„I ove godine, unatoč pandemijskim okolnostima, uz poštivanje epidemioloških mjera slavimo blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika s manjim brojem okupljenih vjernika, ovdje u kapucinskoj crkvi u Osijeku gdje nastavljamo tradiciju slavljenja središnjega slavlja s biskupom. U stoljetnoj tradiciji kapucini slave misu ukazanja u podne, u dan i vrijeme kada se Gospa ‘Bijela Gospođa’ ukazala Bernardici Soubirous u francuskom Lourdesu (Lurdu) 1858. godine. Štovanje Gospe Lurdske kod hrvatskih kapucina počelo je u Varaždinu, zatim u Osijeku te u Rijeci gdje su kapucini sagradili crkvu Gospe Lurdske i 1908. organizirali prvo narodno hodočašće u Lurd. Danas smo radosni i zato što je s nama mons. Ćurić i zahvalni za dar zajedništva“, kazao je o. Pervan u dobrodošlici.

Uvodeći u slavlje, mons. Ćurić je pripomenuo „da nas je iskustvo vjere i zajedništvo sa sv. Bernardicom i danas okupilo svojom bliskošću i nježnošću u osobi bogomajke Djevice Marije“, a istovremeno sve nas to usmjerava osjetiti kako nam od BDM dolazi jakost i zajedništvo s Bogom, trajni izvor zajedništva. Podsjetivši na obilježavanje Svjetskoga dana bolesnika (koji je 1992. godine utemeljio sv. Ivan Pavao II.), potaknuo je na suosjećanje s oboljelima, napose u pandemiji zahvaćenih koronavirusom, molitveno te koracima djelatne ljubavi.

U homiliji mons. Ćurić je protumačio poruku liturgijskih čitanja te razmatrao nad značenjem blagdana Gospe Lurdske koji se ujedno obilježava kao Svjetski dan bolesnika. „I ove smo godine prispjeli u ovu osječku franjevačku crkvu otaca kapucina spomenuti se izvanrednih događaja kad se 1858. godine na obali rijeke Gave u Lurdu četrnaestogodišnjoj djevojčici Bernardici ukazala Djevica Marija. Riječ je o sasvim izvanrednim događajima i susretima, koji nas ipak ne žele ostaviti tek u propitivanju o čudesnim ukazanjima, nego žele snažno dotaknuti i osnažiti iskustvo naše vjere. Stoga, poučeni riječima Pisma, ni danas ne želimo zaboraviti ono na što nas uvijek iznova želi podsjetiti nauk Crkve, kad nam jasno poručuje da se kršćanska pobožnost ‘ne sastoji u prolaznim osjećajima niti u nekoj ispraznoj lakovjernosti’, već ‘proizlazi iz prave vjere koja nas vodi k priznavanju uzvišenosti Majke Božje’, potičući nas na nasljedovanje njezinih vrlina (LG, 67) i upućujući nas svojim primjerom na otvorenost djelima Božje milosti i ljubavi te iskustvu zajedništva sa Spasiteljem, Isusom Kristom. Upravo je to ono prema čemu nas i danas želi usmjeriti navještaj Božje riječi, osobito u evanđeoskom odlomku o svadbi u Kani Galilejskoj. U središtu tog čudesnog događaja je Isus koji čini znamenje. Uza nj je Marija, tako jasno predstavljena u svojoj majčinskoj brizi i zauzetosti za naše spasenje“, promišljao je mons. Ćurić.

Napominjući kako spomendan Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika proživljavamo u vremenu snažno obilježenom prijetnjom pandemijske zaraze, biskup je razložio kako je vrijeme sadašnje kušnje koja „razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo lažne sigurnosti na kojima smo gradili svoje planove“, ujedno prigoda za obnovu, tako da „svoj život ponovno usmjerimo prema Bogu i prema bližnjima“. Upravo taj poziv, kazao je propovjednik, snažno naglašava i ovogodišnja poruke pape Franje za 29. svjetski dan bolesnika, pod naslovom „Jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća“ (Mt 23,8). Utemeljeno na sadržaju poruke i biskup Ćurić je istaknuo kako je vrijeme pandemije pokazalo nužnost daljnjega unaprjeđenja zdravstvene brige za bolesne, uključujući i potrebu promjene stava prema bolesti i starosti, ne zaboravljajući da je riječ o bolesti koja, kako ističe Papina poruka, „uvijek ima lice“, tj. tiče se sasvim konkretnih osoba koje imaju pravo „da im se zdravstvena skrb osigura na pravičan način“. „Na sreću, vrijeme pandemije na svjetlo dana iznijelo je i veliku riznicu plemenitosti i dobrote zdravstvenog osoblja, volontera, radnika i radnica, svećenikâ, redovnikâ i redovnicâ, tog ‘tihoga’ mnoštva muškaraca i žena koji su odlučili ne okretati glavu na drugu stranu, nego pogledati u lice i vidati rane bolesnikâ. Za kršćanske vjernike podrška koju pružamo bolesnima ujedno je znak i svjedočanstvo ljubavi samoga Krista, ljubavi darovane do kraja u smrti na križu i proslavljene uskrsnućem. Ta Kristova ljubav i nama danas daje snagu da prolazne trenutke ovoga života preobrazimo u sjeme vječnosti“, naglasio je biskup Ćurić, zaključujući blagdansku homiliju.

U završnom duhovnom poticaju na kraju misnoga slavlja biskup Ćurić je sve pozvao da budu svjedoci utjehe, pouzdanja i mira kojeg primamo od Gospodina, a istovremeno da svakodnevno i konkretno bivaju zauzeti u zaštiti, brizi i ljubavi prema bližnjima! U molitvu je preporučio sve bolesnike, umiruće i preminule. Poimence je spomenuo dvoje preminulih čiji ukopi su počinjali upravo u vrijeme završetka misnoga slavlja – jedan u Đakovu, svećenika Marinka Markića (rođ. 1955.), višegodišnjega voditelja „lurdskoga svetišta“ u Prkovcima te drugi u Slavonskom Brodu, vjernice Mare Luketić (rođ. 1956.), vrijedne župne promicateljice pobožnosti prema Djevici Mariji i bl. Alojziju Stepincu, na čiji je spomendan preminula.

Liturgijsko pjevanje na misi ukazanja su, uz orguljsku pratnju s. Justine Lacković, predvodile redovnice Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice s provincijalnom poglavaricom s. Kajom Ljubas. Slavlju je prethodila trodnevna duhovna priprava uz marijansku pobožnost u kojoj su sudjelovali trećoredci FSR kapucini, uoči večernjih misa na kojima je propovijedao Dejan Bubalo, župnik u višnjevačkoj župi Rođenja BDM u Osijeku.