To je misno slavlje bilo drugi dio redovite mjesečne svećeničke rekolekcije zadarskog prezbiterija. Nadbiskup Puljić želio je da se na toj svibanjskoj rekolekciji ostvari prvi susret imenovanog nadbiskupa koadjutora i zadarskih svećenika. Mons. Zgrablić zahvalio je nadbiskupu Puljiću na pozivu da sudjeluje na rekolekciji i prigodno se obrati zadarskom prezbiteriju.

„S radošću i poštovanjem prema svakome od vas dolazim na susret s vama. Od srca zahvaljujem našem nadbiskupu što me pozvao na ovaj susret. Svjestan svih svojih nedostataka i slabosti, spreman sam s vama i za vas provesti ostatak moga života jedino na slavu Božju, spas duše svoje i svojih vjernika, kako je za svoje župljane i za sebe izrekao svećenik, mučenik bl. Miroslav Bulešić koji je to zapisao u svom duhovnom dnevniku u 24. godini života“, poručio je mons. Zgrablić zadarskim svećenicima.

Mons. Zgrablić prisjetio se povezanosti sa Zadarskom nadbiskupijom na početku svoga svećeničkog puta.

„Pored divne katedrale sv. Stošije, u sjemeništu Zmajević proveo sam pet nezaboravnih godina moje mladosti. Najprije kao učenik 3. i 4. razreda Nadbiskupske klasične gimnazije za pripremu svećenika, zatim tri godine kao mladomisnik, u službi odgojitelja, prefekta sjemeništarcima. U zadnjoj godini moje službe odgojitelja u sjemeništu Zmajević, 1990. ispunila nas je radosna vijest kada je naš rektor, mons. Ivan Prenđa, imenovan zadarskim nadbiskupom koadjutorom. To nam tada nije bilo veliko iznenađenje“, rekao je mons. Zgrablić.

Nakon toga događaja, 32 godine kasnije, 7. travnja 2022., na dan objave imenovanja novoga zadarskog nadbiskupa koadjutora, Duh Sveti zaustavio se u Istri i pronašao Milana iz Pazina. „Bilo je to za mene, ali zasigurno i za vas, veliko iznenađenje. Prihvaćam ovaj poziv duha Božjega preko glasa Crkve, jer u savjesti nisam mogao drugačije odlučiti. Sve vas rado primam u svoje srce. Primite i vi mene kao još jednog subrata koji je dužan učiniti sve što mu je naređeno u vinogradu Gospodnjem ove drage i časne Crkve, Zadarske nadbiskupije. U ovom vinogradu Krist je trs, svi mi njegove loze, a Otac vinogradar. Naš vinogradar s toliko ljubavi i milosrđa ubire plodove spasenja mnogih sinova i kćeri kroz 17 stoljeća ove drevne mjesne Crkve. Čast mi je biti suradnik u Njegovom vinogradu“, poručio je mons. Zgrablić.

Razmatrajući navještenu Božju riječ, mons. Zgrablić je u propovijedi promišljao o ulozi svećenika u vinogradu Gospodnjem. „Neka nam progovori sâm Vinogadar. Da bismo bili prikladno oruđe u Vinogradorovim rukama, potrebno je da nas On trajno oblikuje i čisti. Oblikuje nas i čisti Njegova riječ i sakramenti. Bez slušanja Riječi Božje i našeg prianjanja uz Krista, bili bismo interesna skupina koja se ne razlikuje puno od humanitarnih djelatnika, udruge za zaštitu prirode i životinja, ljubitelja umjetnosti, kulture i povijesti. Ništa u tome nema lošega. No, to nije bit svećeničkog poziva i poslanja“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši kako „Božja riječ ima moć zagrijati naša srca i otvoriti nam oči da upoznamo uskrslog Krista. Tako postajemo sijači sjemena Evanđelja u brazdama povijesti, kako kaže papa Franjo“.

