Radna skupina o naviještanju, poučavanju i odgoju održana u sklopu simpozija o 60. obljetnici završetka Drugoga vatikanskog koncila
Foto: IKA // Radna skupina na Simpoziju „60. obljetnica svečanog zatvaranja Drugoga vatikanskog koncila (1965.-2025.)“
Zagreb (IKA)
Radna skupina „Naviještanje, poučavanje i odgoj“, jedna od ukupno šest održanih u sklopu teološkog simpozija uz 60. obljetnicu završetka Drugoga vatikanskog koncila na Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, okupila je prof. dr. sc. Ružicu Razum, doc. dr. sc. Krunoslava Novaka i dr. sc. Laurenta Kružića koji su izložili uvide o postkoncilskom razvoju kateheze, komunikacije i katoličkog odgoja.
Radna skupina pod nazivom „Naviještanje, poučavanje i odgoj“ održana je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u okviru simpozija posvećenog 60. obljetnici svečanog zatvaranja Drugoga vatikanskog koncila. Sudionici su se usredotočili na dva središnja pojma, odgoj i medije, kroz tri izlaganja koja su obuhvatila postkoncilske pomake, izazove i perspektive u životu Crkve.
Prvo izlaganje održala je prof. dr. sc. Ružica Razum pod naslovom „Svjetla i sjene vjerskog odgoja nakon Drugoga vatikanskog koncila“. Istaknula je važnost katekizama za razumijevanje kateheze i podsjetila da je papa Pavao VI. Koncil nazvao „velikim katekizmom suvremenog doba“. Iako Koncil nije sustavno obradio katehezu, iz njega su proizašli dokumenti presudni za njezin razvoj, poput Općeg katehetskog direktorija, Reda kršćanske inicijacije odraslih i niza apostolskih poticaja koji su oblikovali suvremeni pristup.
Profesorica Razum posebno je izdvojila nekoliko postkoncilskih odrednica: važnost Svetoga pisma, antropološku usmjerenost kateheze, jačanje zajednice kao izvora vjere, vrednovanje medija te jasnije razlikovanje župne kateheze od školskog vjeronauka. Navela je i izazove koji su se pojavili nakon Koncila, među kojima su nagli porast broja laika uključenih u katehetski rad, potisnuta kateheza odraslih, kao i kriza jezika vjere koja otežava uspješno prenošenje poruke. U središte je stavila kerigmatski pristup iz Evangelii gaudium, gdje se naglašava da cilj kateheze nije samo prenošenje sadržaja, nego „intimno zajedništvo s Kristom“. Upozorila je na opasnosti školskog mentaliteta u katehezi, instrumentalizacije priprave za sakramente i pogrešnog poimanja kateheze kao sredstva zadržavanja vjernika.
Sljedeće izlaganje održao je doc. dr. sc. Krunoslav Novak pod naslovom „Od Inter Mirifica do suvremenih izazova komunikacije u svjetlu poruka za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija“. U uvodu je podsjetio na početke institucionalnog promišljanja o medijima u Crkvi te na inicijativu pape Pavla VI. koja je 1967. dovela do prvog obilježavanja Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija. Potom se osvrnuo na tumačenje pape Benedikta XVI. o postojanju „dvaju koncila“ – onog stvarnog i onog medijskog – naglašavajući da je medijski pristup događajima Koncila ostavio trajan trag u načinu kako javnost promatra Crkvu.
U prikazu razvoja papinskih poruka, vlč. Novak je izdvojio temeljne naglaske svakog razdoblja. Pavao VI. usmjerio se na odgoj za odgovorno korištenje tradicionalnih medija. Ivan Pavao II. vidio je u internetu „prvi areopag našega vremena“ i poticao na stvaranje autentičnih sadržaja u digitalnom prostoru. Benedikt XVI. upozorio je na infoetiku, na opasnost površnosti i gubitka kriterija istine u okruženju stalne komunikacije. Papa Franjo naglašava komunikaciju kao odnos, poziva na „apostolat uha“ i upozorava na opasnosti lažnih vijesti. Vlč. Novak je istaknuo da se kroz desetljeća ne mijenja temeljna briga Crkve: očuvanje istine, dostojanstva osobe i slobode u komunikacijskom procesu. Razvoj tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju, zahtijeva stalno preispitivanje odgovornosti i etičkog okvira.
Treće izlaganje održao je dr. sc. Laurent Kružić pod naslovom „U potrazi za integralnom paradigmom: status quo katoličkog odgoja šest desetljeća nakon Drugog vatikanskog koncila“. U uvodu je analizirao složene pedagoške, društvene i pastoralne izazove koji obilježavaju katolički odgoj danas, od rasta interesa za katoličke vrtiće i škole do sve izraženijih napetosti koje donose sekularizam, rekonfesionalni pritisci i pluralizam društva. Upozorio je da katoličke škole često nemaju jasno razrađenu odgojnu strategiju te da im nedostaje jedinstvena vizija čovjeka.
Polazeći od Maritainova koncepta integralnog humanizma, Kružić je istaknuo da integralni odgoj zahtijeva harmoniju profesionalne kompetencije, etičkog djelovanja i duhovne dimenzije ljudske osobe. Katoličke odgojne institucije, prema njegovim riječima, trebaju biti mjesta rasta u čovještvu i kršćanskoj formaciji, gdje se učenici potiču na izgradnju identiteta, kritičko vrednovanje kulture i otkrivanje vlastitog životnog poziva.
Kružić je upozorio da je ključ uspjeha katoličkog odgoja formiran i duhovno stabilan učitelj koji svojim životom svjedoči vjeru i predstavlja „istinskog apostola katoličke škole“. Nedostatak takvih odgojitelja smatra jednim od najvećih izazova današnjice. Integralni odgoj, zaključio je, može biti ostvaren samo ondje gdje se vjera utjelovljuje u svakodnevni odgojni proces i postaje stil djelovanja cijele zajednice.
Radna skupina zaključena je raspravom i porukom da su koncilske smjernice o odgoju i komunikaciji i dalje snažan orijentir Crkvi te da se i danas nameće isti prioritet: očuvati dostojanstvo osobe i autentičnost navještaja u svijetu koji se brzo mijenja.