Proslavu Tijelova u Dubrovniku predvodio mons. Uzinić

Euharistija kao hrana, ali i kao naše poslanje

Euharistija sva druga otajstva naše vjere u sebi sažima i otajstveno posadašnjuje, rekao je u homiliji mons. Uzinić. Euharistija je sakrament Božje ljubavi, one ljubavi koja u euharistiji i po euharistiji pokazuje da nema granica. To je sakrament u kojem i po kojem Isus trajno želi ostati prisutan u svojoj Crkvi, nastavio je nadbiskup, „ne da bi nas kontrolirao nego da bi nas mogao hraniti“. I da bi nas po toj hrani mogao osposobljavati za nastavak poslanja služenja u ljubavi koje nam je on kao Crkvi i kao kršćanima povjerio.

„Kao hrana kojom nam se Isus daje euharistija zapravo postaje naše poslanje, poslanje da i mi to činimo njemu na spomen. No, ne samo euharistiju nego i sve ono što iz euharistije proizlazi“, ustvrdio je nadbiskup. Nastavio je „kao što euharistija u sebi sažima sva otajstva naše vjere tako i to poslanje u sebi sažima sve ono što je Isus govorio i činio, sve do dara života iz ljubavi, do dara euharistije u kojoj nam se Isus daje kao hrana i okrepa.“

Zajednica koja Crkvu čini prisutnom i živom za sve ljude

Živjeti euharistiju, protumačio je, znači u svojoj svakodnevnici i svim odnosima živjeti onu ljubav kojom je Bog prvo ljubio nas, čineći po toj ljubavi Krista prisutnim, riječima i djelima, za ovaj svijet i vrijeme, za svoju braću i sestre.

Podsjetio je na riječi pretvorbe i dodao da u otajstvu kruha i vina koji otajstvenom preobrazbom postaju njegovo Tijelo i Krv, Krist ostaje trajno prisutan i živ u poslanju Crkve i vjernika. „Želi Crkvu, želi svakog od nas vjernika, učiniti prisutnom i živom za sve ljude, za svu našu braću i sestre, kako one koje dijele isto euharistijsko zajedništvo s nama i postaju mu dio, tako i svu našu braću i sestre koji su iz tog zajedništva isključeni zbog različitih razloga, ili se možda nikada nisu u njega uključili.“

Ne zaboravljajmo i one koji su isključeni iz euharistijskog zajedništva

Rekavši da još živimo u vremenu pandemije nadbiskup je podsjetio da se mnogo u tom vremenu govorilo o pravima, pa i o pravu na euharistiju. „Euharistija, iako jest pravo, prije svega je milost“, poučio je nadbiskup te je pozvao vjernike da danas „mi koji imamo taj dar, razmatramo to otajstvo i pokušavamo sebi osvijestiti koliko je važan, dubok i velik“. Nadodao je da bismo svoj  pogled s toga što imamo i na čemu želimo zahvaliti Bogu, svratimo i na one koji su, nažalost, iz tog dara isključeni. Poručivši da bismo se, umjesto da tu činjenicu isključenosti i euharistijskog zajedništva i zadovoljenja s tim da imamo pravo i milost, pokušamo pronaći načine i za njihovo uključivanje, ili bar o tome voditi više računa“.

Nadbiskup je naveo i riječi pape Franje da euharistija, iako predstavlja puninu sakramentalnog života, nije nagrada za savršene nego velikodušni lijek i hrana za slabe. Kazao je i kako mu se čini da zadovoljni tim što mi imam taj dar, to drugo lako zaboravljamo. „Vjerujem da se i sami možemo prepoznati, ne među savršenima nego među slabima. Neka ta činjenica proširi naše srce, otvori našu dušu, a u tome nam može pomoći evanđeoski ulomak ove svetkovine“, potaknuo je.

Isusov pogled!

Povezavši svoje promišljanje s evanđeoskim ulomkom koji donosi događaj iz dvorane posljednje večere u kojoj su se dogodila najvažnija otajstva kršćanske vjere, rekao je kako su se u toj dvorani, uz Isusa koji je svjestan svoga poslanja, nalazili slabi i grešni ljude od kojih će ga jedan izdati, drugi zatajiti, a svi će pobjeći.