Tumačeći navještaj Ivanova evanđelja, mons. Zgrablić je rekao da nas je Krist „sjedinio sa sobom tako intimno i duboko, kao što su sjedinjeni trs i loza. To se sjedinjenje događa po milosti sakramenata. Već u sakramentu krštenja nakalemljeni smo na Krista i obilni sok trsa već teče u našoj lozi. U Njemu moramo ostati, jer loza ne može donijeti roda sama od sebe. Bez blizine Kristove i najdublje povezanosti s Njime, naš život i svećeništvo nemaju smisla“, upozorio je mons. Zgrablić, podsjetivši na Isusovu riječ u Evanđelju: „Bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne“.

„I svećenik može postati suha grana, suha loza koja ne može donijeti roda i o koju se ljudi samo spotiču. Postajemo loza koju skupe i u oganj bace te gori u interesima protivnika Crkve. Svakodnevno druženje s Riječju Božjom, razmatranje i osluškivanje duha Božjeg u molitvi, slavlje Boga po Službi časova, slavlje euharistije i drugih Časova, nezaobilazni je dio našega duhovnog života, svećeničkog identiteta, našeg zajedništva, sudjelovanja i poslanja u životu Crkve. To intimno sjedinjenje s Kristom omogućuje da ištemo što god hoćemo i donosimo obilat rod“, poručio je mons. Zgrablić.

Podsjetivši na Isusovu riječ „Svaku lozu koja rod donosi, Otac čisti da više roda donese“, imenovani koadjutor je rekao kako nam je potrebno neprestano čišćenje da ne bismo postali suha grana. „To čišćenje događa se ponajprije u sakramentu pomirenja. U njemu sudjelujemo kao primatelji i kao ministri. Čišćenje životne loze događa se i u prihvaćanju žrtve, bolesti, nerazumijevanju, po odricanju, samodisciplini, poniženju, opraštanju, bezuvjetnoj Kristovoj ljubavi prema drugima i slično“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuvši da je rast u ljubavi najvažniji dio našeg života, podsjetio je na misao  sv. Terezije Avilske: „Ne napredovati u ljubavi jako je loš znak“. „Trajno napredovati i rasti u ljubavi prema Bogu i čovjeku znači sve dublje sjedinjavati se s Kristom kao trs i loza. Sjedinjeni s Kristom, možemo djelovati in persona Christi, u čemu se sastoji biti svećeničkog života i poslanja“, rekao je imenovani zadarski koadjutor.

Razmatrajući temeljnu potrebu sjedinjenja s Kristom poput trsa i loze kako bismo donosili rod, mons. Zgrablić naveo je tri dimenzije toga sjedinjenja u poslanju Crkve. To su zajedništvo svećenika s biskupom, zajedništvo među svećenicima i zajedništvo svećenika s narodom.

Glede zajedništva s biskupom, mons. Zgrablić podsjetio je na riječi pape Franje na svećeničkom ređenju u bazilici sv. Petra u Rimu 25. travnja 2021.: „Blizina s biskupom. Biti blizu, jer ćete u biskupu postići jedinstvo. Služitelji ste Božji, ali suradnici biskupa. Svećenik koji je skliznuo, na umu najprije treba imati zvati biskupa. I u nezgodnim trenucima, zovi biskupa da mu budeš blizu. Ma ovaj mi se biskup ne sviđa. Ali, on je tvoj otac. Ma ovaj biskup loše postupa sa mnom. Budi ponizan, idi biskupu“.

Zajedništvo među svećenicima mora roditi plodom ljubavi. „To nije osjećajna ljubav, nego ona koja proizlazi iz izvora naše vjere, nasljedovanja Krista. Ugoda, osjećaj i romantika nisu bitni dio ljubavi. Krist je na križu proživljavao najveće muke. A upravo tu, na križu, pokazao nam je koliko nas ljubi. Ljubio je nas grešnike do posljednje kapi prolivene na križu. Život je položio za nas da ispuni bezuvjetnu Božju volju i ljubav prema nama“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da i mi moramo sudjelovati u Kristovoj ljubavi i tom ljubavlju ljubiti jedan drugoga.

