Uz domaćeg župnika vlč. Domagoja Lackovića suslavili su tajnik Nadbiskupije vlč. Nikola Klemen i preč. Marinko Miličević, koji je predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu od četvrtka 6. do subote 8. studenog.

U pozdravnoj riječi član Ekonomskog vijeća Jozo Agatić kratko je predstavio povijest te župe čiji je inicijator osnivanja bio tadašnji župnik Župe Duha Svetoga vlč. Marko Majstorović jer je uočio da se grad na istoku brzo širi te će vjernicima trebati vlastiti bogoslužni prostor. Tako je 1969. kupio zemlju, a već 1971. na tom mjestu sagradio prostoriju za bogoslužje.

„Kako su u ovom dijelu grada u samo nekoliko godina nicale nove ulice, kuće i obitelji biskup Ćiril Kos 1. siječnja 1975. podjelom Župe Duha Svetoga osnovao je Župu Svete obitelji. Doseljavale su se mlade obitelji koje su donosile novi život, radost i snagu našoj zajednici. Posebno je Domovinski rat obilježio lice naše župe, jer su se doselili brojni vjernici iz Bosanske Posavine koje su ovdje pronašli svoj dom“, rekao je vijećnik Agotić dodavši da se kroz 50 godina kroz molitvu i rad, križeve i radosti, kroz vjernost Bogu i Crkvi tkao život njihove župe. Uime župne zajednice uz prigodne darove iskazao je dobrodošlicu nadbiskupu Hraniću.

„Ovo današnje slavlje izraz je zahvalnosti Bogu za minulih 50 godina u kojima je ova župa rasla, okupljala se, prenosila vjeru i dijelila radost i nadu svojih župljana, a ovaj jubilej poziv da iz petogodišnjeg korijenja crpimo snagu i energiju za budućnost, da svaka vaša obitelj sve više bude sveti hram sličan Svetoj obitelji koja je vaša zaštitnica”, naglasio je na početku propovijedi nadbiskup Hranić.

Nadbiskup je zahvalio Bogu za sadašnjeg župnika Lackovića, koji je naslijedio prvoga župnika te župe vlč. Davida Sluganovića, ustvrdivši kako je jednakom gorljivošću nastavio njegovu službu. „Hvala našim redovnicama Klanjateljicama Krvi Kristove, koje su  došle podržati život ove župne zajednice, na njihovoj požrtvovnosti i skromnosti i svemu što su utkale u duhovni rast mladih naraštaja. Zahvaljujem župnim suradnicima, članovima župnih vijeća, vjeroučiteljima, katehetama, te roditeljima, djedovima i bakama koji su se trudili da njihove obitelji budu i rastu kao kućna Crkva i da se kao zdrave temeljne stanice Crkve po obiteljskoj molitvi, osobnim svjedočenjem vjere, po vjerskom odgoju u obitelji te po nedjeljnoj misi, sakramentalnom životu i župnoj katehezi ugrađuju u ovu župnu zajednicu i  svjedoče vjeru onima koji se ovamo doseljavaju“, rekao je nadbiskup.

Aktualizirajući liturgijska čitanja te nedjelje koja govore o svetosti i dostojanstvu braka i obitelji u nastavku je pojasnio da je ženidba sveti sakrament, slika i predokus vječnog zajedništva s Bogom. „Brak je oblik žudnje za Bogom, a bračni i obiteljski život, rađanje i odgoj djece te svakodnevna prilagodba bračnoga druga i briga za djecu i obitelj, put su posvećenja. Bračna ljubav i vjernost su vidljivi znak Božje brige i ljubavi prema svakome od nas, za supružnike, njihovu djecu i za sve druge ljude. U tom svjetlu promatramo i život svećenika i Bogu posvećenih osoba. Svećenik je poput crkvenog tornja koji ljudski pogled usmjerava prema nebu. Svojim postojanjem on druge ljude podsjeća da u životnoj trci ne zaborave Boga, te svjedoče da je i bračna ljubav sveta, jer je i ona put posvećenja te predokus zajedništva s Bogom“, rekao je nadbiskup Hranić.

Dodao je da slaveći taj jubilej trebaju sebi posvijestiti da su brak i bračna ljubav sveta stvarnost, da je darivanje u braku i obitelj Bogu ugodan prinos te da o kvaliteti bračne veze ovisi kvaliteta djece.

„Njegujte bračnu ljubav i zajedništvo jer brak i obitelj su slika Kristova darivanja do kraja na križu, slika Presvetoga Trojstva. Zato, ne bojte se djece. Djeca nisu teret niti prijetnja, nego najveći blagoslov svojih roditelja i budućnost Crkve i društva. Čuvajte, promičite i širite bračne i obiteljske vrijednosti u društvu, obitelj utemeljenu na braku muža i žene, svetost i dostojanstvo ljudskog života od začeća do naravne smrti te sveto pravo i dužnost roditelja da oni budu prvi odgojitelji svoje djece i da mi delegirani odgojitelji (vrtić, škola, Crkva i svi drugi) pomažemo u odgoju i obrazovanju njihove djece u skladu s njihovim svjetonazorom i uvjerenjem, a ne protiv njih. Naša ravnodušnost je najtiša, a možda i najopasnija naša bolest, jer ne pokazuje znakove izvana, ali polako razara iznutra”, poručio je nadbiskup Hranić.

Pozvao je na kraju župljane da im nedjeljna misa, sakramentalni život i zajednička obiteljska molitva budu zjenica njihovog bračnog i obiteljskog života, a poštenje, čestitost, odgovornost i dobrota njihova prepoznatljiva kruna.

Znakoviti su bili i prinosi darova: križ, zastava župe, matica krštenih, lekcionar, vino, voda i hostije.

Župnik Domagoj Lacković iznio je neke od dosadašnjih vidljivih plodova rada u toj župi koja je prepoznatljiva po velikom broju obitelji s više djece. Tako je naglasio da je u 50-godišnjem djelovanju župe kršteno 3633 djece, sklopljeno 782 kršćanskih brakova, a ispraćeno 727 pokojnika.

Ustvrdio je da je ta župa doista živa zajednica. „Živa je naša župna zajednica, ne sama po broju, jer neprestano raste doseljavanje novih obitelji nego, nego i po vjeri. Vidljivo je to po našim obiteljima koje se okupljaju na nedjeljnim misama, po djeci i mladima koji rastu u vjeri, u raznim skupinama i inicijativama koje svjedoče da naši vjernici ne žele živjeti samo osrednjim i prosječnim  vjerničkim životom, nego aktivnim i zauzetim. Zato ovdje mnogi župu doživljavaju kao mjesto osobnog posvećenja, mjesto rasta u vjeri i svetosti“, rekao je župnik Lacković.

Pozvao je župljane na molitvu za duhovna zvanja čemu se pridružio i nadbiskup Hranić upozorivši kako je prisiljen u nedostatku svećenika spajati župe. Kao znak zahvale nadbiskup je na kraju župniku Lackoviću darovao plaketu Nadbiskupije. Pjevanje je vodio župni zbor.