Budi dio naše mreže
Izbornik

Prva večernja uoči proslave Bezgrešnog začeća BDM u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu

Đakovo (IKA)

Srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina predvodio je svečanu službu Prve večernje u utorak 7. prosinca, uoči svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, titulara kapele Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i svojevrsnog Dana samog Sjemeništa.

S biskupom Svalinom suslavili su đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i pomoćni biskup Ivan Ćurić, te poglavari Bogoslovnog sjemeništa: rektor preč. dr. Stjepan Radić, duhovnik mons. dr. Karlo Višaticki, ekonom preč. Mato Gašparović i vicerektor vlč. Krešimir Čutura. Na slavlju su se okupili i drugi svećenici, poput dekana KBF-a u Đakovu izv. prof. dr. Vladimira Dugalića i svećenika u središnjim nadbiskupijskim ustanovama povezanih sa Sjemeništem te milosrdne sestre svetog Križa koje djeluju u Sjemeništu. Pjevanje je predvodio bogoslovski zbor na čelu s mº Ivom Andrićem.

Nakon kratkog čitanja duktor sjemenišne zajednice je, prema tradiciji, izložio referat pri čemu je svoje razmatranje započeo o stvarnosti reklamiranja koje je iznimno zamamno i zavodljivo. Problem, međutim, s reklamama je taj, što nas gura u fiktivni svijet lijepog i savršenog, a što redovito biva površno, banalno i zapravo lažno. Duktor je zatim zapitao: „No što je onda istinski ljudski život? I kako živjeti dobar život, osmišljeno i radosno? I koje su to istinske vrijednosti?“ ukazujući da je primjer jednog takvog života upravo Blažena Djevica Marija, „ona koja je istinski živjela zemaljski život, osmišljeno, svrhovito, prema Božjoj zamisli.“

Razmišljanje o Blaženoj Djevici Mariji, duktor je u daljem tijeku izlaganja povezao s konkretnim životom nas suvremenika. Vjeru nikada nije bilo lako živjeti. U tom se smislu ne trebamo zavaravati s obzirom na Marijin život u Nazaretu. „I Marija je bila na putu vjere, kao i mi, na putu traženja, i nije imala jasne odgovore i gotova rješenja, ali ih je tražila, išla naprijed, s vjerom i pouzdanjem kako Bog zna što je najbolje i, da će se pobrinuti za nju i da će joj pomoći. Ona je, kao što i mi trebamo, rasla u vjeri i postupno sazrijevala. I ona se nalazila u kušnjama i morala se boriti protiv zavodljivosti ‘svijeta’“, kazao je duktor.

Osvrnuo se i na sveprisutnu diktaturu relativizma, pri čemu je zaključno istaknuo: „Svijet dolazi do sve veće ateizacije, istinske vrijednosti nisu popularne, a uzdižu se anti-vrijednosti, nemoralno ponašanje se ozakonjuje, povećava se netolerancija prema kršćanstvu i to pod krinkom tolerancije, razdvaja se javni život od vjere, vjera od morala, pojavljuju se različiti oblici ideologija i totalitarizama, itd. U ovoj suvremenoj kulturi smrti koja prožima sve dimenzije društvenog života i koja se agresivno nameće ne samo putem medija, nego i izglasavanjem nepravednih i protunaravnih zakona nije lako prepoznati vrijednosti koje uistinu promiču ljudsko dostojanstvo te izabrati putove koji vode u istinski život. No, u tome nam veoma može pomoći upravo primjer Marije. Marija utjelovljuje istinske životne vrijednosti. Ona je ta koja je istinski živjela i ostvarila se u životu. Ona je ta koja je izabrala bolji dio“, zaključio je duktor.

Na kraju Večernje sve je pozdravio rektor preč. dr. Stjepan Radić, podsjetivši se „kako smo, doduše u nesvakidašnjim okolnostima, prošlih godina promišljali o Blaženoj Djevici Mariji i kroz vrline poput skromnosti, blagosti, poniznosti. Marija, uz Isusa Krista, predstavlja onu čvorišnu točku ljudske povijesti, u kojoj ljudsko s bitnim naglaskom na ženu, dosiže svoj vrhunac. Lik BDM jednostavno ne zastarijeva, onkraj svim prilikama i okolnostima (…)”

Dodao je „kako se danas pitanja žene i sve što je s njom vezano iznimno diskutiraju, međutim uz početnu se dobru volju ta pitanja često dovode do apsurda jer se od onog temeljnog i ženi suprirodnog, pravi radikalni otklon.“ „Tempora mutantur, et nos mutantur in illis – Vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo u njima“, istaknuo je rektor. Istodobno je pozvao, posebice bogoslove, da u sveprisutnoj mijeni na svim područjima, sigurnost i stalnost pronađu u neprolaznim i nezastarijevajućim vrednotama jer će samo pristajanje uz te vrednote održati neku zajednicu sabranu u imenu Njezina Sina. „Svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zaštitnice Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, stavlja iz godine u godinu pred nas, posebice pred vas, dragi bogoslovi, otajstvo Božje ljubavi prema svijetu, čovjeku i konačno ženi. Bog ljubi ženu, ljubi žensko biće pače ženski geniji, jer je upravo u primjeru BDM, bezgrješno začete, očitovao svu njenu ljepotu i spomenutu genijalnost. Ne zaboravimo: Marijina genijalnost koja se vrhuni u posvemašnjoj poslušnosti Ocu jest potpuni odsjaj božanske Milosti, kojoj je ona od početka, svim bićem, bila otvorena. Genijalnost Marijine mudrosti, spomenimo tek uzgred jednu vrlinu i ove godine, sasma zrcali vječnu Božju mudrost“, istaknuo je rektor Radić.

U završim se dijelovima rektor poimence obratio biskupima: mons. Svalini, zahvalivši mu za prisustvo te istaknuvši i na taj način „tijesnu vezu naših biskupija ali i Bogoslovnog sjemeništa naspram dragog nam srijemskog kraja”. Nadbiskupu Hraniću je toplo zahvalio za svu brigu, zauzetost i pozornost u pitanjima Sjemeništa i sjemenišnog života te za svo dragocjeno vrijeme koje uvijek i iznova pronalazi kako za poglavare tako i za same bogoslove. Biskupu Ćuriću na osoban način zahvalio je za njegovo neprocjenjivo iskustvo koje baštini kao dugogodišnji odgajatelj te je posebno istaknuo njegovu upućenost u suvremene zasade i upute oko odgoja i obrazovanja svećeničkih kandidata od strane Učiteljstva. S vrlo osobnim riječima, rektor je također zahvalio svojim suradnicima u poglavarskom timu duhovniku Karlu, ekonomu Mati i vicerektoru Krešimiru. Nije propustio zahvaliti i zajednici sestara sv. Križa koje djeluju u sjemeništu i središnjim nadbiskupijskim ustanovama za svu njihovu žrtvu i zauzetost. 

Proslavu Prve  večernje od Bezgrešnog začeća zaključio je biskup Svalina, zahvalivši biskupima i poglavarima na pozivu te istaknuvši da su mu još uvijek svježa sjećanja na njegov boravak u đakovačkoj bogosloviji te je Bogu na poseban način zahvalan za taj dio svojeg života i formacije.