U homiliji, biskup se prisjetio svojega prvog sata na Fakultetu, kod prof. Nikole Dogana, prvog dekana KBF-a. Prva stvar koju je učinio bila je ta da je na ploči napisao rečenicu: „Finitum (in)capax infiniti.“ Time je htio postaviti pitanje je li ovo naše konačno, ljudsko, ograničeno sposobno za ono beskonačno, božansko, vječno. Tako, iako se događa kriza identiteta čovjeka i svijeta u kojemu živi, ipak iz ljudi ne prestaje dopirati glas čežnje i potrage za Bogom, odnosno susreta s Bogom.

Biskup je nastavio homiliju pozivajući se na misli iz prvog liturgijskog čitanja „Blizu ti je riječ.“ Radi se o Knjizi Ponovljenog zakona – treći Mojsijev govor u kojemu mi na neki način uočavamo sumnju radi koje se trebalo ponovno naglasiti sadržaj i potrebu vjernosti Savezu. U odredbama koje treba vršiti nalazi se odgovor izabranoga naroda na Božju objavu. To nije nešto što im je daleko i nedostupno, nije neki izvanjski zahtjev, nego dolazi iz glasa samoga srca. Sljedeća misao koju je biskup iznio odnosila se na citat „Obrati se Gospodinu Bogu svome“ koji govori da je to poziv na trajnu obnovu zajedništva i vjernosti Savezu. Poziv na obraćenje u središte života stavlja cjelovito svjedočenje vjere, odnosno iskren odaziv Božjoj riječi.

“U evanđeoskome tekstu čuli smo Učiteljevu riječ Vi ste prijatelji moji. Sasvim jasno možemo raspoznati kako njegove riječi kreću iz njegova Srca, iz središta njegova života, njegove ljubavi i djela spasenja. Nije nam dao zapovijed ljubavi kao teret, već nam je potpunim predanjem pokazao mjeru ljubavi. Sasvim jasno želi naznačiti da sve svoje i Očevo predaje učenicima”, rekao je biskup te na kraju naglasio kako je sva jasnoća u Kristovoj osobi, svi zahtjevi su posvjedočeni primjerom njegovih djela. Upravo se u tome krije jezgra naše vjere i u njoj se treba ogledati svaki naš korak, svako djelo i svaki pothvat što ga poduzimamo na putu svoje osobne vjere i na planu poslanja Crkve.

Na kraju homilije biskup je rekao kako su pred svima nova vremena i mogućnosti, kao i nove potrebe i izazovi jer se upravo u krilu teologa oblikuju i pripravljaju novi naraštaji u sve zahtjevnijim ulogama i službama budućih vjerovjesnika Kristova evanđelja.

Svečanost je nastavljena u dvorani biskupa Antuna Mandića. Nakon svečanog ulaska dekana, prodekana, profesora, rektora i prorektora osječkog Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera te prodekana i dekana KBF-a u Đakovu, uslijedila je himna Republike Hrvatske koju je izveo Studentski pjevački zbor KBF-a u Đakovu, a zatim i glazbena točka u izvedbi gudačkog kvarteta Cadenza iz Zagreba.

Prvi je pozdravnu riječ uputio rektor osječkog Sveučilišta prof. dr. sc. Vlado Guberac. Pozdravio je nazočne i čestitao Dan fakulteta uime akademske zajednice. I on se osvrnuo na pokojnog prof. Dogana i ne tako davnu 2005. godinu, kada je KBF u Đakovu ušao u sastav Sveučilišta u Osijeku. Istaknuo je kako je KBF u Đakovu dao Sveučilištu novi pečat i dodatnu oplemenjivačku vrijednost.

U raspravi oko STEM-a ili ne STEM-a, prof. Guberac naglasio je kako su bitna i ona područja koja ne pripadaju u STEM, pogotovo zanimanja koja pripadaju u humanističko područje. Od 7. stoljeća Hrvati su vezani uz katoličku vjeru, bez koje mi ne bismo znali tko smo, odakle smo i kamo idemo, rekao je rektor, nastavljajući da je KBF jedan od stožernih fakulteta Sveučilišta te da u ovim teškim vremenima može računati na veliku pomoć i podršku Sveučilišta.

V. d. dekana KBF-a u Đakovu prof. dr. sc. Ivica Raguž iznio je podatke kako KBF sveukupno ima 76 studenata i taj broj konstantno opada, što se vidi bez pretjerane analize. Stado je malo, ne znamo zašto, nastavio je dekan, možda zbog demografije, možda zbog rasta bezboštva u Europi i u nas, ali možda i zbog našega sporoga djelovanja. Mi, teolozi, moramo djelovati silovito i snažno, jer znamo da Bog uzima slabe kako bi posramio jake. Bitno je djelovati i kvalitetno raditi, neovisno o tome hoćemo li imati malo ili veliko stado studenata. Jer, malo gnojiva nužno je za plodnost velike njive društva, pa tako i Sveučilišta, rekao je dekan Raguž.

Nadalje se osvrnuo i na ostala djelovanja Fakulteta u prošloj akademskoj godini. U Erasmus projektu, u odlaznoj mobilnosti bila su 2 studenta, jedan u Poljskoj, a drugi u Bosni i Hercegovini, oba u ljetnom semestru. Pohvalio je izdavaštvo koje kao i prethodnih godina intenzivno radi. I ove godine izdana su 4 broja časopisa Diacovensia, a u biblioteci se priprema 1 zbornik i 1 autorska knjiga. Fakultet je organizirao 12 važnih događaja; znanstveni skupovi, simpoziji, međunarodni simpoziji te kolokviji. I ove godine će se godine organizirati kratko studentsko putovanje u Budimpeštu, a ako ne bude nekih većih iznenađenja na proljeće se planira jedno duže studijsko putovanje.

