Suslavili su zagrebački nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, sisački biskup Vlado Košić, križevački vladika Milan Stipić, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije vlč. Krunoslav Novak i brojni svećenici.

Svečanom euharistijskom slavlju prethodila je procesija od konkatedralne crkve Svetoga Križa do gradskog trga uz prijenos relikvije sv. Marka Križevčanina. U procesiji su bili mnogi članovi lokalnih i gradskih udruga, dječji vrtići, vatrogasci, obnašatelji gradskih vlasti, brojni svećenici i biskupi.

Nadbiskup Lingua uvodeći uvodeći u homiliju osvrnuo se na naviješteno Evanđelje (Lk 9, 23 – 25), istaknuvši poziv Isusov na nasljedovanje.

„Hoće li tko za mnom, – kaže Isus – neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“ Slaveći spomendan svetog Marka, zaštitnika Bjelovarsko-križevačke biskupije, ne možemo ne prisjetiti se ovih riječi koje su pročitane u Evanđelju koje je danas naviješteno. To je iskustvo našega sveca, koji je svakog dana nosio svoj križ sve do kraja, koji se odrekao samoga sebe do te mjere da je svoj život dao za Krista i slijedio ga je kao misionar u obližnju zemlju Slovačku”, rekao je mons. Lingua te istaknuo u nastavku da taj Isusov poziv nikoga ne prisiljava.

“Isus nikoga ne prisiljava, nismo dužni slijediti ga. U protivnom ne bi rekao: „Hoće li tko za mnom“, nego: „Morate ići za mnom.“ Isus je prolio svoju krv za sve i tako su svi postali dionici njegova spasenja. On je jedini spasitelj čovječanstva. Nitko se ne spašava bez Kristove žrtve na križu. Međutim, jedno je biti spašen krvlju koju je Krist prolio na križu, a drugo je „biti njegov učenik“. Zašto onda slijediti Krista ako se mogu spasiti i oni koji nisu zainteresirani ili ga čak ni ne žele slijediti? Što dobivamo mi koji smo spremni uzeti svoj križ, kako to On od nas traži, ako želimo biti njegovi učenici? To su se pitali već prvi Isusovi učenici. Jednoga ga je dana sveti Petar upitao: „A mi, koji smo zbog tebe sve ostavili, što ćemo za to dobiti?”.

Ipak, naglasio je propovjednik, ” onima koji su mu postavili to pitanje, Isus je odgovorio obećanjem vječnog života i stostrukom mjerom već na ovoj zemlji, ali zajedno s progonstvima… i križem! Ne postoji alternativa: ako želiš slijediti Isusa, moraš uzeti svoj križ, moraš se pripremiti da ćeš biti neshvaćen, možda čak i progonjen. Ali „svoj križ” ne biram ja, to je onaj koji je Bog u svojoj otajstvenoj ljubavi dopustio da postane moj. To je križ koji nosim, možda već dugo vremena, zbog nekog nedostatka, bolesti, slabosti, ili je to onaj koji mi danas stiže: nesreća, neuspjeh, bilo kakva protivština. Naš križ je oltar na kojemu svakodnevno prinosimo svoj život”, naglasio je propovjednik te usporedio tvrdnju sa iskustvom vjere u Boga koji je imao Abraham rekavši da je to poput drveta ” za žrtvu koje je Izak, sin Abrahamov, nosio na brdo. To je žrtva koja nikada nije bila prinesena jer, čuli ste u prvom čitanju, anđeo je intervenirao i zaustavio Abrahamovu ruku i poštedio život njegovom sinu, zamijenivši Izakovu žrtvu žrtvom janjeta.”

Naša patnja obavijena je mnogim nepoznanicama i često “puta ne znamo zašto patimo niti znamo kako će završiti”, spomenuo je te potaknuo da “moramo imati povjerenja i vjerovati da je iza boli uvijek Božja ljubav i da će njegova ljubav pobijediti. Stoga imaj povjerenja, uzmi svoj križ, kakav god on bio, kao što je to učinio Izak. Gospodin će, doista, providjeti; već je providio! Isus nam govori: „Hoće li tko za mnom…“, neka zna da se ja uspinjem na Kalvariju. Uzmi svoj križ, kao što sam ga ja uzeo, kao što ga je Izak nosio prije mene, ali sjeti se da sam ja Jaganjac! Isus nas ne želi prevariti. Obećao nam je radost, puninu radosti, obećao nam je vječni život, ali ne skrivajući da ga moramo slijediti na križnom putu. Ima jedan posebno težak križ, možda najteži, ali koji svi možemo i moramo nositi: to je ljubav prema bližnjemu! Da, ljubiti bližnjega ima svoju cijenu. Zahtijeva da poništimo sami sebe. Da drugoga stavimo ispred sebe. To je tipičan križ onih koji žele biti Isusovi učenici.”

Prema koncu homilije osvrnuo se propovjednik i na mučenika sv. Marka Križevčanina. “Mučenik kojega danas slavimo, sveti Marko, rodom je iz ovog kraja i podsjeća nas da nasljedovati Isusa nije šala. Ne moramo, ali ako želimo… moramo biti spremni dati svoj život i za one koji žele našu smrt. Samo po križu dolazimo do slave uskrsnuća. To je zakon pšeničnog zrna koje ne daje plod ako prvo ne padne na zemlju i umre. To je zakon Uskrsa”.

“Mi mislimo da je za sreću potrebno posjedovati, biti bogat, dok s druge strane davati znači uskraćivati sebi i gubiti. No, to nije točno: jer davati znači obogaćivati se. Tko ne daje, gomila dobra na ovoj zemlji, ali „što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?“. Naprotiv, onaj koji daje, skuplja blago na nebu i postaje svijetli primjer potomstvu. Najveći dar je upravo dar života. Na to nas podsjeća sveti Marko, koji je radije, bez kompromisa, dao svoj život nego napustio svoje stado i koji nam je i danas uzor”, naglasio je nadbiskup Lingua te se spomenuo propovijedi na misi kanonizacije sv. Marka Križevčanina kada je “sveti Ivan Pavao II. je rekao: „Danas se sa zahvalnim udivljenjem sjećamo ove trojice odvažnih svjedoka Evanđelja (zajedno s Markom proglašeni su svetima i Stjepan Pongráczi i Melkior Grodziecki – obojica isusovci, jedan Mađar, a drugi Poljak, koji su u trenutku iskušenja odoljeli laskavim riječima i mukama. Radije su pošli u smrt nego se odrekli vjere i vjernosti Kristu i Crkvi. Ovo njihovo vrhunsko svjedočanstvo blista pred nama kao svijetli primjer evanđeoske dosljednosti, koju valja imati pred očima u teškim i opasnim odlukama kojih ni danas ne nedostaje”, rekao je Lingua.

“Molimo svetog Marka Križevčanina da nam pomogne da imamo hrabrosti slijediti Krista, uzimajući svakog dana svoj križ, posebno napor koji moramo uložiti ljubeći svoga bližnjega. Tako ćemo pronaći sreću već na ovoj zemlji, a potom i život vječni”, zaključio je mons. Lingua.

Na misi su sudjelovali brojni vjernici i štovatelji sv. Marka Križevčanina, predstavnici lokalnih vlasti, branitelji i drugi predstavnici društvenog života u Križevcima.