Proslavljena svetkovina sv. Franje kod kapucina u Dubravi

Na početku misnoga slavlja provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šimić pozdravio je okupljene vjernike i naglasio važnost svetkovine sv. Franje kao uzora u nasljedovanju Krista.

Uvodeći u homiliju fra Milan Krišto istaknuo je poruku današnje svetkovine sv. Franje Asiškoga i svetopisamskih čitanja u sažetku oko tri teme. Prva je tema, rekao je fra Krišto “Crkva, zajednica vjernika koju Franjo obnavlja, zatim Krist kao primjer predanja sebe do smrti i naposljetku o malenosti koju sv. Franjo prima kao oblik svojega života”.

“U jučerašnjoj poruci molitvene nakane za mjesec listopad papa Franjo je tumačio značenje sinode. Rekao je da to znači zajedno hoditi, ići u istom smjeru. Crkva bi si morala ponovno posvijestiti da je narod na putu i da tim putem mora zajedno kročiti”, primijetio je fra Milan te u nastavku spomenuo da “Crkva toga sinodalnoga stila je Crkva slušanja, svjesna da je slušati veće od čuti; a to znači da jedni druge slušamo u svojoj različitosti i otvaramo vrata onima koji su ostali vani. Sv. Franjo iz Asiza je nakon iskustva obraćenja u susretu s Bogom milosrđa bio čovjek Crkve. On je obnavljao Crkvu vlastitim životom kako nam govori Sirah u prvom čitanju: “Evo onoga koji je za svoga života popravio Dom, u svoje vrijeme učvrstio Hram” (usp. Sir 50,1). Franjo svojoj braći uvijek govori o poslušnosti Crkvi i traži od pape Honorija III. da njemu, i njegovoj braći, dodijeli ‘protektora Reda’ koji bi brižno pratio život ovoga bratstva. Franjo i u Pravilu svojoj braći i Pismu svim vjernicima naglašava da moraju biti poslušni Svetom Ocu. To je upravo put koji Franjo izabire kao “lijek” vremena u kojem je živio gdje su obilovali mnogi duhovnjački i pokornički pokreti, ali su završili izvan poslušnosti Crkvi”, primijetio je fra Krišto.

“Krist je primjer predanja i oplijene sebe do smrti na križu”, naglasio je fra Milan te usmjerio pažnju na to da smo danas “u napasti Franju iz Asiza promatrati bez Krista. No tada poruka Franjina života gubi onaj temeljni smisao. Znamo kako sv. Franju mnogi žele vidjeti čak i kao idejnog začetnika svojih pokreta zaštite svega stvorenoga i prirode, ekologije, pobornika mirotvorstva i pravednosti, ali bez nasljedovanja Isusa Krista to više nije onaj mladić iz Asiza koji je odričući se svega što je baštinio, i svukavši čak i odijelo sa sebe pred biskupom grada Asiza, rekao da od sada može moliti Oče naš, a ne oče Petre Bernardone, predajući se tako potpuno u Božje vodstvo. Krist postaje Franji učitelj života. On je onaj kojega Franjo želi nasljedovati i drugima donositi. I na kraju svoga znao je reći: ‘Ja sam svoje učinio, a vas neka pouči Krist’, ostavljajući jednu otvorenost novim naraštajima koji će u Crkvi živjeti ovu karizmu.”

Nadalje, govoreći o malenosti kao obliku života kojega sv. Franjo prihvaća, fra Milan Krišto primijetio je da je malenost stav u kojemu ponajbolje možemo slaviti Boga. “U Evanđelju Isus nam progovara o malenima koji jedini mogu razumjeti govor Oca nebeskog. Stav malenosti je preduvjet kako bismo mogli čuti što nam Bog govori. U isto vrijeme malenost je i stav iz kojega ponajbolje možemo slaviti Boga jer tek tada vidimo sve ono što nam je već darovano u osobi Isusa Krista. Malenost nas stavlja u jedan novi odnos prema bližnjima, jer tek tako možemo izaći iz sebe i vidjeti njihove potrebe. Kao što se u životu sv. Franje u poniznosti i siromaštvu očitovala živa slika Kristova (kako smo molili u zbornoj molitvi), tako se u svakome od nas može oblikovati novi čovjek ako kroz malenost dopustimo Bogu da On čini i djeluje u našemu životu.”

Na kraju svoje homilije fra Milan zamolio je okupljene vjernike da vjerno zaištu snagu od Gospodina. “Draga braćo i sestre! Molimo danas da nam Gospodin dade da se ne bojimo prihvatiti težinu izazova nasljedovanja Isusa Krista, u čemu nam se stavlja primjer sv. Franjo iz Asiza. Ne zaboravimo kako se Krista sluša u Crkvi i djelotvorno živi kroz stav malenosti”, zaključio je fra Krišto.

Domaća braća kapucini te fratri s Kaptola, kao i članovi Franjevačkog svjetovnog reda obnovili su tijekom mise redovničke zavjete, a članovi Franjevačke mladeži svoja obećanja.