Koncelebrirali su đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, te tridesetak svećenika, među kojima drenovački dekan i župnik u Drenovcima Željko Šimić i domaći župnik Ivan Živić. U misnom slavlju sudjelovalo je i mnoštvo ministranata iz cijelog drenovačkog dekanata.

Slavlje je započelo procesijom koju su predvodili ministranti, osobe u narodnim nošnjama s prikaznim darovima, vatrogasci, časne sestre, zatim bogoslovi, đakoni, svećenici, biskupi, apostolski nuncij, djeca, mladići i djevojke, žene i muškarci, starije osobe iz svih župa Drenovačkoga dekanata obučene u narodne nošenje noseći okićeni kip Gospe Šumanovačke – Majke dobre nade i združeni zbor iz svih župa Drenovačkog dekanata.

Nadbiskup Hranić uputio je pozdravnu riječ prije početka misnoga slavlja. „Okupili smo se, draga braćo i sestre, dragi hodočasnici oko Gospe Šumanovačke o 650. obljetnici njezina svetišta. Ono je srce i duša Cvelferije i Županjske Posavine. Predstavlja duhovnu kolijevku i simbol katoličkog te hrvatskog identiteta naših predaka kroz 650 godina minule povijesti. Šumanovačko je svetište naša duhovna oaza u kojoj bacamo pogled na onu koja je Majka i Uzor Crkve i na nebo uznesena Majka dobre nade, koja nam u svim našim životnim poteškoćama svjedoči da smo ljubljeni sinovi i kćeri nebeskoga Oca te da je konačni cilj našega životnog hodočašća zajedništvo s Trojedinim Bogom.

Radostan sam što o 650. obljetnici ovoga Svetišta mogu među nama hodočasnicima, u vaše, župnikovo i svoje ime pozdraviti jednog osobitog hodočasnika: preuzvišenog gospodina mons. Giorgia Linguu, apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj.

Preuzvišeni gospodine, ovaj je kraj tromeđa: u Hrvatskoj, a u neposrednoj blizini su na jugu rijeka Sava i granica s Bosnom i Hercegovinom, a na istoku je granica s Republikom Srbijom. Poslije nedavnog rata, zbog gospodarskih poteškoća i nezaposlenosti na ovim se prostorima drastično smanjio broj stanovnika. Iseljavanje velikoga broja stanovništva pospješila je velika poplava 2014. godine, a olakšao ulazak Hrvatske u Europsku uniju. No, svetište se posljednjih godina, iako se uvelike smanjio broj hodočasnika iz Bosanske Posavine, još snažnije afirmiralo kao lokalna duhovna oaza te se povećao broj hodočasnika iz šireg područja Istočne Slavonije i Zapadnog Srijema. Hvala Vam što ste došli na ovu tromeđu i među ovaj Božji narod, koji s puno ljubavi časti Blaženu Djevicu Mariju. Molimo Vas da Svetom Ocu prenesete sinovsku odanost i ljubav svih vjernika ovoga kraja i našu molitvenu blizinu za njegov što brži potpuni zdravstveni oporavak te crkveno zajedništvo s njime na putu sinodalne obnove čitave Crkve“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup.

Zatim je pozdravio pomoćnog biskupa Ćurića, sve svećenike, redovnike i redovnice, gunjanskog efendiju Idriza Bešića, vukovarsko-srijemskog župana Damira Dekanića, načelnika općine Gunja Antu Gutića te predstavnike političkog, gospodarskog, prosvjetnog i kulturnog života, predstavnike hrvatskih branitelja, Hrvatske vojske i policije, predstavnike medija i sve hodočasnike.

Čestitajući jubilej zahvalio je župniku Živiću, župljanima, nositeljima lokalne i regionalne političke vlasti i subjektima gospodarskoga života, župnikovom suradniku Dragi Iličiću za osobiti trud kojega je kao autor uložio u nedavno objavljenu monografiju o Šumanovačkom svetištu. Zahvalio je časnim sestrama Naše Gospe i članovima župnog pastoralnog te župnog ekonomskog vijeća, svim hodočasnicima, pojedincima i skupinama, koji su na razne načine podržavali župnika. Također je izrekao zahvalu i svim vjernicima i svećenicima Drenovačkog dekanata.

Djevojka u nošnji predala je cvijeće mons. Lingui kao znak dobrodošlice i zahvale za dolazak u Šumanovačko svetište.

U homiliji se nuncij spomenuo povijesnog nastanka Svetišta te legende o Anne Antoniutti, boli jedne majke koja se suočava sa smrću kćerke i duhovnim umiranjem sina te je sama shrvana tugom oslijepila.

