Proslavljena Marija nas nije napustila

Draga braćo i sestre, predragi Zagrepčani!

Blagdan koji danas slavimo velika je radost za čitavu Crkvu. Slavimo Uznesenje na nebo Blažene Djevice Marije, Isusove i naše Majke. Crkva se raduje razmatrajući u Mariji cilj kojemu treba stići svaki vjernik i čitavo čovječanstvo. Današnja se svetkovina posebno svečano slavi u hrvatskome narodu, po svim našim crkvama, a osobito u marijanskim svetištima diljem lijepe naše Domovine. Stoga nam je drago što smo se na smiraju današnjeg hodočasničkog dana po uhodanom i lijepom običaju okupili pokraj zagrebačkog svetišta Majke Božje Remetske. Našoj najvjernijoj Majci, koja je Advocata Croatiae, želimo uputiti svoje usrdne prošnje da nas zagovara kod prijestolja svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista.

Današnje bogoslužje slavi uznesenje Blažene Djevice Marije tijelom i dušom u nebesku slavu. Ovo nam otajstvo tumače tri biblijska čitanja. Prvo, iz Knjige otkrivenja, govori o velikom znamenju i o ženi odjevenoj suncem. Drugo, iz prve Pavlove poslanice Korinćanima, objašnjava kako se uskrsnuće događa po određenom redu. Evanđelje nam ne prikazuje Marijino uznesenje na nebo – taj se događaj nigdje ne spominje izričito u Novom zavjetu – već govori o Marijinu pohodu Elizabeti. Naime, tom je prigodom Marija izrazila ono što će doživjeti na dan svoga uznesenja, a što je opisano u Magnifikatu.

Znakovito je što Marija izgovara hvalospjev Veliča upravo vršeći veliko djelo bratske ljubavi. Bilo joj je naviješteno da će postati Majkom Sina Božjega, ali saznavši da njezina rođakinja Elizabeta u poodmakloj dobi očekuje dijete što podrazumijeva da joj je potrebna pomoć, potaknuta ljubavlju odlazi joj u pohode.

Susret s Marijom trenutak je velike milosti. Evanđelje naglašava: “Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga” (Lk 1,41). U toj razmjeni milosti i Marija je izrekla svoje osjećaje zahvalnosti i ljubavi prema Bogu koji joj je učinio velike stvari.
Hvalospjev Veliča jest proročanski hvalospjev, jer naviješta otajstvo Marijina slavnog uznesenja. Ovaj Marijin hvalospjev izraz je njezine beskrajne zahvalnosti Gospodinu za djela koja joj je učinio.
Marija je već o Isusovu rođenju mogla reći: “Velika mi djela učini Svesilni” (Lk 1,49). I na Kalvariji, iako shrvana velikom bolju zbog smrti svoga Sina, mogla je izreći: “Velika mi djela učini Svesilni”, jer tada je postala duhovnom majkom Isusovih učenika.
Konačno, Marija je svoju radost i zahvalnost potpuno mogla izraziti u trenutku uznesenja. Tada je doista mogla reći: “Klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje; od sad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo” (Lk 1,47-49).
Iz godine u godinu o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije svi naraštaji nazivaju je blaženom i navješćuju njezinu beskrajnu radost i zahvalnost Gospodinu.

Uznesenje je povlastica kojom je Bog obdario Mariju. On nije mogao dopustiti da tijelo koje je nosilo njegova Sina bude izloženo truleži, jer to je tijelo darovalo svoje meso i svoju krv neophodne za djelo otkupljenja svijeta. Nakon što je “usnula”, kako se rado naziva trenutak Marijine smrti, Isus je došao po svoju Majku i pridružio je sebi u nebeskoj slavi. Odatle Marija nastavlja svojim majčinskim zagovorom pratiti Crkvu.

