Zlatni jubilej proslavile su s. M. Serafina Funarić (Stari Perkovci), s. Ilijana Djaković (Višegrad, BiH), s. M. Cecilija Slivnjak (Radoboj), s. Inviolata Franjić (Preslatinci), s. Bernartka Pasarić (Jarmina), s. Karmelina Mitrić (Kunišinci), s. Natalija Fadiga (Harkanovci), s. Paskala Križan (Vukovar), s. M. Veronika Janjić (Vidovice, BiH), s. Judita Baotić (Donja Mahala, BiH), s. Genoveva Đurđević (Stari Perkovci) i s. M. Anđelka Zadravec (Prapročan).

Euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić u zajedništvu s nekoliko svećenika. U sadržaje slavlja uvodio je rektor samostanske crkve vlč. Grgo Grbešić. Sestre su obnovile svoje zavjete, izgovarajući zavjetni obrazac pred provincijalnom poglavaricom s. Valerijom Široki i u nazočnosti sestara i rodbine.

Mons. Hranić najprije se osvrnuo na naviješteno Evanđelje (Mt 11, 25-30).

„Susrećući se s jedne strane s marginaliziranom sirotinjom, a s druge strane s nadutošću i samodostatnošću svojih suvremenika, i to osobito onih koji su sami sebe smatrali elitom društva, Isus je osjećao veliku bol. Razumni i mudri ovoga svijeta osvjedočeni su da sve znaju, razumiju i čine što je potrebno, zadovoljni su sami sobom i zato ne trebaju tuđe savjete i mišljenja, pa ni Božju pomoć i svjetlo. Samodostatni su.

Tko umišlja da je mudar i pouzdaje se u svoju mudrost, taj ne zaziva ni Boga, ni druge u pomoć. Isus u molitvi izlijeva svoju dušu Ocu. Moli: ‚Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.‘ Jednostavni i maleni svjesni su da nisu kadri sami riješiti sve svoje životne probleme. Tko poznaje svoje granice i slabost, tko se i pred Bogom osjeća slabim i grješnim, taj traži i prihvaća pomoć drugih ljudi, uvažava ih i vrjednuje, te se podlaže Božjoj milosti i dobroti“, rekao je propovjednik.

Kazao je da za ljude nema uzvišenijega spoznanja negoli poznavati Sina i po njemu Oca. „Maleni postaju veliki kad upoznaju veličinu Božju, veličinu Sina prema Ocu, veličinu Božje ljubavi. Nakon što je Isus objavio veličanstvo svojega božanstva, on sve poziva: ‚Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.‘ Svi smo izmoreni. Ako smo iole iskreni prema sebi, pred Bogom i pred drugim ljudima, onda vidimo kako nas tolike životne poteškoće opterećuju, kako nije lako nositi se sa svime. I u pojedinim trenutcima osjećamo se umornima, opterećenima teretom grijeha, napasti i nevolja.

Svi smo krhki, ograničeni i slabi ljudi, koji podliježemo jarmu zla. A Isusova je najveća vrlina dobrostivost, blagost i milosrđe. On je poseban i neusporediv s bilo kim drugim. Obećava da će svima olakšati teret, svima koji su opterećeni. Oslobodit će ih straha i učvrstiti ih u potpunom povjerenju u svoju ljubav. Želeći odstraniti svaki teret i muku kojom smo opterećeni, Isus nas poziva: ‚Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako‘“, poručio je đakovačko-osječki nadbiskup.

Zatim je povezao Isusov govor s temom redovničkih zavjeta. „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. To je Isusov odgovor u današnjem evanđeoskom odlomku na pitanje kakvi trebamo biti. Poziva nas da budemo, poput njega, krotka i ponizna srca. Ne samo ponizni, nego i krotki. Isusovo breme i jaram takav su teret. ‚Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.‘

Vrlina krotkosti usko je povezana s poniznošću jer krotki ljudi jesu oni koji su svjesni svoje ovisnosti o Bogu. Ali, kao što ni biti ponizan ne znači nijekati ili omalovažavati samoga sebe, tako ni krotkost nije odricanje od vlastite volje, nego upravo maksimalno korištenje vlastite volje kako bismo slijedili volju Božju i ostali joj vjerni. Na toj je liniji i biblijska tema ‚Božjih siromaha‘, koji su svjesni da ‚nemaju‘ dovoljno Boga, odnosno da su ‚siromašni‘ Bogom, te ga zato znaju čekati, vapiti za njim, ali i prepoznati kada ih On pohodi“, rekao je propovjednik.