„Pomislimo samo na to kolike majke plaču i na ovim prostorima, i ne samo u prošlosti, zbog tjelesne ili duhovne smrti svoje djece! Djece koja su poginula u ratu ili su bila žrtve raznih nesreća, djece koja su se udaljila od Crkve, a možda čak i od Boga. Plač majki, u tami njihove boli, ponekad ne može utješiti nitko osim druge Majke, one koja je vlastitim očima vidjela umiranje svojega Sina, nepravedno osuđenoga i pribijenoga na križ. Samo Marija zna kako utješiti plač majke. Samo Gospa može u potpunosti razumjeti bol zbog gubitka sina ili kćeri. Ona koja je doživjela i na vlastitoj koži iskusila Šimunovo proročanstvo kada joj je rekao: ‘A i tebi će samoj mač probosti dušu’ (Lk 2,35). Koliko li majki osjeća da im srce probija bol jer ne mogu ništa učiniti za svoju djecu!“, rekao je mons. Lingua.

Apostolski nuncij svjedočio je o smrti svoje majke i vrijednosti tišine. Kazao je da primjeri govore više od riječi i da nije važno što govorimo nego kako živimo te da majčine suze za svoju djecu pred Bogom ne ostaju izguljene.

„Bogu su suze dragocjene. Psalmist kaže da ih Bog sabire, i ne samo sabire: kaže da ih zapisuje u svojoj knjizi! Na kraju života pogledat će koliko smo suza isplakali! Kada ne znamo što bismo rekli, kada ne znamo kako utješiti, naše suze govore na vrlo učinkovit način. Upravo njima izražavamo svoju solidarnost više od bilo koje druge riječi. Molimo za sve one koji u ovo svetište dolaze očiju natečenih od suza, da se ne boje prepustiti u Gospino naručje. Ona, Majka dobre nade, pronaći će riječi kojima će ih utješiti. I vratimo se kućama uzevši Mariju sa sobom, kao što je to učinio Ivan koji ju je od toga trenutka uzeo sa sobom. Ona će nas znati utješiti. Majko dobre nade, moli za nas!“, zaključio je mons. Lingua.

Uslijedila je molitva vjernika i prinos darova koje su na oltar donijeli vjernici iz župa Drenovačkog dekanata obučeni u narodne nošnje.

Pred završetak svečanoga misnoga slavlja upravitelj svetišta vlč. Živić pozdravio je i zahvalio nunciju Lingui te ga zamolio da pozdrave prenese i papi Franji, a župljani su mu  uručili šokački otarak, kip Gospe Šumanovačke i košaru s darovima.

Također je pozdravio i nadbiskupa Hranića i biskupa Ćurića koji su također darovani šokačkim otarkom. Pozdravio je sve druge goste i hodočasnike i sve koji su pridonijeli slavlju 650. obljetnice. Zahvalio je i Gospi za šest i pol stoljeća njezine prisutnosti u Svetištu. Hvalu je izrekao svim donatorima koji su pridonijeli obnovi Svetišta. Zatim je izrekao problem s kojima se susreću, a to je nedostatak kvalitetnog napajanja električnom energijom. Naime, ono funkcionira na solarnu elektranu koja je nepouzdana i nedostatna te u Svetištu često nema struje. Zamolio je sve koji mogu nešto učiniti po tom pitanju da pomognu.

Zahvalio je i udruženim zborovima iz župa Drenovačkog dekanata koji su predvodili liturgijsko pjevanje, na čelu s dirigenticom Anom Zlatunić i orguljašem Ivanom Majačićem. Zahvalio je i tamburašima, ceremonijaru preč. Josipu Filipoviću te vlč. Matiji Aušiću na pripomoći i biskupu Ćuriću koji je pripremio svečano liturgijsko slavlje, svim dosadašnjim župnicima i upraviteljima Svetišta. Zahvalio je i Slavku Nediću koji je uglazbio pjesmu i njegovim kćerima koje su, uz Nedićevu pratnju na gitari, otpjevale pjesmu Gospi Šumanovačkoj, a za koju je tekst napisao župnik Živić. Župnik je također klečeći pred kipom Gospe Šumanovačke izrekao zahvalnu molitvu. Zbor je molitvu pratio poklikom „Od koljena do koljena dobrota je njegova“. Uslijedio je himan „Tebe Boga hvalimo“, a zatim i hrvatska himna. Apostolski nuncij podijelio je završni misni blagoslov i potpuni oprost.