„Đavao zasigurno želi ohladiti našu ljubav i milosrđe jednih prema drugima. I u tome ima ponekad puno uspjeha. Da, i među nama svećenicima, Bogu posvećenim osobama“, upozorio je mons. Zgrablić, citirajući papu Franju: „Nikad nemojte ogovarati brata svećenika. Ako imate nešto protiv nekoga, muškarci ste. Nosite hlače. Idite k njemu i recite mu u lice. ‘Ali radi se o ružnoj stvari, ne znam kako će to prihvatiti’. Idi k biskupu da ti pomogne. Ne budite brbljavci, nemojte upasti u tračeve. Budite složni u svećeničkim tijelima, svećeničkim vijećima, poslu. Budite blizu međusobno i s biskupom“.

„Različiti smo. To je naše bogatstvo. Nisu nam svi simpatični. To je prilika da se još više vježbamo u poniznosti, odričemo sebičnosti, ljubimo bez koristoljublja. To je prilika ljubiti samo radi Krista, koji svakoga jednako ljubi. Nismo savršeni. To je prilika da nosimo teret jedan drugih i tako ispunimo sav zakon Kristov. I među nama mogu nastati, kao među učenicima u Antiohiji, kako pokazuju i Djela Apostolska, velike prepirke i rasprave, čak i radi Božje stvari. No, ako nas Duh Božji vodi, ako imamo Kristove ljubavi jedni prema drugima, uvijek ćemo kao plod naše ljubavi donositi radost braći“, rekao je mons. Zgrablić.

Glede zajedništva svećenika s Božjim narodom, propovjednik je rekao da je Krist glava Crkve, a narod Božji njegovi udovi. „Otajstvo Kristova uskrsnuća očituje se u Crkvi. Krist nije utvara. Evanđelje nije ideologija. Odraz Isusovog lica prepoznajmo u svakom čovjeku“ potaknuo je mons. Zgrablić, citirajući liječnicu koja mu je rekla: „Kad god mi dolazi neki pacijent u ordinaciju, trudim se primiti ga kao Krista“.

Svećenici su u službi pastorala, žive i djeluju s raznim zajednicama i karizmama. „U neprestanoj smo blizini s puno ljudi. Naša blizina s Božjim narodom mora biti na način Božji, kako nam je Krist dao primjer. Krist je suosjećao sa svojim narodom, sa svakim pojedincem. Prema ljudima je postupao s puno strpljivosti, ljubavi, milosrđa i razumijevanja. Ne budimo prema ljudima osorni i nasilni. Razlikujemo poput Krista grijeh od grešnika. Neka nas resi pobožnost i revnost za Evanđelje. Budimo zahtjevni prema sebi, a milosrdni prema drugima. Nemojmo zaboraviti – nismo gospodari Božjega stada i Evanđelja, već poslužitelji Radosne vijesti i milosti otajstva spasenja. Crkva nas šalje. Ne radimo kako se nama sviđa, nego kako je odredila Crkva. Ne postupajmo po našoj komociji, nego žrtvujmo se za župnu obitelj. Slava Božja i spasenje duša neka nam bude na prvom mjestu. Nismo poduzetnici i činovnici. Sve što činimo, pa i materijalno i administrativno, mora biti usmjereno na slavu Božju te vremenito i vječno dobro čovjeka“, potaknuo je mons. Zgrablić, poželjevši da svećenici budu pastiri po uzoru na Isusa, Dobrog pastira.

„Budimo jedno, kao trs i loza, da više roda donosimo. Ako nas pokreće Božja ljubav, ne možemo ostati tromi, ne možemo postati suha loza. Trs smo nakalemljeni. Naša loza mora donositi rod“ poručio je imenovani koadjutor.

Svećenicima je poželio Božji blagoslov u plemenitim nastojanjima i zahvalio im za sve što čine za dobro Zadarske Crkve i hrvatskog naroda. Zahvalio je Bogu koji ih je pozvao u želji da se Bog proslavi u našem životu. „Molimo jedni za druge. Marija, Isusova i naša Majka koja je prihvatila Riječ Božju i utjelovila je u svome krilu, potpuno se sjedinivši sa svojim Sinom kao trs i loza, neka nam bude uzor, zagovornica i pomoć. Rod njenog života bio naš plod za svu vječnost“, poručio je mons. Milan Zgrablić.