Potom se obratio sestrama i podsjetio da su sestre jubilarke nastojale živjeti to evanđeosko pravilo. „Drage sestre, na osobit način drage sestre jubilarke, u ovoj vašoj crkvi prije 50, a druge prije određenoga broja godina, položile ste redovničke zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće, i tjelesne i duhovne. Uz Srce Isusovo rasle ste u stavovima, osjećajima i ponašanju Božjih siromaha. Krotkost i poniznost! Krotki ljudi na napad ne uzvraćaju protunapadima, niti na uvrjede uvrjedama. Takvi ne čekaju pogodan trenutak da vrate jednakom mjerom i da se mogu osvetiti.

Krotki ljudi veći su od slabosti drugih. Oni, poput Isusa, pronalaze olakotne okolnosti za one koji im čine zlo: možda nas napadaju i vrijeđaju jer nikada nisu čuli za Isusovu zapovijed ljubavi, jer nisu odgojeni kao vjernici, jer su lišeni iskustva voljenosti od Boga, iskustva koje je za nas najveća blagodat. Zato mi, koji smo iskusili Isusovu ljubav i nježnost, njegovu dobrotu i milosrđe, jaram i slast njegova bremena, ne odustajemo od istine, ali ne odustajemo ni od ljubavi prema svakom čovjeku. Zato krotkost nije za slabiće. Isus govori o jarmu i o bremenu. Govori o sputanosti i o teretu. Sputan sam poštivanjem dostojanstva drugoga čovjeka. Onaj, koji me napada, puca na mene iz sveg mogućeg naoružanja, a ja mu ipak uzvraćam samo istinom i ljubavlju“, rekao je mons. Hranić.

Na kraju je čestitao jubilarkama. „Drage sestre jubilarke, čestitamo vam što ste htjele pripadati Isusovim siromasima, biti krotke i malene. Redovničkim zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće, tijekom čitava života odričete se pripadnosti mudrima i umnima. Odričete se toga i radite na sebi da ne budete samodostatne, nego trajno otvorene za druge, za zajednicu, za izgradnju zajedništva, za istinsku sestarsku ljubav, a onda i za ljubav prema svakom čovjeku, ljubeći Boga. Vama čestitamo na vašem svjedočanstvu evanđeoskoga savršenstva i potpune pripadnosti Bogu. Očito vam je da i danas postoje ‚mudri i umni‘, tj. ohole i samodostatne osobe koje misle da im ne treba Bog, da im ne trebaju druge osobe, oholice koje više vjeruju svojemu utjecajnom položaju, svojoj moći, vezi, novcu, sebi, negoli Bogu i njegovim evanđeoskim principima. Vi ste, drage sestre jubilarke, izabrale Isusa i njegove savjete i ostale mu vjerne tijekom 50 godina. Čestitamo vam!“, zaključio je propovjednik.

Liturgijsko pjevanje predvodio je samostanski zbor pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević. Na kraju mise nazočni su, zajedno sa sestrama jubilarkama, još jednom zahvalili Bogu za vjernost u njegovoj službi himnom Tebe Boga hvalimo. Po završetku mise slavljenice su se uputile u Dvoranu sv. Josipa, gdje su im svećenici, zajedno s nadbiskupom Hranićem te sa sestrama poglavaricama, čestitali.

Svečanosti zlatnih zavjeta prethodili su dani priprave tijekom koje su slavljenice hodočastile u Šumanovce, u Gospino svetište, a na đakovačkom groblju su se pomolile na grobu majke M. Amadeje Pavlović i triju pokojnih sestara koje su zajedno s njima položile prve i doživotne zavjete. Potom su sudjelovale na duhovnim vježbama koje je vodio o. Stjepan Harjač, DI.