Mons. Uzinić istaknuo je da se Isusov pogled ne zaustavlja na onome što oni jesu u tom trenutku nego da Isus promatra ono što oni mogu, njihov potencijal, ono što će postati. „I to je, taj Isusov pogled“, naglasio je, „koji nije pogled osuđivanja i odbacivanja, koji nije pogled prigovaranja. Taj pogled će im omogućiti da, iako slabi i grešni, mogu pristupiti euharistiji. A onda u toj istoj dvorani, u snazi Duha Svetoga kojeg će primiti, da mogu postati i djelitelji, služitelji euharistije braći i sestrama, i to ne samo sakramentalno nego životima koji će se, hranjeni euharistijom i otajstvom Božje ljubavi kojemu je ona znak i sredstvo, potrošiti u služenju evanđelju, braći i sestrama kojima su ga poslani navješćivati.“

Prepoznavati svako srce kao Isusov dom

To što bi se vjernicima koji imaju milost pristupanja euharistiji trebalo dogoditi, nadbiskup je ilustrirao ulomkom iz pisma H. J. M. Nouwenu jednom mladiću, što ga je nadbiskup objavio toga dana na društvenim mrežama: „Tek kad iz osobnog iskustva naučiš koliko je Isusu stalo do tebe i koliko on želi biti tvoja nadnaravna hrana, tek tada ćeš naučiti prepoznati svako srce kao Isusov dom. Kad je tvoje srce dotaknuto Isusovom prisutnošću u euharistiji, dobivaš nove oči, sposobne prepoznati istu prisutnost u srcima drugih ljudi. Srca međusobno razgovaraju. Isus koji je u našem srcu razgovara s Isusom koji je u srcu naše braće i sestara. To je euharistijsko otajstvo čiji smo dio.“ Svećenik redovnik Nouwen je svoj redovnički život živio u zajednici „Arka“, zajedno s osobama s posebnim potrebama. S njim su tako živjeli i drugi redovnici koji su osjećali da svoj redovnički poziv trebaju na taj način živjeti.

Na kraju propovijedi nadbiskup je poželio da susret vjernika s Isusom na Tijelovo koji će se nakon mise nastaviti tako da će euharistijski Isus, uz psalme i pjesmu, ponovno krenuti ulicama Grada, bude poticaj za njih da pokušaju „dozvoliti sebi da nam to iskustvo promijeni pogled i prema euharistiji, ali i zbog euharistije i one ljubavi kojom smo ljubljeni, prema svojoj braći i sestrama ljudima, kako bismo svu svoju braću i sestre ljude, bez obzira na sve naše razlike, slabosti i grijehe mogli doista gledati Isusovim očima, omogućujući Isusu u nama da razgovara s Isusom u njima“.

I u duhu te želje svima je poželio blagoslovljeno Tijelovo „koje u sebi sažima sva otajstva naše vjere, ali i naše kršćansko poslanje, koje je uvijek bilo i ostaje poslanje ljubavi, ne bilo kakve nego onakve kakvom je nas prvo ljubio Bog u Isusu Kristu“, zaključio je.

U procesiji ulicama Grada mons. Uzinić nosio je Presveti Oltarski Sakrament, a članovi bratovštine Presvetog Sakramenta nosili su baldahin. Euharistijska procesija zaustavila se ispred kapelice Trajnog euharistijskog klanjanja u crkvici sv. Josipa u Ulici od Puča, zatim ispred ulaza u crkvu Manje braće te ispred ulaza u zbornu crkvu sv. Vlaha. Četvrta postaja bila je u samoj katedrali gdje je podijeljen i završni blagoslov. Katedralni župnik don Marin Lučić blagoslovio je zapakirana peciva koja su članovi bratovštine Presvetog Sakramenta podijelili vjernicima.

Liturgijsko pjevanje na misi i u procesiji predvodio je mješoviti katedrali zbor pod vodstvom profesorice Maje Marušić.

Misno slavlje izravno je prenošeno na YouTube kanalu Dubrovačke biskupije, a preuzimale su ga i u svom programu emitirale televizija Libertas i Dubrovačka televizija.