U koncelebraciji bili su generalni vikar Ivica Mađer, biskupski vikar i prepošt Stolnog kaptola sv. Križa Marko Cvitkušić, katedralni župnik Marko Karača i više svećenika.

Na početku biskup je istaknuo kako je ova obljetnica prije svega razlog za zahvalnost Bogu koji je čuvao vjeru u našem narodu ovoga kraja, a kako kaže i bula o osnivanju biskupije. „Želimo zahvaliti i onima koji su pridonijeli toj Papinoj odluci, a to su: kardinal Josip Bozanić, tadašnji zagrebački nadbiskup a sada zagrebački nadbiskup u miru te tadašnji apostolski nuncij u RH nadbiskup Mario Roberto Cassari, koji je sada pokojni te ga uključujemo u naše molitve. Apostolski nuncij je točno u podne taj dan u zagrebačkoj katedrali, nakon slavlja đakonskog ređenja, pročitao tu odluku Pape, kako i odluku o osnivanju Bjelovarsko-križevačke biskupije. I papa Benedikt XVI. preminuo je prošle godine te će na Silvestrovo 31. ovog mjeseca biti godinu dana od njegova odlaska Ocu pa se za njega također posebno molimo u ovom slavlju.“

Biskup je ustvrdio kako jedna biskupija ne ovisi samo o biskupu, već je ona zajednica klera, redovništva i vjernika laika na jednom području. „Činjenica je da je naša biskupija postojala u čitavom prvom tisućljeću te je i ostavila svijetli trag kako u povijesti tako i u dušama naših ljudi. Prije svega spominjemo se svetog Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika s kraja 3. i početkom 4. stoljeća koji je ovdje u Sisku boravio i bio uhićen jer nije priznavao božanskom vlast rimskog cara. Osuđen je i odveden u Sabariju, današnji Szombathel, gdje je ubijen tako što je s kamenom o vratu bio bačen u rijeku. Njegov nam je primjer osobito svjetlo i nadahnuće za naše svjedočenje Krista u neprilikama i iskušenjima, a možemo reći i u progonima vjere i Crkve, u kojima i mi danas živimo“, rekao je biskup te dodao kao se s povjerenjem povjeravamo zaštiti i zagovoru bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, koji je bio ordinarij i ovog dijela tada Zagrebačke nadbiskupije, a sada Sisačke biskupije.

Osvrnuvši se na aktualnu biskupijsku Sinodu upoznao je okupljene s činjenicom kako je prvo pripremno razdoblje završilo te Tajništvo sinode priprema Pravilnik i Radni dokument za zasjedanje Sinode koje će se dogoditi u korizmi sljedeće godine. „Možda će netko reći: što je još to trebalo, kad smo pogođeni strašnim potresom i moramo najprije obnoviti više od 30 crkvi i kapela te župnih kuća i samostana naše Biskupije. Ipak, valja se sjetiti kako obnova neke zajednice ne može biti samo materijalna, pa radilo se o velikoj vrijednosti kulturnih spomenika naših crkvi u Biskupiji koje obnavljamo i do kojih nam je jako stalo, nego je prava obnova prije svega duhovna i nutarnja. Mi smo živa Crkva, mi vjernici Sisačke biskupije, pa srušile se sve crkve i sva materijalna dobra Biskupije. Ako nas ima, ako se mi molimo i sastajemo na slavlje euharistije, Biskupija postoji. A da bismo naše crkve, koje se nadamo sljedeće godine završiti, blagosloviti i ponovno otvoriti za bogoslužje, mogli dostojno koristiti, potrebno nam je obnoviti duh. Zapravo najprije treba sačuvati duh, onu optimističku i radosnu vjeru koja nam daje snagu u svim teškoćama života, a onda i s više žara i ljubavi slaviti Gospodina i okupljati se kao njegovi učenici. Sinoda je u tom smislu veoma prikladno sredstvo za jačanje našeg zajedništva i tome se iskreno nadamo, naime da ćemo i u ovom vremenu kušnji izaći jači i bolji vjernici te spremni bez straha svjedočiti Krista Gospodina“, zaključio je biskup.

Na kraju biskup je okupljene i blagoslovio križem pape Benedikta XVI., a misi je prethodila molitva Večernje koju su predvodili kanonici Stolnog kaptola Sv. Križa.