U drugom čitanju Sveti Pavao govori o uskrsnuću. “Kao što u Adamu svi umiru – piše – tako će i u Kristu svi biti oživljeni” (1 Kor 15,22). Pri tom pojašnjava: “Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi”(1 Kor 15,23). Dakle, i među onima koji su Kristovi postoji red. Marija zaslužuje prednost pred svima jer je bila najbliskija životu, muci i smrti Isusa Krista, a njezino je uznesenje znak te prednosti.

Prvo čitanje iz Knjige otkrivenja opisuje veliko znamenje na nebu: Ženu odjevenu suncem (Usp. Otk 12,1). Pisac Knjige otkrivenja ne govori izravno o Marijinu uznesenju. Opisana je žena odjevena suncem, trudna u porođajnim bolima i mukama rađanja. No, upravo ovom veličanstvenom slikom predočena je Marijina slava: “Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda” (Otk 12,1). Umjetnici su kroz povijest nastojali oslikati Mariju urešenu ovim prelijepim detaljima.

Tekst ne spominje Mariju. Govori o Ženi i borbi sa Zmajem koji predstavlja đavla, silu zla i kaže: “Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete” (Otk 12,4). Ta slika podsjeća na Herodov pokolj nevine dječice. Tražili su dijete Isusa da ga pogube. To je đavolsko djelo. No, Bog štiti svog utjelovljenog Sina koji će u svojoj zreloj dobi izvršiti djelo otkupljenja svih ljudi.

“I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom” (Otk 12,5). Tekst govori o Mesiji i stoga je izravno povezan s Marijom. Marija predstavlja božansku pobjedu, jer ju je Gospodin zaštitio. Čitamo: “Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova” (Otk 12,10). Sve se to ostvarilo u Marijinu uznesenju.

Blagdan uznesenja Blažene Djevice Marije ispunja nam srca velikom radošću. Ne radujemo se samo zato što je Marija očuvana raspadljivosti, već i zato što je proslavljena uz Boga i uz Sina svoga. Time nam je postala moćnom zagovornicom u nebu gdje prima naše skrušene i pouzdane molitve, čineći sve da one budu uslišane.

Vraćajući se riječi današnjeg evanđelja možemo reći da Marija uznesena u nebo nije napustila zemlju. Navještenje u Nazaretu je snažno obilježilo sudbinu njezina života. Znamo da se ona kroz povijest puno puta ukazivala kako bi kršćanima ulila sigurnost na putu k Bogu. Marija dolazi ususret slabima i bolesnima, pozivajući ljude na obraćenje, ulijevajući nam svima nadu da ćemo joj se jednoga dana pridružiti u nebu.

Proslavljena Marija nas nije napustila. Naprotiv, osjećajući njezinu blizinu naša se srca ispunjaju radošću i nadom. Marijo na nebo uznesena, Majko naše nade i utjehe, preporučujemo ti naš grad Zagreb i čitavu domovinu Hrvatsku. Danas molimo posebno za naše obitelji, djecu i mladež. Molimo za našu Zagrebačku nadbiskupiju i Sinodu za koju se priprema. Molimo za duhovna zvanja u našoj Crkvi; svećenička i redovnička, muška i ženska. Molimo za naše bolesnike i sve koji su u posebnim duhovnim i tjelesnim potrebama.
Spominjući se nedavnih naših ratnih stradanja, žrtava i iskušenja molimo danas Kraljicu mira da pomogne kako bi zavladao mir u svijetu. Osobito molimo za prestanak rata i mir među narodima na Bliskom istoku.

Utecimo se danas zagovoru naše nebeske Majke da nam se iz dana u dan, kao što molimo na početku krunice, sve više umnaža vjera, učvršćuje nada i usavršuje ljubav. Neka se u našoj svakodnevnici što više čuje Marijin: Neka mi bude po riječi Tvojoj, Gospodine… Neka se u našem djelovanju što više očituje dobrota, solidarnost i milosrđe, kako bi ljudi s kojima živimo vidjeli naša dobra djela i tako slavili Oca našega koji je na nebesima. Amen.