Diplomantima i gostima dekan je uputio tri riječi koje im mogu poslužiti kao nit vodilja na daljnjem životnom putu: ispraznost, pohota i bolest. „Teologija je ‘philosophia mortis’ – filozofija smrti. Ona čovjeka podsjeća da je on ispraznost, da je dah, dašak, paučina, kako čitamo u Pismu. Običan dašak puhne i čovjeka nema, ni mjesto ga ne poznaje. Čovjek koji ne vjeruje u Boga zaboravlja svoju ispraznost, da je bez Boga sve ispraznost nad ispraznošću“, rekao je prof. Raguž, ističući kako su teolozi čuvar smrtnosti, ispraznosti, prolaznosti koja čovjeka dovodi do Boga i do bližnjega. Govoreći o pohoti, podsjetio je na Vergilijeve riječi da svakoga čovjeka privlači njegova pohota, dodavši kako u ljudskom životu postoje dvije vrste privlačenja. Privlačenje nasiljem i privlačenje ljubavlju. „Teolozi trebaju težiti ne samo tomu da žele biti Kristovi, nego da budu pohotni za njim… Zato i molimo u Psalmu: ‘Sinovi ljudski skrivaju se pod krilima Tvojim, potocima svoje pohote ti ih napajaš.’ Ta pak sveta pohota potom izbija sve ostale pohote ovoga svijeta“, rekao je dekan. Govoreći o bolesti, studentima je ukazao da nakon studija ne smiju ponosno stajati, nego kao da ne stoje, jer su pred Bogom svi samo dašak, prah i pepeo. „Važno je da nakon ovoga studija budemo bolesni, a to znači ranjeni Bogom, jer ćemo tako uspjeti ostati zdravi. Tragedija je da je današnji bezbožni čovjek u potpunosti zdrav, a zapravo je potpuno bolestan: bolestan je, jer je zdrav. Bolestan jer želi biti zdrav, tj. ne želi biti bolestan od Boga, bolan, ranjen Bogom“, rekao je dekan Raguž, zaključujući kako se u toj svetoj bolesti krije naše zdravlje.

Nakon pozdravnih govora i prigodno upućenih riječi, Studentski pjevački zbor KBF-a u Đakovu izveo je pjesme Laudate Dominum i Dona nobis pacem, a potom je uslijedilo prigodno predavanje pod nazivom: „Razumiješ li ono što čitaš? (usp. Dj 8,30) – važnost razumijevanja biblijskog govora“.

Izlagač je bio dr. sc. Ivan Benaković, koji je tumačio dio iz Djela apostolskih (Dj 8, 26-40), koji govori o snazi Kristova uskrsnuća i važnosti pravilnoga razumijevanja biblijskog teksta. „Čitajući tekst, zaključujemo da je Biblija i njezino ispravno razumijevanje polazište za govor o Bogu. Ako je Biblija polazište za govor o Bogu i Božjem prostoru, onda nam se sama po sebi nameće važnost njezina ispravna razumijevanja“, rekao je izlagač. Rekao je kako je uloga teologa na ‘suvremenim dvorovima visokih dostojanstvenika’ u: 1. Osluškivanju biblijskog (Božjeg govora); 2. Razumijevanju biblijskog govora; 3. Poučavanja drugih biblijskom govoru; 4. Dovođenja drugih u susret sa živim Bogom posredstvom biblijske Riječi. „Bog se dao i obratio čovjeku i njegov govor svijetu treba osluškivati. Treba osluškivati i društvo, da vidimo žele li ljudi uistinu čuti taj govor. Teologovo je da osluhne biblijski govor, da sluša i čovjeka, te mu pomaže u osluškivanju i pravilnom razumijevanju toga govora. Čovjek često ne razumije i ne shvaća. Uvijek se treba ohrabrivati da će se Bog otkriti. Ono istinsko nam je predano, a mi moramo znati drugome navijestiti taj isti govor. Bitno je primiti, ne našu riječ kojom pojašnjavamo, nego izgovorenu Božju riječ. Tumačenje Božje riječi ima smisao ako vodi susretu sa živim Bogom. U današnjem svijetu trebamo biti oni koji će slušati, naviještati i poučavati druge Božjoj riječi“, neke su od misli dr. sc. Benakovića.

Uslijedio je akademski čin promocije magistara i magistrica teologije te diplomiranih teologa. Dekanovu nagradu za postignut najbolji prosjek dobio je student II. godine Valentin Kujundžić, studenti III. godine Maria Dragomirović i Luka Marošević, s identičnim prosjekom ocjena, studentica IV. godine Lucija Tica, studentica V. godine Ksenija Gaćarić te student – đakon Vladimir Sabo, koji je ujedno dobio i nagradu za najbolji diplomski rad u akademskoj godini 2021./2022., pod nazivom „Egzorcizam u kontekstu identiteta kršćanstva.“ Njegov rad predstavio je mentor doc. dr. sc. Drago Tukara.

Posebna zahvalnica upućena je akademiku Stjepanu Damjanoviću, kao darovatelju vlastite velike i bogate knjižnice Središnjoj fakultetskoj i nadbiskupijskoj knjižnici u Đakovu. Proslava je završila glazbenim točkama u izvedbi kvarteta Cadenza.