena, a kršćani su ljudi koji vjeruju u Isusa Krista i hodaju i ne odustaju od Puta.

Njegove riječi o ljudima iz katakomba, kršćanima orginalima, koje je usporedio s vjernicima Savice jer nijedni nisu imali crkvu u kojoj bi se okupljali, duboko su se usjekle u srce svim okupljenima i pružile toliko željenu utjehu. Originalni kršćani nisu ništa imali, osim da su Putem provijedali Evanđelje.
“Pozvani smo na ovaj svijet da ništa ne donesemo, nego da sve primimo, da budemo ljudi koji hodamo, a oni koji hodaju ne smiju imati terete jer će brzo odustati. Prvi kršćani nisu ništa imali, osim vjere u Isusa Krista i spremnost da umru za Njega. I evo ih tu preda mnom, ovih originala Isusovih. Svaki od vas, nemate crkvu, ali tko je Crkva? Crkva su živi ljudi, braćo i sestre. Isus je rekao da smo mi Tijelo Kristovo, a što to znači? Da nema Krista i neće ga biti, dok vas neće biti!”, snažno i emotivno je ohrabrio vlč. Štefan sve okupljene.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je prigodni domjenak i radosno zajedništvo župljana, hodočasnika, štovatelja blaženog Alojzija.