Govoreći o uvjetima života u Tanzaniji don Velimir u je homiliji naglasio da su se ljudi pa i on navikli na takve uvjete života. Također je pojasnio ulogu i poziv misionara.

„Mi smo misionari od Gospodina poslani tom narodu. Vidjevši kako oni žive, zahvalni smo Bogu za sve milosti koje nam je dao. Misionar nije sam po sebi misionar. Misionar je produžena ruka Kristova koja djeluje, usta kroz koja Isus propovijeda, srce koje bi trebalo sličiti srcu Isusova i pomoći ljudima u potrebi. Misionar je samo običan čovjek koji ima veće iskustvo i može pomoći ljudima u potrebi…“, rekao je.

Dodao je da im snagu za daljnje djelovanje u tim teškim uvjetima daje kada vide da su korisni tim ljudima.

Govoreći o situaciji u plehanskom kraju koji je pretrpio ratna razaranja ustvrdio je kako je sve to stvorilo nepovjerenje među ljudima.

Aktualizirajući nedjeljno Evanđelje koje govori kako Isus nije mogao učiniti mnoga čuda u svom rodnom kraju zbog njihove nevjere ukazao je na opasnost da jedni drugima budemo zavidni.

„Kod Afrikanaca toga nema. Oni su sretni s onim što imaju. Život doživljavao kao veliki Božji dar. Ako čovjek ne vjeruje sebi i Bogu, ne može ništa učiniti. Ako se ne uzdamo u Božju snagu i milost ne možemo ništa. Volite svoj narod i svoju domovinu i ostanite tu“, poručio je Posavljacima na kraju don Velimir.

Posvjedočio je kako ljudi u Tanzaniji vrednuju život više nego na Zapadu, kako su radosni, veseli unatoč teškim životnim uvjetima, kako ondje vlada mir, kako unatoč tomu što zajedno živi 317 različitih plemena, nema zavisti, mržnje, ratova. Pozvao je vjernike da mole za uspjeh misija i obećao da će u svojoj zajednici u Tanzaniji također moliti za njih.

Misu su suslavili župnik i gvardijan plehanski fra Anto Tomas i fra Ivan Ćurić. Sudjelovalo je sedamdesetak Plehančana i vjernika iz okolnih župa Bosanske Posavine.

Nakon mise slijedilo je euharistijsko klanjanje, a potom je don Velimir sve blagoslovio na jeziku svahiliju.

Fra Anto je zahvalio don Velimiru za, kako je rekao, ohrabrujuću propovijed i svjedočenje o životu i radu u njegovoj misijskoj zajednici. Obećao je da će prikupljati pomoć za njegovo djelovanje.

Zahvalio je i misijskoj zajednici župe Duha Svetoga, članicama Štefici Martić, Jeli Vidović, Marici Ciprić i Marici Horvat koje su toga dana došle iz Slavonskog Broda i na štandu ponudile vjernicima svoje uratke, čiji su prilozi namijenjeni pomoći misijama u Nigeriji.

Pjevanje su predvodili: Iva Bilušić, Katarina Čančar i Luka Studenović.

U privremenom samostanu nastavljeno je druženje uz okrjepu.

Don Velimir je rođen u Vukovaru 1961. u obitelji s petero djeca. Kad je imao pet godina obitelj preselili su se u selo Gabelo Polje kod Metkovića. Njegovo duhovno zvanje plod je sijanja o. Ante Gabrića u njegovom rodnom kraju. Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je 1986., a 1988. otišao je u misije u Afriku. Djeluje u Tanzaniji, zemlji na istoku Afrike uz Indijski ocean, u misiji Svetog Križa u Kisongu. Kad je došao zatekao je stotinjak vjernika a sada ih je više od 4 tisuće. Uz pomoć donacija, nedavno je sagradio crkvu.